U PRVIM minutama 8. lipnja 1942. stanovnici Sydneya probudili su se uz zvuk eksplozija. Samo tjedan dana nakon spektakularnog napada japanskih džepnih podmornica na gradsku luku, rat je ponovno stigao do najvećeg australskog grada. Ovoga puta neprijatelj nije pokušavao potajno uploviti u luku, nego je s površine mora otvorio topničku paljbu na grad.

Napad nije izazvao velike materijalne štete ni ljudske žrtve, ali je imao snažan psihološki učinak. Australci su shvatili da ni njihov kontinent nije izvan dosega japanske ratne mašinerije.

Nastavak napada na Sydney

Krajem svibnja 1942. japanska mornarica izvela je odvažan napad na Sydney Harbour. Tri džepne podmornice pokušale su potopiti savezničke ratne brodove usidrene u luci. Iako glavni cilj nije ostvaren, torpedo je pogodio brod HMAS Kuttabul, pri čemu je poginuo 21 mornar.

Nakon tog napada nekoliko velikih japanskih podmornica ostalo je uz australsku obalu. Njihova je zadaća bila presretati trgovačke brodove i održavati pritisak na australsko stanovništvo. Jedna od njih bila je podmornica I-24, koja će nekoliko dana kasnije izvesti neobičan topnički napad na Sydney.

Cilj je bio slavni most

Nedugo nakon ponoći 8. lipnja I-24 izronila je nekoliko kilometara od obale. Zapovjednik je naredio posadi da otvori vatru prema jednom od najpoznatijih simbola grada - Sydney Harbour Bridgeu.

U samo četiri minute ispaljeno je deset granata kalibra 140 milimetara. Nijedna nije pogodila most. Većina projektila pala je u istočna predgrađa Sydneya, uključujući Rose Bay, Bellevue Hill i Woollahra, dok je jedna završila u moru.

Srećom po stanovnike grada, čak devet granata nije eksplodiralo. Samo je jedna detonirala i oštetila kuću u predgrađu, dok su ostale izazvale manju štetu na zgradama i ulicama. U samom granatiranju nije bilo poginulih.

Panika veća od štete

Iako je stvarna šteta bila mala, napad je izazvao veliku uzbunu. U gradu su se uključili reflektori, a obalne bitnice pripremale su se za uzvratnu vatru. Japanska podmornica brzo je zaronila i uspjela pobjeći prije nego što su australski topnici otvorili paljbu.

Američki pilot stacioniran u Australiji čak je samoinicijativno poletio u lov na podmornicu, no njegov se zrakoplov srušio ubrzo nakon polijetanja zbog kvara motora i pilot je poginuo.

Mnogi stanovnici Sydneya povjerovali su da je japanska invazija na Australiju započela. Dio građana privremeno je napustio grad i otišao u unutrašnjost zemlje, strahujući od novih napada.

Napad nije imao vojni cilj

Povjesničari smatraju da granatiranje Sydneya nije bilo zamišljeno kao ozbiljna vojna operacija. Desetak granata nije moglo nanijeti značajnu štetu velikom gradu niti promijeniti tijek rata.

Pravi cilj bio je psihološki. Japanska mornarica željela je pokazati da može djelovati uz samu australsku obalu i natjerati Saveznike da više snaga odvoje za obranu vlastitog teritorija. Iste noći druga japanska podmornica, I-21, granatirala je i grad Newcastle, također s vrlo ograničenim učinkom.

Rat je stigao do Australije

Napad na Sydney ostao je jedan od rijetkih slučajeva u Drugom svjetskom ratu kada je veliki australski grad bio izravno bombardiran s mora. Iako je broj žrtava bio malen, događaj je imao golemo simboličko značenje.

Granate koje su pale na gradska predgrađa pokazale su da je Pacifički rat stigao i do australskog kontinenta. Nakon tih napada Australija je dodatno pojačala zaštitu svoje obale i uvela sustav konvoja za trgovačke brodove kako bi smanjila opasnost od japanskih podmornica.

Danas se u Sydneyu i dalje mogu pronaći mjesta na kojima su pale granate ispaljene te noći, kao podsjetnik na kratki, ali dramatični trenutak kada je jedan od najudaljenijih velikih gradova svijeta postao bojište Drugog svjetskog rata.