U VELIKOM članku američkog utjecanog časopisa The Atlantic, autori su razgovarali s nizom visokih dužnosnika Trumpove administracije i njegovim dugogodišnjim bliskim suradnicima kako bi dobili uvid u drastičnu promjenu ponašanja američkog predsjednika tijekom njegovog drugog mandata.

Kako piše The Atlantic, Donald Trump se više ne zadovoljava usporedbama s Georgeom Washingtonom ili Abrahamom Lincolnom. Umjesto njih, počeo se svrstavati uz bok pojedincima koji su oblikvali povijest svijeta poput Aleksandra Velikog, Julija Cezara i Napoleona Bonapartea. Trump se, navodi Atlantic, uspoređuje s ljudima koje je filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel opisao kao ljude koji su "silom volje promijenili tijek čovječanstva i srušili stare poretke".

Trump sebe vidi kao nasljednika Cezara i Napoleona

"U posljednje vrijeme stalno govori o tome kako je on najmoćnija osoba koja je ikada živjela", rekao je za Atlantic jedan od predsjednikovih pouzdanika koji je želio ostati anoniman. Prema njegovim riječima, Trump želi ostati zapamćen kao onaj koji je činio stvari koje drugi nisu mogli, isključivo zahvaljujući svojoj moći i snazi volje.

Ta potreba za samoveličanjem postala je ključni motor njegovih akcija otkako je oslobođen brige o sudu birača. Trump, naime, po američkom ustavu ne može i treći put biti predsjednik. Kako navodi Atlanticov izvor iz administracije, predsjednik se sada osjeća "oslobođenim" jer više ne mora paziti na svoj rejting, što mu omogućuje da radi ono što smatra "ispravnim", a ne ono što je u njegovom političkom interesu. Upravo u tom kontekstu bliski suradnici vide i njegovu odluku o napadu na Iran.

Razlog za suludu objavu o "smrti civilizacije"

Što američki narod misli i kakve će kratkoročne posljedice trpjeti, Trumpu je postalo manje važno od njegovih planova da preoblikuje svijet. Atlantic ističe kako se to očituje u bombardiranju sedam zemalja, rušenju svjetskih lidera, pa čak i prijetnjama o zapljeni Grenlanda te podrivanju NATO saveza.

Ranije ovog mjeseca Trump je sukob s Iranom opisao u egzistencijalnim tonovima, pišući o "smrti cijele civilizacije", dok je primirje koje je uslijedilo prikazao kao jedan od "najvažnijih trenutaka u dugoj i složenoj povijesti svijeta".

Kod kuće se pak fokusirao na projekte koji podsjećaju na antički Rim ili carsku Francusku, od izrade kovanica sa svojim likom do golemih natpisa koji krase vladine zgrade.

"Počašćen sam što me pokušavaju ubiti"

"On je svjestan, ponosan i nada se da su stvari koje radi svojevrsno resetiranje dugotrajnog poretka", izjavio je drugi visoki dužnosnik za The Atlantic. Kada su autori analize upitali službenike Bijele kuće je li Trump doista čitao Hegela, odgovor je bio gotovo smiješan. Predsjednika ne prati reputacije osobe koja čita, no doznalo se da je nedavno saznao za povijesni trijumvirat iz kratkog odlomka koji mu je netko uručio, a spominjao ga je i govornik na jednom događaju u njegovom golf-klubu.

Unatoč tome, Atlantic primjećuje da se Trumpova percepcija vlastite veličine dodatno zacementirala nakon pokušaja atentata u Washingtonu. Novinarima je nakon uhićenja napadača rekao kako je "proučavao atentate" i zaključio da su meta samo oni koji čine najveći utjecaj. "Ne idu na one koji ne rade puno. Mrzim reći da sam počašćen time, ali učinio sam mnogo", izjavio je tada Trump.

Zlato i kovanice u Ovalnom uredu

Ova transformacija u drugom mandatu, kako piše The Atlantic, izazvala je paniku među republikancima koji strahuju od političkih troškova rata u Iranu i skoka cijena pred izbore. Dok se demokrati naslađuju njegovom opsesijom izgradnjom memorijalnih lukova i dvorana, unutar same administracije početni entuzazam zamijenila je obrambena atmosfera.

Ipak, Trumpa ti troškovi ne brinu. Jedan od njegovih suradnika to je sažeo vrlo grubo: "On je jasno u svom 'baš me briga' raspoloženju". To se vidi i u Ovalnom uredu koji je predsjednik pretrpao zlatnim urnama, vojnim zastavama i pozlatom na stropu. Čak je i na vrata ureda osobno zalijepio svoju pozlaćenu predsjedničku kovanicu jer je smatrao da to "izgleda dobro".

Trumpova opsesija detaljima i monumentalnošću sada se prelijeva u svakodnevni državnički posao. Atlantic opisuje scenu u kojoj je predsjednik, dok je zemlja bila u strahu od inflacije zbog rata u Iranu, ušao u novinarski odjel zrakoplova Air Force One.

Umjesto o ratu, počeo je hvaliti planove za novu dvoranu u Bijeloj kući vrijednu 400 milijuna dolara, pokazujući fotorealistične prikaze korintskih stupova i krovova otpornih na dronove. "Previše sam zaposlen da bih ovo radio - vodim ratove i druge stvari. Ali ovo je važno jer će ostati s nama dugo vremena", poručio je Trump novinarima.

Izgradnja "novog Rima" usred rata

Danas Washington izgleda kao grad pod opsadom kranova, što podsjeća na tvrdnju cara Augusta da je Rim zatekao u cigli, a ostavio u mramoru. Planirana je izgradnja "Trumpovog luka" (Arc de Trump), strukture visoke preko 75 metara koja bi trebala biti dvostruko viša od Lincolnove memorijalne dvorane.

Čak je i proslava 250. rođendana nacije postala poligon za Trumpovu samopromociju. U lipnju će svoj 80. rođendan proslaviti UFC borbom modernih gladijatora na južnom travnjaku Bijele kuće, gdje će se borci pojaviti izravno iz Ovalnog ureda pod vatrometom i svjetlosnim efektima.

Suradnici za Atlantic navode kako Trump ne voli termin "nasljeđe" i rijetko razmišlja o tome što će ljudi misliti za sto godina. Kada su mu predlagali da pažljivije bira potpredsjednika koji bi nastavio njegov pokret, Trump je navodno odgovorio: "Što me briga? Ja ću ionako biti mrtav".

Ta spoznaja o vlastitoj smrtnosti postala je izraženija nakon sprovoda Jimmyja Cartera krajem 2024. godine. Trump je satima hipnotizirano gledao televizijski prijenos i razmišljao o danu kada će on ležati u lijesu prekrivenom zastavom u rotundi Capitola.

"Što me briga za koaliciju? Ja sam jedini bitan"

Stratezi upozoravaju da Trumpovi potezi postaju politički iracionalni. Fokus-grupe s neodlučnim biračima pokazuju da ljude ne zanimaju dvorane ni spomenici nego ekonomija, no Trump se ne obazire na ankete.

"Njegov cijeli život obilježen je rješavanjem problema koji mu je pred nosom, uz vjeru da će riješiti i sljedeći kad do njega dođe. To vodi ka urođeno kratkoročnom razmišljanju", pojasnio je jedan od njegovih pouzdanika. Budući da se više ne može kandidirati 2028. godine, jedina mu je briga da ga ne dožive kao predsjednika bez stvarne moći.

Na kraju, The Atlantic zaključuje kako Hegelovi "heroji epohe" - Napoleon, Cezar i Aleksandar - nisu bili intelektualci niti su živjeli sretne živote. Hegel je pisao kako takve moćne figure moraju "zgaziti mnoge nevine cvjetove" i razbiti mnoge objekte na svom putu.

Čini se da je Trump u drugom mandatu prihvatio upravo tu ulogu, gazeći moderne "cvjetove" demokracije i međunarodnog poretka u potrazi za mjestom u vječnosti, dok njegovi suradnici s tjeskobom čekaju što će donijeti preostale dvije godine mandata, zaključuje The Atlantic.