ZAMISLITE da vozite zagrebačkom obilaznicom, a nekoliko kilometara ispred vas autocestom velikom brzinom u suprotnom smjeru juri automobil.

Policija je o tome već obaviještena i pokušava zaustaviti vozilo. Vi, međutim, ne znate ništa. Niste uključili radio, ne gledate prometnu aplikaciju, a informaciju o opasnosti još niste mogli vidjeti ni u medijima.

A onda vam na mobitel stiže kratko upozorenje: vozilo se na vašoj dionici kreće u suprotnom smjeru, smanjite brzinu, ne pretječite i povećajte oprez.

Takvo upozorenje danas vam u Hrvatskoj vjerojatno neće stići.

Pitanje nije samo hipotetsko. U današnjoj teškoj nesreći na zagrebačkoj obilaznici jedna je osoba poginula, a neposredno prije sudara snimljeno je vozilo koje se velikom brzinom kretalo autocestom u suprotnom smjeru.

Policija utvrđuje sve okolnosti i povezanost takve vožnje s nesrećom.

A riječ je o opasnosti koja se posljednjih dana ponavlja. Samo četiri dana ranije HAK je upozorio na vozilo koje se u suprotnom smjeru kretalo A1 između Lučkog i Demerja, a još jedan takav slučaj zabilježen je u Dalmaciji. U noći na 15. rujna policija je kod Mravinaca zaustavila 41-godišnjaka koji je vozio u zabranjenom smjeru i doveo druge vozače u neposrednu opasnost.

Informacije se u takvim situacijama već objavljuju preko HAK-a, radija, signalizacije i medija. Hrvatske autoceste vozačima u slučaju vozila u suprotnom smjeru savjetuju usporavanje, vožnju desnom trakom bez pretjecanja i zaustavljanje na prvom odmorištu.

No, teška nesreća kod Zagreba ponovno otvara drugo pitanje: može li se takvo upozorenje ciljano poslati upravo ljudima koji se nalaze nekoliko kilometara ispred opasnog vozila?

Tu se dolazi do SRUUK-a, Sustava za rano upozoravanje i upravljanje krizama. No možda nije pitanje treba li ga aktivirati zbog ovakvog događaja. Ako bi se slao zbog svake prometne nesreće ili lokalnog incidenta, upozorenja bi brzo izgubila težinu.

Važnije je pitanje nedostaje li Hrvatskoj sustav između velikog državnog alarma i obične prometne informacije - kanal kojim bi građani, ako to žele, dobivali provjerena upozorenja o ozbiljnim opasnostima u svojoj blizini.

SRUUK možda nije za sve. Ali već imamo aplikaciju koja baš i ne radi

SRUUK je projekt vrijedan 8.36 milijuna eura. Njegov je cilj brzo i učinkovito upozoravanje građana o nastaloj ili nadolazećoj opasnosti te davanje uputa kojima se mogu smanjiti ljudske žrtve i materijalne štete.

Sustav omogućuje slanje SMS i Cell Broadcast poruka ljudima na ugroženom području, ali uz njega je razvijena i aplikacija HR112 Upozorenje. I upravo je ona zanimljiva za ovu priču.

Prema službenom opisu, aplikacija daje detaljnije informacije o kriznim događajima, omogućuje praćenje njihova razvoja te upozorenja za trenutačnu lokaciju ili unaprijed odabrano područje.

Dio infrastrukture, dakle, već postoji. No HR112 daleko je od aplikacije koju građani masovno koriste kao svakodnevni sigurnosni servis. Google Play prikazuje tek nešto više od tisuću preuzimanja, što ne obuhvaća sve platforme, ali pokazuje njezinu slabu vidljivost.

Isprobali smo na iOS-u i Androidu. U oba slučaja, nakon registracije, aplikacija nas je izbacivala, pa je nismo uspjeli normalno koristiti. Ni korisničko sučelje nije posebno intuitivno ni pregledno, što dodatno otvara pitanje je li postojeći HR112 zamišljen i razvijen kao alat koji bi građani doista koristili svakodnevno.

Može li se upravo taj dio SRUUK-a razviti puno dalje?

U Americi postoji Citizen

Najpoznatiji primjer takvog koncepta je američki Citizen. Aplikacija korisnicima šalje obavijesti o požarima, težim nesrećama, policijskim intervencijama i drugim incidentima u njihovoj blizini te ih prikazuje na karti.

Takav koncept dobro pokazuje što bi bilo korisno u slučaju vožnje u suprotnom smjeru autoceste.

No Citizen ne bi trebalo jednostavno preslikati. Budući da dio sadržaja stvaraju korisnici, otvara pitanja provjere informacija, privatnosti i širenja panike. Hrvatska verzija imala bi više smisla kao službeni kanal policije, 112, vatrogasaca, HAK-a, DHMZ-a i drugih službi.

A za to postoje i puno bliži europski primjeri.

Nijemci i Švicarci već imaju takve sustave

Njemačka državna aplikacija NINA građanima šalje upozorenja civilne zaštite, vremenska upozorenja, informacije o poplavama, a od 2025. i policijska upozorenja za posebne sigurnosne situacije. Korisnici mogu sami odabrati područja koja žele pratiti.

Švicarski Alertswiss ide korak dalje i razlikuje tri razine: alarm, upozorenje i informaciju. Najviša se koristi kod neposredne opasnosti, dok niže razine služe za moguće opasnosti i važne sigurnosne informacije.

Upravo bi takvo razdvajanje moglo biti zanimljivo i za Hrvatsku: ne mora svaka opasnost pokrenuti alarm na svim mobitelima.

Ne mora svaki incident biti SRUUK alarm

Veliki požar, poplava, kemijska nesreća ili evakuacija i dalje bi bili događaji za najvišu razinu upozorenja. Ispod nje mogao bi postojati drugi sloj za događaje poput vožnje u suprotnom smjeru autoceste, ozbiljne opasnosti u tunelu ili policijske situacije zbog koje treba izbjegavati određeno područje.

Takva upozorenja ne bi morala dobivati svi, nego korisnici koji su uključili lokalne push obavijesti. SRUUK bi tako zadržao težinu, a aplikacija bi pokrivala ozbiljne, ali lokalizirane opasnosti.

Postoje i problemi

Takav sustav imao bi i ozbiljne izazove. Informacije bi morale biti provjerene vrlo brzo jer upozorenje na vozilo koje ide u suprotnom smjeru nema smisla ako stigne nakon što opasnost prođe. Istodobno, previše obavijesti dovelo bi do toga da ih korisnici počnu ignorirati.

Tu je i pitanje privatnosti. Sustav koji radi prema lokaciji mora biti napravljen tako da ne postane alat za praćenje građana. A aplikacija nikada ne može zamijeniti SRUUK: kod velike neposredne opasnosti država mora moći upozoriti i ljude koji je nisu instalirali.

Dio sustava već postoji. Pitanje je što želimo od njega

Rasprava o SRUUK-u posljednjih se godina uglavnom svodi na pitanje zašto nije aktiviran u nekoj konkretnoj situaciji. Možda rješenje nije u tome da se uključuje češće, nego da se uz njega razvije drugi kanal za ozbiljne lokalne opasnosti.

Hrvatska barem tehnički ne bi morala krenuti od nule. SRUUK postoji, kao i HR112 aplikacija i portal s kartom upozorenja. Naš kratki test pokazuje, međutim, koliko je velik put od postojeće infrastrukture do aplikacije koju bi ljudi stvarno željeli koristiti.

Današnja nesreća na zagrebačkoj obilaznici možda nije događaj zbog kojeg je trebalo aktivirati SRUUK. Ali jest dobar povod za pitanje: možemo li dobiti sustav koji će nas upozoriti kada se nekoliko kilometara ispred nas događa nešto što nam može ugroziti život?