OVOG je tjedna Bijela kuća proglasila ilegalni fentanil i njegove "ključne prekursore" oružjem za masovno uništenje, nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump, govoreći o Venezueli, izjavio da "tisuće ljudi umiru zbog tih brodova punih droge, fentanila i mnogih drugih narkotika". Dan kasnije Trump je najavio "potpunu i sveobuhvatnu blokadu" svih sankcioniranih tankera s naftom koji ulaze u Venezuelu ili je napuštaju, u sklopu operacija protiv, kako je rekao, "narko-terorizma".

Smrdi na Irak

U međunarodnom pravu blokada nije tek oštrija verzija sankcija, ona se u pravilu smatra činom rata. Upravo ta kombinacija poteza odmah je potaknula povijesne usporedbe, i to one koje su za Trumpa posebno neugodne.

Trump godinama tvrdi da je administracija Georgea W. Busha lagala o oružju za masovno uništenje i vezama s terorizmom kako bi opravdala invaziju na Irak 2003. godine, što je ponavljao i kao predsjednički kandidat 2016.

No nova odluka kojom se fentanil proglašava oružjem za masovno uništenje, uparena s potezom koji međunarodno pravo prepoznaje kao uporabu sile na moru bez međunarodnog odobrenja, izgleda kao prerada iste logike: proširiti sigurnosnu prijetnju, a zatim je povezati s prisilnim djelovanjem u inozemstvu.

Trumpovi jastrebovski pristaše tvrde da fentanil već sada ubija Amerikance i da režimi financirani naftom moraju snositi posljedice. Time je otvoren prostor za poznatu raspravu o ciljevima, sredstvima i dokazima. No dokazi ne djeluju posve uvjerljivo.

Argumenti pristaša

Na desnici se potezi administracije tumače kao konačno usklađivanje retorike s konkretnim djelovanjem. Urednički odbor Wall Street Journala pohvalio je pritisak na venezuelansku naftu, započet zapljenom tankera koja je dobila veliku medijsku pozornost – kao zakašnjeli, ali nužan pokušaj da se "Nicolása Madura istisne s vlasti".

Jastrebovi poteze opisuju i kao moralni odgovor na "narko-terorizam", pri čemu proglašenje fentanila oružjem za masovno uništenje otvara šire ovlasti Pentagonu i Ministarstvu pravosuđa. Bijela kuća fentanil uspoređuje s kemijskim agensima zbog njegove smrtonosnosti te navodi da se vojni resursi mogu lakše koristiti protiv mreža krijumčarenja. Ako te mreže financira nafta, argument glasi, tada je blokada sankcioniranih tankera razmjeran i ciljan odgovor.

Kritičari s ljevice, centra, ali i dijela libertarijanske desnice, uznemireni su. Washington Post je odluku o oružju za masovno uništenje nazvao "kazalištem narkopolitike s ozbiljnim posljedicama", upozoravajući da se time trgovina drogom gura u ratni okvir. Drugi podsjećaju da se prema običajnom međunarodnom pravu blokada smatra činom rata te da Trumpova tvrdnja o "najvećoj armadi u povijesti Južne Amerike" zvuči više kao ratobornost nego kao provedba sankcija.

Libertarijanski i zagovornici suzdržanosti iznose i političke argumente. Republikanski senator Rand Paul rekao je da "dizanje brodova u zrak neće zaustaviti drogu, ali bi moglo potopiti Trumpa". Ranije ovog mjeseca senatori Tim Kaine, Rand Paul, Chuck Schumer, Adam Schiff i još nekoliko njih najavili su zakon temeljen na Zakonu o ratnim ovlastima, s ciljem sprječavanja rata s Venezuelom.

Što znači blokada

Blokada je metoda pomorskog ratovanja. Priručnik iz San Rema iz 1994. godine – autoritativni prikaz prava oružanih sukoba na moru – tretira blokadu kao ratnu operaciju koja mora biti proglašena, najavljena i učinkovita. Ona povlači niz obveza prema neutralnim državama i osiguravanje humanitarne pomoći. Raniji dokumenti, od Pariške deklaracije iz 1856. do Londonske deklaracije iz 1909., idu u istom smjeru.

Ako Sjedinjene Američke Države provode blokadu, one ulaze u pravni prostor rata, ali bez odobrenja Ujedinjenih naroda i bez formalno priznatog oružanog sukoba.

Dan prije najave blokade Trump je potpisao izvršnu uredbu kojom se ilegalni fentanil proglašava oružjem za masovno uništenje. Time se problem fentanila prebacuje u okvir nacionalne sigurnosti, potencijalno uključujući Ministarstvo obrane u operacije presretanja, dok stručnjaci za javno zdravstvo upozoravaju da takva oznaka iskrivljuje sliku o legitimnoj medicinskoj uporabi lijeka i militarizira zdravstvenu krizu.

Uredba povezuje fentanil s geopolitikom, Kinu s prekursorima, Meksiko sa sintezom, te opravdava agresivniji stav u Karipskom moru.

Činjenice koje kompliciraju priču

No činjenice barem djelomično potkopavaju argument hitnosti.

Prvo, američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) navodi da je broj smrti od predoziranja u SAD-u u 2024. godini pao za 26.9 posto, na 80.391, što je najveći pad ikad zabilježen i najniža razina od 2019. godine. Taj pad povezuje se s većom dostupnošću naloksona, test-traka i liječenja. Ako su najučinkovitiji alati javnozdravstveni, tada proglašenje fentanila oružjem za masovno uništenje i slanje armade prema Južnoj Americi djeluje, u najmanju ruku, sporedno u odnosu na problem koji se želi riješiti.

Drugo, opskrbni lanac vodi gotovo isključivo preko Meksika, dok prekursori uglavnom dolaze iz Kine – ne iz Venezuele. Nacionalna procjena prijetnji od droga američke DEA-e za 2024. navodi kartel Sinaloa i kartel Jalisco Nueva Generación kao glavne proizvođače ilegalnog fentanila koji se konzumira u SAD-u. Izvješće američkog State Departmenta o međunarodnoj kontroli narkotika za 2025. ne identificira Venezuelu kao značajan izvor ili tranzitnu točku fentanila za američko tržište.

Ipak, velik dio tzv. "flote u sjeni" koja prevozi venezuelansku naftu u Kinu izložen je presretanju. To je poluga kojom se može izvršiti pritisak na Madura bez potresa na globalnim tržištima, pod uvjetom da mjere ostanu ograničene i kratkotrajne.

Povratak Iraka

Time se vraćamo Iraku. Trumpov stav iz razdoblja 2002.–2003. nije posve jasan, FactCheck nije pronašao snimke njegova otvorenog protivljenja ratu prije invazije, no jedno je sigurno: kasnije je rekao da je "Bush lagao" o oružju za masovno uništenje.

Administracija danas tvrdi da fentanil već uzrokuje masovne smrti. Problem je u tome što fentanil nije ratno oružje u američkom pravu ili praksi, a Venezuela nije središte tržišta fentanila koje ubija Amerikance. Ako je provedba mjera ozbiljna do te mjere da predstavlja blokadu, SAD ne "pooštrava sankcije", nego ispituje granicu između ekonomske prisile i rata.

Ključni podatak ostaje snažan pad smrti od predoziranja u 2024. godini. On sugerira da su najučinkovitija "oružja" protiv fentanila dosad bila prozaična: nalokson, terapija uz pomoć lijekova, test-trake i ciljano policijsko djelovanje protiv stvarnih dobavljača.

Ako je Irak 2003. nešto naučio svijet, onda je to da grube kategorije često stvaraju umjetni osjećaj hitnosti. Trenutačni američki pristup izgleda manje kao promišljena strategija, a više kao déjà vu.