Foto: Sanjin Struklić, Žarko Bašić/Pixsel

IAKO iz državnog ureda koji vodi Vladin i saborski restoran tvrde da posluju "na nuli", odnosno da im prihodi pokriju troškove 38 zaposlenika, to nam nisu uspjeli potkrijepiti brojkama. Zagrebački ugostitelj s kojim je razgovarao Index tvrdi kako nema šanse da s takvim niskim cijenama uspijevaju pokriti troškove 38 zaposlenih.

Oni jedu jeftinije, a gubitke restorana pokrivate vi

Uostalom, kada smo sami usporedili iznos iz proračuna koji odlazi na zaposlene u Vladinom i saborskom restoranu i šture brojke koje smo dobili, jasno je da političari koji imaju plaću od petnaestak tisuća kuna imaju i dodatni privilegij jeftinih obroka, toliko jeftinih da ne pokriju ni troškove restorana. Ukratko - vi pokrivate gubitke restorana da bi se odlično plaćeni političari mogli jeftino hraniti.

Da bi saborski zastupnici, dužnosnici Vlade i ostali gosti restorana u zgradama na zagrebačkom Markovu trgu imali mogućnost ručati za dvadesetak kuna, na samo nekoliko koraka od svojih radnih mjesta, svakodnevno brine vojska od 38 namještenika i službenika Ureda za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade RH (u nastavku teksta: Ured).

Točnije, da bi restoran u Saboru besprijekorno funkcionirao i dnevno poslužio dvjestotinjak obroka brine 21 zaposlenik, dok je u Vladinom restoranu za iste poslove, ali upola manji broj obroka, zaduženo 17 ljudi. Svi su oni raspoređeni na radna mjesta kuhara, konobara, pomoćnih radnika u kuhinji, voditelja pododsjeka prehrane, administrativnog referenta, voditelj odjeljka kuharstva, voditelj odjeljka posluživanja…

Lani je samo na ime plaća i naknada za personal u saborskom restoranu izdvojeno 1.069,870 kuna, dok su namještenici i službenici Ureda angažirani u Vladinom restoranu iz proračuna plaćeni s 854.804 kuna. Ni troškovi održavanja nisu mali – za saborski restoran u to je ime lani potrošeno 142.513 kuna, za onaj u Vladi nešto manje, odnosno 132.622 kune. Znači da samo za plaće i troškove održavanja obaju restorana odlazi oko 2,2 milijuna kuna iz proračuna.

Zagrebački ugostitelj: Nema šanse da su na nuli!

I zagrebački ugostitelji s kojima smo pričali ne slažu u jednome – nema nikakve šanse da je takvo poslovanje financijski održivo, odnosno da Ured ima rezona 'držati' takve niske cijene hrane i poslovati bez gubitaka, tim više što su im dobavljači i jednima i drugima više-manje jednaki.

"Restoran kojem sam vlasnik dnevno posluži stotinjak jela, znači, kao ovaj u Vladi. Imamo slične dobavljače i tu razlika u cijeni ne može biti neka velika. Međutim, kod mene u restoranu na tim poslovima radi četvero ljudi, ukupno imam šestero zaposlenih, uključujući voditelja. Nema šanse da s takvim cijenama i s tolikim brojem zaposlenih posluju s nulom," kazao nam je vlasnik zagrebačkog restorana, čiji su podaci poznati redakciji.

Na pitanje o poslovanju, iz saborske Službe za odnose s javnošću samo će odgovoriti da korisnici državnog proračuna – što Ured jest – "vlastitim prihodima podmiruju rashode nastale obavljanjem posla na tržištu i u tržišnim uvjetima na temelju kojih su prihodi i ostvareni“" te navode članak Zakona o izvršavanju državnog proračuna iz kojeg to proizlazi.

U prijevodu, to bi značilo da ne posluju s ciljem stjecanja dobiti te da cijene formiraju tako da financijsku godinu završavaju na nuli. Međutim, odgovor na pitanje o tome kako im je završila protekla poslovna godina, točnije, financijsko izvješće o poslovanju iz kojeg bi proizlazilo da restoran (kao što predviđa Zakon o izvršenju državnog proračuna) "vlastitim prihodima podmiruju rashode nastale obavljanjem posla na tržištu i u tržišnim uvjetima na temelju kojih su prihodi i ostvareni" – nismo dobili.

Dobavljači: Todorić, Vindija...

Kad su u pitanju dobavljači, Ured je s prvim danom desetog mjeseca sklopio ugovore s Vindijom, od koje se nabavljaju mlijeko i mliječni proizvodi, sesvetskom tvrtkom Valipile čiju kupuju piletinu, Franck im prodaje kavu, a kruhom i pecivima dužnosnike i saborske zastupnike snabdijevaju Zagrebačke pekarne Klara.

Sve ostalo dobavljaju im tvrtke u vlasništvu Ivice Todorića: pića Saboru i Vladi prodaje Roto Dinamic d.o.o., a brašno i tjesteninu, vodu za piće u bocama te smrznute proizvode - Žitnjak d.d.

U trenutku prikupljanja informacija za tekst postignut je okvirni sporazum sa Žitnjakom oko prodaje svježeg voća i povrća te raznih prehrambenih proizvoda, dok bi se svježe meso i mesne prerađevine trebale nabavljati od tvrtke Vugrinec d.o.o. iz Kraja Gornjeg. Kad je, pak, u pitanju svježa riba – dobavljač je poduzeće iz Karlovca, Meduza d.o.o.

Inače, u restoranu Vlade kava s mlijekom za kunu je jeftinija od onog u Saboru (u Vladi je 3,5 kune, u Saboru 4,5). No, kad su obroci u pitanju, Sabor je jeftiniji. Dnevni obrok u Vladinom restoranu je 18 kuna, juha pet, baš kao i desert. U saborskom restoranu, pak, glavno jelo s prilogom stoji 15 kuna, juha četiri, salata tri, a desert četiri.

Zgodan detalj oko kojeg se čude i neki političari je u tome što su ugostiteljstva u Saboru i Vladi – izuzeta iz fiskalizacije. Ni jednome od naših sugovornika iz redova ugostitelja nije najjasnije zašto je tome tako. Formalno objašnjenje glasi da je Ured prema klasifikaciji djelatnosti razvrstan u opću djelatnost javne uprave, nije obveznik poreza na dobit te se stoga na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Nakon tjedana natezanja - stigao nam je odgovor

Nakon višekratnog cjepidlačenja i prepiski u trajanju skoro dva mjeseca, uspjeli smo od saborske Službe za odnose s javnošću ipak dobiti neke, djelomične odgovore.

Naime, višestruko smo tražili podatke o poslovanju za prošlu godinu, bilancu, međutim najbliže tome što su nam poslali su sljedeće rečenice: "Ukupni rashodi za nabavku artikala za restoran u zgradi Hrvatskoga sabora za 2015. godinu iznosili su 1.232.883,76 kn. Vlastiti prihod u navedenom periodu za restoran u zgradi Hrvatskoga sabora uplaćen u Državni proračun iznosi 1.283.782,36 kn.".

Iz tog iščitavamo točno koliki je prihod, međutim ne i koliki je ukupni rashod - tu je navedeno samo koliki su bili rashodi za nabavku artikala. U odgovoru su zaboravili samo na jednu "sitnicu", činjenicu da se iz proračuna za troškove plaća i održavanja restorana izdvaja 2,2 milijuna kuna.

Drugim riječima, cijene u restoranima su našim političarima toliko niske da ne uspijevaju pokriti troškove poslovanja. Porezni obveznici, ljudima koji zarađuju petnaestak tisuća kuna, subvenicioniraju hranu, kao da su socijalni slučajevi.