STANJE u Francuskoj pred kraj 18. stoljeća bilo je katastrofalno. Zemlja je patila od gospodarske krize uzrokovane porazom u Sedmogodišnjem ratu, a plemići okupljeni oko kralja Luja XVI. nisu napravili ništa što bi podiglo standard stanovništva u zemlji. Nezadovoljstvo je kontinuirano raslo te je kralj shvatio da je situacija alarmantna.

Zato je pozvao predstavnike staleža na veliki skup na kojem će se odabrati ljudi koji će popraviti stanje u zemlji. Sazivanje takvih skupova bila je praksa francuskih kraljeva prije apsolutizma, no Lujevi prethodnici nisu ih sazivali jer su voljeli svu vlast držati u svojim rukama.

Nakon što se staleži nisu uspjeli dogovoriti, treći i najbrojniji stalež napušta skup i osniva svoju narodnu skupštinu na današnji dan 1789., čime pokreću niz događaja koji će dovesti do Francuske revolucije.

Prvi saziv staleža od 1614. godine

Francusko društvo tada je bilo podijeljeno na tri staleža. Prvi je bio rezerviran za svećenike, drugi za plemiće. Nisu morali plaćati poreze, a zajedno su činili tek nešto više od 1% francuskog stanovništva.

Svi ostali pripadali su trećem staležu i svaka odluka francuskog kralja o novim porezima ticala se isključivo njih, premda su na skupštini koju je sazvao kralj 1789. njihovi zahtjevi mogli lako biti opstruirani ako bi se ujedinila prva dva staleža koji bi ih nadglasali.

Takvo stanje bilo je frustrirajuće za sve pripadnike trećeg staleža. Tamo su se nalazili siromašni radnici, seljaci, ali i manji i srednji obrtnici te nekolicina bogatih običnih ljudi koji su u takvom sustavu uspjeli osigurati bogatstvo za sebe i svoju obitelj. Njihovo je mišljenje bilo da je Francuskoj potreban ustav, odnosno zakonski dokument koji bi vrijedio za sve staleže i koji bi regulirao rad kralja te tako spriječio apsolutizam.

Brinula ih je i činjenica da su prva dva staleža previše fokusirana na sebe i nisu sposobna vidjeti pravo stanje stvari. Umjesto da pristanu na zahtjeve trećeg staleža i da skupa riješe probleme, prva dva staleža pustila bi kralju da odlučuje o državnim pitanjima. Neovisno o tome kakve poreze kralj postavi, oni ih ionako neće plaćati pa ih nije briga.

Kako je stanje bilo zaista alarmantno, a zadnje dvije godine prirodni uvjeti uništili su usjeve i izbile su epidemije gladi u pojedinim regijama u državi, treći stalež nije naumio odustati od svojih zahtjeva. Saziv staleža nije se dogodio od 1614. godine, stoga je ovo bio povijesni trenutak.

Od osnivanja narodne skupštine do Bastille

Međutim, njihove želje kompletno su zanemarene, stoga su obznanili da se povlače i organiziraju narodnu skupštinu koja predstavlja sve ljude. Pozvali su ostale staleže da im se pridruže, ali su isto tako dali do znanja da će sami početi rješavati nacionalne probleme s njima ili bez njih.

Kralj je bio bijesan zbog ove odluke i naredio je zatvaranje objekta u kojem se skupština nastavljala sastajati tijekom lipnja. Treći stalež pronašao je zatvoreni teniski teren i tamo se dogovorio da neće prestati raditi sve dok Francuska ne dobije ustav.

U idućih mjesec dana pročula se glasina da će kralj pozvati elitnu švicarsku gardu da raspusti skupštinu. Izbili su prosvjedi, a francuska policija odbila je primiriti stanje na ulicama. Par dana kasnije podivljala masa krenut će na zatvor Bastillu kako bi se naoružala, a taj će događaj ostati zapamćen kao početak Francuske revolucije.