PRIJE šest godina Tomislav Debeljak, vlasnik samoborskog DIV-a, bio je ambiciozna pridošlica u svijetu brodogradnje. Preuzimao je Brodosplit, planovi su navirali iz svake rečenice njegovih nastupnih intervjua. Gdje drugi kažu možda, on govori sigurno, gdje će netko izgovoriti "pokušat ćemo", on je rezolutan – uspjet ćemo.

Debeljak je rođen 1975. godine u "obrtničkoj obitelji", četiri godine nakon što mu je otac Božidar u garaži pokrenuo obrt pod nazivom "Debeljak, izrada vijaka" -  današnji DIV. Od malih nogu pokazivao je zanimanje prema očevu poslu, pa su ga roditelji usmjeravali prema "metalstvu i strojarstvu". Ipak, studij strojarstva nije završio.

Fakultetska znanja nije skupljao, ali je upio čudesnu količinu samopouzdanja. Da je drugačiji, ne bi vjerojatno ni krenuo u čudesan iskorak: od vlasnika tvornice vijaka, tehnološki jednostavnog produkta, bacio se u brodogradnju koja stvara, ili bi trebala stvarati, nevjerojatno složen proizvod. A te je 2013. godine najavu ulaska u brodogradnju izgovorio na karakterističan način: "Put do profitabilnosti je kroz optimalizaciju, racionalizaciju i smanjivanje troškova. To ćemo ostvariti uvođenjem DIV-ove filozofije poslovanja u Brodosplit koja se uz poštenu plaću za obavljeni posao temelji na smanjivanju troškova u nabavi tako da dobavljači licitiraju cijene i približavaju se onoj na koju mi ciljamo.“ Dakle, u Brodosplitu će se raditi kao u njegovoj firmi i sve će biti ok.

Smrtonosne nesreće u Kninu

Danas, u proljeće 2019. godine, ovaj tekst nastaje nakon što su u DIV-ovu kninskom pogonu poginula dva radnika, u tjednu u kojem su Brodosplitovi radnici danima kontaktirali medije uznemireni što im plaća nije sjela na račune do petnaestog u mjesecu, kako su navikli, a sve to dok slušamo o odluci vodstva pulskog Uljanika da im Debeljak više ne bude strateški partner. Nimalo sjajni dani za odlučnog poduzetnika Debeljaka.

Nesreća u kninskom DIV-u nije prva tragedija u tom pogonu: jednog je momka 2012. ubio kamion, tehnički neispravan. Kako se priča, događale su se i druge, manje nesreće.

O Debeljakovu upravljanju brodogradilištem mogao bi se roman napisati. S eruptivnim samopouzdanjem tumačio je dugogodišnjim brodograditeljima kakve materijale trebaju naručivati i po kojoj cijeni, ulazio i u konflikte s njima, nastojao stvoriti atmosferu opsadnog stanja u kojem ne manjka lopova i neprijatelja.

O tome sjajno govori sljedeća pričica.

Potpisnik ovoga teksta nedavno je poslao upit na Brodosplitov mail s nekoliko nimalo senzacionalnih pitanja o dugovanju te tvrtke prema Gradu Splitu. Niti sat kasnije doznao je da se o njemu raspituje ne baš previše poznati pripadnik HDZ-ove obavještajne elite, ako elita u tom miljeu nije preteška riječ. Na koncu smo se i čuli, čovjek je vrlo pristojno objašnjavao da radi za Brodosplit i za Debeljaka. Na naša pitanja bavi li se brodogradnjom ili PR-om odgovarao je niječno, ali je smatrao bitnim naglasiti kako je locirao da je Debeljak, prije nekog vremena, bio izložen pritisku konkurencije. Čovjek je, čini se, želio ostaviti dojam osobe koja se ozbiljno bavi kontraobavještajnim poslom za Debeljaka.

Prima novac poreznih obveznika, ali ne podnosi bilo kakvo propitkivanje

Činjenica je da samoborski gazda splitskog brodogradilišta ne podnosi medijska propitivanja svojih postupaka, a ona su česta i opravdana u slučaju Brodosplita koji ne samo što je primao subvencije iz državnog proračuna, nego je i jedna od rijetkih preostalih velikih tvrtki u Splitu. Da bi ih obuzdao, krotio je medije s manjkom samopoštovanja pa je, zahvaljujući paktovima, u uredničkim ladicama ostala čak i obična vijest o ovrsi Grada Splita protiv Brodosplita zbog neplaćanja komunalne naknade. 

S druge se strane uvijek nalazilo prostora za nježne PR prikaze Debeljaka kao velikog vjernika i oca devetero djece, a k tome i uspješnog poduzetnika u čijem se pretrpanom rasporedu nađe dovoljno vremena za vođenje tvrtki s nekoliko tisuća zaposlenih.

Na koncu, činjenica je da je Brodosplit uspostavio suradnju s talijanskim Fincantierijem, da zasad spada u rijetka preživjela hrvatska brodogradilišta, ali i da je taj život, oslonjeniji na izvanbrodograđevnu djelatnost, nego na gradnju brodova, daleko od zamišljenog sjaja. No i ambicije su smanjene, sada je najvažnije da plaće i dalje stižu, a aktualno je kašnjenje, objasnili su iz vodstva kompanije, posljedica nešto sporijeg obračuna.