Trump je prvo podcijenio virus, a sad poziva na rat protiv njega
OVO JE ZAPANJUJUĆI preokret, za koji američki predsjednik Donald Trump želi da ga Amerikanci zaborave. Samo nekoliko dana nakon što je prijetnju koronavirusa odbacio kao pretjerivanje, sada je preuzeo ulogu odlučnog predsjednika iz ratnog doba koji se bori protiv „nevidljivog neprijatelja“ te pritom obećava da će naciju ujediniti oko sebe u borbi za „potpunu pobjedu“, za CNN komentira Stephen Collinson.
Trumpov novi stav odgovor je na krizu koja se pogoršava iz sata u sat i čini se da je dijelom osmišljen kako bi se zataškali propusti njegove administracije u distribuciji testova koji su vlastima mogli pomoći u usporavanju napredovanja virusa.
Njegov novi stav već je potkopan njegovim vlastitim potezima. Doveo je u sumnju hoće li se zaista pozvati na Zakon o proizvodnji u obrambene svrhe (Defence Production Act), koji je potpisao u srijedu i koji mu daje ovlasti da industriji naredi rad za obranu domovine i nacionalne svrhe. U tom bi slučaju bila ubrzana proizvodnja nasušno potrebnih ventilatora, maski i ostale opreme za bolničke radnike, piše Collinson.
A najava da će bolnički brodovi biti raspoređeni u New York i na jedno odredište na američkoj zapadnoj obali, bit će provedena sporije nego je prvotno najavljeno. Ministar obrane Mark Esper rekao je u srijedu CNN-u da će proći nekoliko tjedana prije nego što brodovi budu spremni.
Ovi događaji podsjetnik su da će, iako Trump možda uživa u tituli „ratni predsjednik“, samo njegove riječi i djela u trenucima ozbiljne nacionalne krize pokazati je li dostojan toga. Zaogrnuvši se u plašt ratnog zapovjednika, Trump uspoređuje potrebu za eskalacijom borbe protiv koronavirusa s herojstvom naraštaja iz Drugog svjetskog rata, smatra Collinson.
„Sada je naše vrijeme. Moramo se zajedno žrtvovati jer smo u ovome svi zajedno i prevladat ćemo to zajednički. Pobijedit ćemo nevidljivog neprijatelja. Mislim da ćemo to učiniti brže nego što mislimo i bit će to potpuna pobjeda. Bit će to totalna pobjeda“, rekao je Trump u klasičnom pozivu ratnog vođe na zajedničku žrtvu.
Naredbe
U praksi bi mu taj potez mogao omogućiti da tvornicama naredi da proizvode vitalne materijale, ali ne ratne, već medicinske, poput maski, zaštitne odjeće za zdravstvene radnike i nasušno potrebnih ventilatora.
Trump je također naredio da se dva američka bolnička broda, koji u normalnim okolnostima obilaze zemlje u razvoju, ratne zone i poprišta katastrofa, upute prema New Yorku i zapadnoj obali i tako osiguraju dodatne bolničke krevete.
Trumpovo usvajanje militarističke kampanje ne samo da podiže očekivanja rijetko viđenog nacionalnog napora nego i značajno povećava pritisak na njegovo osobno vodstvo. Mnogi njegovi kritičari, nastavlja Collinson, danima su se nadali da će usvojiti ratne temelje kako bi odgovorio rastućoj krizi oko pandemije, koja sada pogađa tisuće Amerikanaca.
„Potrebna nam je najveća federalna mobilizacija koju smo ikad vidjeli. Predsjednik je u pravu, ovo je rat“, rekao je u CNN-ovoj emisiji The Situation Room guverner New Yorka iz redova demokrata Andrew Cuomo. I bivši ministar obrane Leon Panetta također je pohvalio ovaj potez: „Drago mi je da je predsjednik aktivirao Defence Production Act, koji mu može dati ovlasti da mobilizira nacionalnu industriju i učini što je potrebno za suočavanje s neprijateljem.“
Ratni koncept
Ratni koncept, koji podrazumijeva jedinstveni domovinski front koji djeluje protiv zajedničkog neprijatelja usporedo s vladinom mobilizacijom, svakako odgovara magnitudi trenutačne krize. Ratna metafora također sugerira spremnost populacije da u ekstremnim okolnostima dopusti kršenje nekih teško izborenih građanskih sloboda, kao što se trenutačno događa sa samoizolacijom.
Ali koncept ratnog predsjedništva nosi i politička i osobna očekivanja od vrhovnog zapovjednika i može zahtijevati značajnu promjenu Trumpovih političkih metoda koje izazivaju podjele.
Najveći američki ratni vođe nisu se sami proglasili takvima. Predsjednici Abraham Lincoln i Franklin Roosevelt instinktivno su razumjeli kako potaknuti nacionalni napor u mračnim vremenima. Oni su zagrebali duboko u poznavanje američke povijesti, književnosti i nacionalne mitologije kako bi definirali suvremene bitke. Oni su mogli osnažiti Amerikance da se suoče s opasnošću i suosjećaju sa strašnim žrtvama, ističe Collinson.
Oni su bili spremni reći svom narodu istinu, čak i kad je to bilo neugodno i nacija to nije htjela čuti. I Lincoln i Roosevelt bili su duboko uronjeni u detalje svojih ratova i bili su majstori taktike. Roosevelt je držao sveobuhvatnu kontrolu nad vojnim umovima koji su vodili američke ratne napore i masovnim raspoređivanjem američkih oružanih snaga u svijetu. I to dok je bio u invalidskim kolicima. Ratni vođe također su i majstori retorike. Legendarni američki dopisnik iz Drugog svjetskog rata Ed Murrow rekao je za britanskog premijera Winstona Churchilla da je „mobilizirao engleski jezik i poslao ga u bitku“.
CNN-ov komentator smatra da će kreatori Trumpova imidža svakako iskoristiti predsjednikove ratne metafore kako bi oblikovali njegovu kampanju za izbore koji će se odvijati usporedo s krizom koronavirusa. Vjerojatno nije pravedno uspoređivati Trumpa s dvojicom ljudi koje su povjesničari proglasili najvećim predsjednicima. Ali malo je temelja za vjerovanje, tijekom njegovih prvih 3,5 godine u Bijeloj kući i u prvim satima nakon što objavio rat virusu, da on dijeli njihove kvalitete.
Trump ima problema s iskazivanjem empatije, on prezire detalje i češće lomi nacionalno jedinstvo nego što ga potiče. Trump je često odavao dojam da svoje osobne i političke interese stavlja ispred interesa nacije. Takva je optužba bila u središtu pokušaja njegova opoziva, koji se ticao njegova traženja prljavštine o vjerojatnom demokratskom protukandidatu Joeu Bidenu zbog osobne političke koristi, piše Collinson.
Prije Drugog svjetskog rata, Roosevelt je proveo godine pokušavajući uvjeriti svoje sunarodnjake u rastuću opasnost nacizma. Pokušavao je uvjeriti oprezne Amerikance da se pridruže borbi za globalnu slobodu. Trump je tjedne prije nego što se koronavirus proširio po SAD-u proveo minimizirajući prijetnju. Tretirajući ga nimalo slično neprijatelju kakvim ga danas vidi, Trump je govorio kako koronavirus možda jednostavno nestane i da nije bitno gori od gripe. U trenucima kad je to možda bilo najvažnije, stoji nadalje u CNN-ovu komentaru, predsjednik nije bio voljan reći Amerikancima koliko je teška situacija.
U utorak je neistinito ustvrdio kako je oduvijek znao da je virus pandemija, jer su on i njegovi suradnici pokušali sakriti njegovo prijašnje dezinformacijsko ponašanje koje bi ga kasnije moglo progoniti ako bitka protiv koronavirusa krene nizbrdo.
Ipak, većina objektivnih promatrača primijetila je sazrijevanje predsjednikove retorike i pristupa posljednjih dana kad se počinje otkrivati prava magnituda pandemijskog izazova.
„U našoj zemlji postoji duh kao nikad prije... Zajedno ćemo prevladati, mi volimo SAD“, stoji u njegovoj izjavi iz vrta Bijele kuće, koja poziva na patriotizam i jedinstvo.
Gdje je dosljednost?
Ali najveći povijesni ratni vođe također su poznati po dosljednosti kao i trenutačnoj odlučnosti. Trump je izazvao zbrku kad je samo nekoliko sati nakon potpisivanja Defense Production Acta rekao kako se to odnosi samo na „najgori scenarij u budućnosti“, koji možda neće biti potreban. Takvi komentari uznemirit će guvernere i zdravstvene djelatnike koji očajnički traže respiratore i osnovne medicinske potrepštine prije nego što njihove bolnice budu preplavljene teško bolesnim pacijentima.
Još jedna karakteristika ratnih vođa je da prihvaćaju krivnju kad stvari krenu po zlu. Dan prije nego što su američke i savezničke snage na Dan D, 6. lipnja 1944. godine, stigle na normandijske plaže, tadašnji general Dwight Eisenhower napisao je izjavu za slučaj da invazija bude neuspješna i da se trupe povuku: „Ako se za ovaj pokušaj bude vezala neka krivica ili pogreška, ona je samo moja.“
Usporedimo to, nastavlja Collinson, s Trumpovom izjavom u petak o slaboj dostupnosti testova na koronavirus: „Uopće ne preuzimam odgovornost za to.“ Nema baš ni mnogo povijesnih primjera da su se Roosevelt i Lincoln višekratno hvalili vlastitim genijem i postignućima.
Aludiranje na ratne lidere također bi moglo naštetiti Trumpu ako manjkavosti njegove administracije budu ometale ono što se najavljuje kao dugotrajna borba protiv pandemije. Često su moderni američki ratni vođe, poput Lyndona Johnsona i Georgea W. Busha, napuštali svoje dužnosti s vječnim ožiljcima.
Zapravo, analogija s Drugim svjetskim ratom, koja se sve češće koristi, dijelom i zato što budi njegovana sjećanja i aluzije na vrijeme kad su se Amerikanci okupili kao jedan i pobijedili, možda i nije najprikladnija za Trumpovu situaciju.
Kao prvo, Trump je učinio više nego ijedan drugi predsjednik kako bi uništio zapadni svijet međunarodnih institucija koje su izgrađene prema Rooseveltovim nacrtima nakon njegove smrti krajem Drugog svjetskog rata. A zastrašujuća ekonomska kriza koja se valja nad svijetom, dok vlade izoliraju narode, zatvaraju trgovine, restorane, poduzeća, zrakoplovne i morske linije, možda ima više zajedničkog sa situacijom s kojom se Roosevelt suočio pri preuzimanju dužnosti 1933. godine nego kasnije tijekom vođenja globalnog rata.
Otvorenim optimizmom, stručnim retoričkim vještinama u svojim govorima na radiju, Roosevelt je američkom narodu ulio odlučnost i nadu te zaustavio bankarsku krizu. Potom se gorljivim porivom prema eksperimentiranju, pažnjom za detalje i najvećom mobilizacijom u povijesti vlade za ublažavanjem siromaštva borio s Velikom depresijom i izgradio mrežu socijalne sigurnosti. I sve to unatoč opoziciji konzervativnog Vrhovnog suda.
Sadašnja administracija razmišlja o velikim stvarima, o 1,3 trilijuna dolara poticaja koji su samo početak dugotrajnog napora da se ekonomija održi na životu dok oluja ne prođe. Ali to još uvijek nije Rooseveltov New Deal, a Trumpovi ekonomski instinkti, za koje kritičari kažu kako samo pogoršavaju jaz između bogatih i svih ostalih, možda nisu dorasli zadatku, zaključuje Collinson u svome komentaru.