ČOVJEK po imenu Kim Song-ju rodio se 1912. godine u sjevernim predjelima Koreje, koji su tada bili pod japanskom vlašću. Tijekom svoje mladosti gledao je kako japanske vlasti uništavaju i iskorištavaju Koreju te se priključio komunistima u borbi protiv okupatora. Sovjeti su ga postavili na čelo nove Sjeverne Koreje, a Kim je zadržao svoju poziciju sve do svoje smrti 1994. godine. Poznat je po vjerojatno najistaknutijem kultu ličnosti u komunističkom svijetu, koji je izgradio tijekom gotovo pedesetogodišnjeg perioda dok je bio na vlasti.

Rođen je u obitelji izrazito antijapanskog stava, a brat mu je poginuo boreći se protiv Japanaca kad je bio još dijete. Njegova majka oblikovala je njegove najranije stavove, što je rezultiralo njegovom priključenju komunistima kako bi se borio protiv Japanaca neposredno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tijekom tog vremena mijenja svoje ime u Kim Il-Sung što znači svečano ili vječno Sunce.

Nakon što je rat završio u Koreju stiže sovjetski komesar za unutarnja pitanja te šef policije Lavrentij Berija. On je dobio zadatak pronaći dovoljno sposobnog čovjeka kojeg će postaviti za vodstvo u Kini. Taj je trebao biti komunist te odan Rusima. Izbor je pao na Kima, koji se već u nekoliko navrata tada susreo s Berijom.

Korejski rat

1950-e godine započele su krvavim ratom između sovjetske i američke Koreje. Iako na rat gledamo kao dio Hladnog rata i sukoba SSSR-a i SAD-a, Korejski je rat započeo na inicijativu Kima, a ne Sovjeta. Njegova želja da ujedini cijelu Koreju i postavi sebe za vrhovnog vođu nije uspjela. Američke snage osvojile su njegovu državu gotovo u cijelosti, no na to je reagirala Kina te poslala svoju vojsku kako bi maknula američke imperijaliste dalje od svojih granica.

Kim je Korejski rat smatrao svojom pobjedom, iako je preživio na vrhu vlasti samo radi vanjske pomoći SSSR-a, a onda i kineske vojske. Nastavio je konsolidirati moć nakon 1953. godine. Započeo je petogodišnji plan modernizacije i industrijalizacije po sovjetskom uzoru te posuđivao novce od SSSR-a kako bi državu podigao nazad na noge.

Izgradnja kulta ličnosti i nove Koreje

Njegove inicijalne reforme donekle su se pokazale učinkovitima te su 1960-ih godina Sjeverna Koreja i njeni stanovnici uživali bolji standard nego njihovi južni susjedi. U vanjskoj politici osudio je Hruščovljevu destaljinizaciju te simpatizirao kineskog vođu Mao Ce Tunga, premda nije proveo iste reforme kao i on.

Sjevernu Koreju pretvorio je u pravu autoritarnu državu, a sebe postavio kao glavnu i jedinu političku figuru u zemlji. Od 1970-ih kreirao je poziciju predsjednika koju je obnašao do svoje smrti. Za nasljednika izabrao je svog sina te tako uspostavio dinastiju Kim u Koreji.

Poznato je i da je njegova policija često otimala i zatvarala strance u svojoj zemlji, ponajprije Japance i Korejce s juga, radi optužbi o špijunaži ili nekih drugih suludih agendi. Situacija se pogoršala nakon 80-ih godina.

Nakon što nije više mogao posuđivati novac od SSSR-a i Kine, Sjeverna Koreja brzo se pronašla u teškim ekonomskim problemima iz kojih se nije izbavila do danas. Južna Koreja prestigla ju je na svim točkama, no to nije potaklo temeljite reforme u Kimovoj zemlji. Njegovi nasljednici dodatno su izolirali zemlju i odveli ju u još dublju krizu.

Tijekom cijelog svog života bavio se kultom ličnosti više nego ičim drugim. Osobno je pratio proces promjene školskog sustava nakon kojeg se djecu od malena učilo o liku i djelu njihovog predsjednika. Svaki medij u državi bio je pod strogom kontrolom države, a organizirane su javne manifestacije i priredbe u čast jednom jedinom Kimu.

Javno prozboriti protiv predsjednika značilo bi zatvorsku kaznu ili smaknuće, a obitelj nesretnika također bi odmah bila socijalno izolirana te bi članovi obitelji gubili poslove radi istupa svog člana.

Umro je na današnji dan 1994. godine, a naslijedio ga je drugi predsjednik Sjeverne Koreje, njegov sin Kim Jong-il. Trenutno je na vlasti Kim Jong Un.