AMERIČKI predsjednik Donald Trump ponovno se našao na prekretnici u politici prema Iranu, no sa svakim novim korakom izbor mu je sve suženiji, a cijena svakog poteza sve viša. Trumpova administracija u nedjelju je objasnila da je pauza u zračnim napadima, koja traje treću noć zaredom nakon 13 dana bombardiranja, trebala stvoriti prostor za diplomaciju. Istodobno su upozorili da su spremni za novu eskalaciju.

Postoje naznake diplomatskih aktivnosti, a Iran je potvrdio da je proteklih dana održao razgovore s Omanom na razini zamjenika ministara. Ipak, nema signala da će Islamska Republika odustati od svog glavnog zahtjeva koji je i pokrenuo nove američke napade: kontrole plovidbe kroz Hormuški tjesnac, piše CNN.

Sve opcije neprihvatljive

Trump se tako našao u poznatoj situaciji. Pokušao je prisiliti Iran na ustupke pojačanim napadima, ali taj plan ne funkcionira. Mogao bi pojačati pritisak slanjem kopnenih snaga i iskoristiti američku vojnu nadmoć, no to nosi rizik velikih žrtava u ratu koji je ionako izrazito nepopularan.

Sukob traje gotovo pet mjeseci, iako je Trump tvrdio da će biti gotov za nekoliko tjedana. Njegova strategija stvaranja manevarskog prostora protiv Teherana, čini se, samo mu sužava izbor i ostavlja ga s lošijim rješenjima.

Politički pritisak raste zbog skoka cijena nafte, prijetnji jemenskih pobunjenika Huta alternativnoj ruti kroz Crveno more i opasno niskih globalnih zaliha nafte. Sve se to događa uoči izbora za Kongres u studenom, na kojima republikance čeka težak posao.

Kao i tjednima ranije, Trumpove opcije djeluju neprihvatljivo. Time se može objasniti njegovo prošlotjedno variranje između prijetnji golemom silom i tvrdnji da Iran moli za pregovore. Budući da se geopolitička situacija ne mijenja, takva retorika više djeluje kao poruka domaćoj publici nego Teheranu.

Bombardiranje bez uspjeha

Trump bi mogao ispuniti svoje prijetnje i proširiti popis meta na iransku prometnu infrastrukturu i elektrane, ali to bi uzrokovalo još veću patnju civilima. Čak i neki u njegovu krugu sumnjaju da bi to promijenilo stav Teherana. 

Novinari CNN-a Zachary Cohen i Jim Sciutto izvijestili su da su potpredsjednik JD Vance i načelnik Združenog stožera Dan Caine na sastanku u Bijeloj kući u petak izrazili zabrinutost zbog eskalacije. Caine je, prema izvorima, zabrinut zbog stanja zaliha streljiva.

Uz to, CIA i Obrambena obavještajna agencija nedavno su procijenile da bombardiranje vjerojatno neće promijeniti iransku pregovaračku poziciju. Drugi plan bio bi proširenje ekonomske blokade na iranske brodove i luke, ali za to bi trebali tjedni ili mjeseci, a ishod je neizvjestan.

Nije jasno ima li Trump strpljenja ili političkog prostora za takav pristup, pogotovo jer bi Iran vjerojatno odgovorio novim napadima na tankere i dodatno uzdrmao svjetsko gospodarstvo. Treća opcija je pokušaj obnove propalog memoranduma o razumijevanju, no Teheran vjerojatno neće pristati ako ne dobije pravo na regulaciju prometa u tjesnacu.

"Trebamo nešto drugačije"

To bi za SAD bio poraz, a Trump bi se suočio s kritikama ako Teheranu ponudi bolje uvjete od onih u prvotnom sporazumu. Čini se da svi traže novi pristup koji im izmiče.

Republikanski senator Bill Cassidy jučer se založio za promjenu američkog pristupa petomjesečnom ratu s Iranom. U emisiji "State of the Union" predložio je da predsjednik Trump pokrene "nacionalni dijalog", obrati se američkoj javnosti i Kongresu, a Kongres bi zatim pomogao u donošenju teške odluke.

"Postoji li drugi put naprijed?", upitao je Cassidy. Za CNN je dodao kako se nada rješenju koje Iranu neće omogućiti kontrolu nad tjesnacem, ali i koje neće zahtijevati američko trošenje "desetaka milijardi dolara na nešto što dosad nije dalo rezultate".

"Trebamo nešto drugačije", poručio je Cassidy. No, upravo je to suština Trumpove dileme: nakon pet mjeseci rata nitko nije ponudio provediv prijedlog kako bi to "nešto drugačije" trebalo izgledati. Predsjedniku predstoji zadatak da osmisli izlaz iz sukoba koji se, pod postojećim uvjetima, čini nemoguće dobiti.

Poruke iz Bijele kuće

Bijela kuća je zadužila Mikea Waltza, američkog veleposlanika pri UN-u, da u nedjeljnim emisijama objasni strategiju administracije i potragu za izlazom. Waltz je istaknuo nedavno vojno jačanje na Bliskom istoku, što je potaknulo procjene da bi Trump mogao intenzivirati sukob.

"Režim bi trebao vjerovati predsjedniku kada kaže: 'Spremni smo kao zapeta puška' i da su sve opcije na stolu", izjavio je za CBS-ovu emisiju "Face the Nation". U emisiji "Meet the Press" na NBC-u, Waltz je ustvrdio da je "Iran diplomatski izoliran, ekonomski iscrpljen i vojno uništen". Poručio je: "Nikada nisu bili ovoliko slabi, a mi pregovaramo s pozicije moći."

Ta je procjena u vojnom smislu možda točna, no asimetrična priroda sukoba znači da Iran zadržava značajan utjecaj. Sve dok bespilotnim letjelicama i projektilima može ugrožavati brodove u Hormuškom tjesnacu, Teheran ima sposobnost povećavati globalnu cijenu rata.

Uz to, opstanak represivnog režima unatoč smrti vrhovnog vođe Alija Hameneija projicira sliku snage u odnosu na američku poziciju globalne sile. Rat u Iranu ujedno je i veliko političko opterećenje za Trumpovu administraciju.

U potrazi za izlaznom strategijom

Nova anketa CBS Newsa i YouGova pokazuje koliko su predsjednikove poruke o sukobu nejasne američkoj javnosti: samo 31 posto Amerikanaca kaže da razumije situaciju u Hormuškom tjesnacu.  Tek 40 posto ispitanika smatra da SAD ima prednost, a 76 posto ih tvrdi da je rat teži nego što je administracija očekivala.

Unatoč tome, Waltz ustraje na tome da će povijest vrednovati predsjednikov glavni cilj – sprječavanje Irana da se domogne nuklearnog oružja. "Ponekad će to biti teže nego što se, znate, prvotno planiralo", rekao je za NBC.

Trump mjesecima pokušava prisiliti Iran na kapitulaciju, ali tako da ne uvuče Sjedinjene Države u kopnene ratove na Bliskom istoku koje je kritizirao u kampanji. Dosadašnje iskustvo, međutim, pokazuje da pobjeda unutar ograničenja koja je SAD sam sebi postavio možda nije moguća.

Svaki novi korak prema eskalaciji mogao bi Trumpa samo vratiti pred istu dilemu, a istovremeno nema jasnog puta prema mirovnom sporazumu koji bi ispunio američke ciljeve. To je strateški problem bez očitog rješenja.