Trump izgubio oba doma Kongresa. Što to znači za Hrvatsku?
DONALD Trump izgubio je izbore za oba doma Kongresa, ali nije izgubio mogućnost da u sljedeće dvije godine snažno utječe na sudbinu Europe. Demokrati će od siječnja kontrolirati američku zakonodavnu vlast, dok predsjednik zadržava široke ovlasti u vanjskoj politici, uključujući diplomaciju i zapovijedanje oružanim snagama.
Što to znači za Hrvatsku, čija sigurnost uvelike ovisi o NATO-u i koja sa SAD-om surađuje na važnim vojnim i energetskim projektima? Europarlamentarac Tonino Picula smatra da će Trump morati više pregovarati, dok vanjskopolitički analitičar Vedran Obućina upozorava da bi američki predsjednik nakon izbornog poraza mogao postati još nepredvidljiviji na međunarodnoj sceni.
Trump je izgubio Kongres, ali ne i vanjskopolitičke ovlasti
"Izborni rezultat je jasna poruka američkih birača i ozbiljno ograničenje za predsjednika, ali ne i kraj njegove vanjskopolitičke strategije. Američki ustav daje predsjedniku široke ovlasti u vanjskoj politici, pa će Trump i dalje imati glavnu riječ. Ipak, od siječnja će sve što traži novac, ratifikaciju ili potvrdu Senata prolaziti kroz Kongres u kojem njegova stranka više nema većinu.
Iskustvo pokazuje da se predsjednici koji izgube Kongres u drugoj polovici mandata često još više okreću vanjskoj politici, jer je to područje u kojem su najmanje sputani. Zato ne očekujem da će Trump promijeniti stil.
Manje je izvjesno hoće li moći provesti sve što najavi, a to je za njegove partnere, pa i za Europu, važna razlika", rekao je za Index Tonino Picula, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i član Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta i izaslanstva za odnose sa SAD-om.
Obućina: Postoji rizik od nepredvidljivije vanjske politike
Sličnog je mišljenja i riječki politolog i vanjskopolitički analitičar Vedran Obućina, koji ukazuje na rizik od eskalacije nepredvidljivosti američkog predsjednika: "Mislim da je najveća opasnost u tome što Trump politički poraz na domaćem planu može pokušati kompenzirati demonstracijom odlučnosti na međunarodnoj sceni. Ne bih isključio mogućnost da njegova vanjska politika postane još nepredvidljivija, upravo zato što će mu domaći politički prostor za ostvarivanje ambicioznih ciljeva biti sužen.
Trump je političar koji međunarodne odnose često promatra kroz prizmu bilateralnih dogovora, osobnih odnosa među državnicima i ekonomskih interesa, a manje kroz tradicionalne multilateralne institucije i dugoročne savezništva. To je posebno problematično za Europu jer europska sigurnost ne može počivati samo na trenutačnom Trumpovu raspoloženju ili njegovu osobnom odnosu s Vladimirom Putinom."
Ni Picula ne smatra da će predsjednik koji je svoju politiku gradio na nepredvidljivosti preko noći postati zagovornik strpljive multilateralne diplomacije: "Ipak, okolnosti će ga natjerati na više pregovaranja, prije svega kod kuće, a zatim i prema van. Kada vam za ključne odluke treba Kongres, kompromis postaje nužnost, a ne izbor.
Postoji i druga mogućnost: da u područjima gdje ga Kongres ne može zaustaviti, poput trgovinskih mjera ili diplomatskih inicijativa, djeluje još odlučnije kako bi pokazao da je i dalje u igri. Zato bih Europi savjetovao da ne gradi svoju strategiju na nagađanjima o Trumpovu raspoloženju.
Whitaker: "Američka politika prema NATO-u se ne mijenja"
Bolje je jačati vlastitu sposobnost djelovanja i istodobno njegovati odnose sa svim relevantnim akterima u Washingtonu, uključujući Kongres. Europa koja je jedinstvena i spremna razgovarati s pozicije snage bit će partner s kojim se mora računati, tko god sjedio u Bijeloj kući."
U međuvremenu je stigla i važna izjava iz same Trumpove administracije. Američki veleposlanik pri NATO-u Matthew Whitaker danas je na Berlinskoj sigurnosnoj konferenciji rekao: "Američka vanjska politika nije se promijenila i ne očekujem da će se promijeniti zbog međuizbora." Whitaker je potvrdio američku privrženost NATO-u, ali naglasio da europski saveznici moraju nastaviti jačati vlastite obrambene sposobnosti.
"Pitanje NATO-a je posebno važno. Američki Kongres je još 2023. donio zakonsku odredbu prema kojoj predsjednik ne može jednostrano povući SAD iz NATO-a bez suglasnosti dvotrećinske većine Senata ili posebnog zakona Kongresa. Međutim, treba biti realan.
Trump i dalje može mijenjati ton američke diplomacije, smanjivati razinu političke komunikacije sa saveznicima, donositi odluke o raspoređivanju američkih snaga u okviru svojih ovlasti i stvarati neizvjesnost u međunarodnim odnosima. Demokratska većina može mu otežati provođenje određenih odluka, ali ne može preko noći promijeniti predsjednikovu vanjskopolitičku orijentaciju", objasnio je Obućina.
Demokrati će vjerojatno biti skloniji potpori Ukrajini
Picula ističe da Europa u preslagivanju ravnoteže moći u Americi može očekivati promjenu tona, ali ne i temeljnog smjera: "Zahtjev da Europa preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost nije Trumpov izum. Postavljali su ga i Obama i Biden, samo na pristojniji način. To je danas gotovo dvostranački konsenzus u Washingtonu i neće nestati s novom većinom u Kongresu. Demokrati će vjerojatno biti skloniji partnerskom tonu i jasnijoj potpori Ukrajini, ali će i oni od Europe tražiti više ulaganja u obranu.
Zato je ključno da Europska unija ne shvati ove izbore kao znak da se može vratiti starim navikama. Rad na europskoj obrambenoj sposobnosti, zajedničkim nabavama i snažnijoj obrambenoj industriji treba nastaviti istim ritmom. To ne slabi NATO, nego ga jača, jer Europa koja više ulaže u vlastitu sigurnost postaje vjerodostojniji saveznik. Za Hrvatsku to znači da treba ozbiljno ispunjavati svoje obveze i aktivno sudjelovati u europskim obrambenim projektima."
Trumpov poraz neće preko noći promijeniti ni odnose Zagreba i Washingtona, ali mogao bi promijeniti način na koji se odlučuje o hrvatskoj sigurnosti, američkom novcu, regionalnoj politici i gospodarskim sporazumima.
Politička sloboda u donošenju nepopularnih odluka
Trump pritom nema ni ograničenje da mora razmišljati o reizboru kao mnogi njegovi prethodnici. Budući da je u drugom predsjedničkom mandatu, prema američkom ustavu ne može se ponovno kandidirati 2028. godine. To mu daje veću političku slobodu u donošenju nepopularnih odluka, ali i ostavlja manje vremena za ostvarivanje vanjskopolitičkih ciljeva.
Zanimljivo je da su obojica Indexovih sugovornika na pitanje o njihovu savjetu hrvatskoj diplomaciji nakon američkih međuizbora odgovorila praktički isto. Piculina je poruka da hrvatska vanjska politika ne smije počivati na svrstavanju uz pojedine političke figure ili na procjeni tko je trenutačno u usponu. Odnos sa SAD-om za Hrvatsku je strateški, ističe hrvatski europarlamentarac, i mora se graditi prema institucijama i prema objema strankama, a ne samo prema Bijeloj kući.
"Nova većina u Kongresu prilika je da se ti kontakti prošire i prodube, uključujući kongresne odbore koji odlučuju o sigurnosti, energetici i proračunu. Hrvatska ima što ponuditi. LNG terminal na Krku pokazao je kako se energetska suradnja sa SAD-om pretvara u konkretnu korist za cijelu regiju.
Što Hrvatska mora učiniti nakon Trumpova poraza?
Posebno bih istaknuo jugoistok Europe. Kongres je tradicionalno pokazivao interes za stabilnost Bosne i Hercegovine i Zapadnog Balkana, a Hrvatska u tome može biti pouzdan i upućen sugovornik", rekao je Picula.
"Moj je savjet službenom Zagrebu da ne pokušava predviđati tko će biti politički pobjednik u Washingtonu 2028. godine, nego da gradi odnose s institucijama i ljudima koji će biti relevantni neovisno o tome tko se nalazi u Bijeloj kući. Male države ne mogu utjecati na sve velike geopolitičke procese, ali mogu biti vrlo uspješne ako pravodobno prepoznaju promjene i znaju što žele.
Hrvatska bi trebala nastupati kao pouzdan saveznik, ali ne kao pasivni promatrač američke politike, pa tako ni drugih politika. Subjekt smo vanjskih odnosa i moramo se tako i ponašati, sami ili u savezu s drugim manjim zemljama Europske unije", zaključio je Obućina.
