U DOMAĆEM turizmu nedostaje oko pet tisuća radnika. Sada, odmah, ne sljedeće godine. Istovremeno na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje evidentirano je nešto više od 110 tisuća nezaposlenih, od čega oko četiri tisuće onih koji su u nekom razgovoru sa svojim savjetnikom za zapošljavanje rekli da bi htjeli odraditi turističku sezonu. Logično bi bilo da su svi oni već dobili posao i da već kuhaju, peku, uslužuju, čiste, namještaju krevete, animiraju, pokazuju znamenitosti, skupljaju napojnice od sretnih gostiju... Umjesto toga, oni sjede kod kuće, a poslodavci mole vladu da im dozvoli uvoz radnika.

Veljko Ostojić o nezaposlenima na burzi: "Oni postoje samo na papiru"

"Ti ljudi postoje samo na papiru. Ako su zaista na Zavodu i zaista žele raditi, onda bi već bili zaposleni. Tu se vjerojatno radi o ljudima koji imaju prihode iz sive ekonomije i misle da im je tako isplativije", rekao je za Index Veljko Ostojić, nekadašnji ministar turizma, a danas direktor Hrvatske udruge turizma. 

Konobar napravi deset kilometara po smjeni

Proteklih godina bilo je puno priča o tome kako turistički poslodavci izrabljuju radnike i dobar dio tih priča je istinit. Turistička sezona je krvav posao, radi se od jutra do sutra, nije to posao za one koji misle da mogu odraditi osam sati, a nakon toga imati snage za odlazak na kupanje i malo ljetnog provoda. U težini posla krije se i dio odgovora na pitanje zašto nisu zaposlene četiri tisuće ljudi koji su rekli da žele raditi u sezoni.

"Dobrim dijelom radi se o dugotrajno nezaposlenim ljudima, što znači da nisu baš najmlađi. Mnogi od njih jednostavno iz zdravstvenih razloga ili zbog godina ne mogu raditi fizički zahtjevne poslove. Samo konobar u nekom kafiću na obali dnevno prohoda između 10 i 12 kilometara po smjeni", rekla nam je Admira Ribičić iz Hrvatske udruge poslodavaca. 

Znaju li uopće raditi?

Još jedan razlog nezapošljavanja te četiri tisuće ljudi mogao bi biti u njihovoj obrazovnoj i stručnoj strukturi. Ni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, ni u Hrvatskoj udruzi turizma nemaju podatke o tome što ti ljudi zaista znaju raditi. 

"Velike kompanije se uvijek obrate Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i kažu im koji profil radnika i treba", tvrdi Ostojić. I mi smo se obratili HZZ-u da nam kažu kakva je obrazovna i dobna struktura te četiri tisuće nezaposlenih.

Na burzi su 223 nezaposlena konobara i 135 kuhara

"Među nezaposlenim osobama koje su iskazale interes za rad u sezoni, njih 226 je u zanimanju konobar/konobarica (223) i barmen/barmenica (3), dok je njih 135 u zanimanju kuhar/kuharica (132) i kuhar majstor/kuharica majstorica (3). Najveći broj konobara i barmena, prema vlastitoj procjeni, ima vrlo dobro ili odlično znanje engleskog jezika u pisanoj i usmenoj komunikaciji, njih 60,62%, te njemačkog jezika – 19,03% i talijanskog jezika – 11,06%", odgovorili su nam iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Prema njihovim podacima, čak 15 posto onih koji su voljni raditi u sezoni ima završenu samo osnovnu školu. Srednju školu završilo ih je nešto više od 30 posto, a 36 posto ih je kvalificiranih i visokokvalificiranih radnika iz trogodišnjih srednjih škola. Najviše, čak 40 posto, otpada ih na mlade ljude u dobi do 29 godina. Međutim, odgovor na pitanje jesu li već i zašto odbijali poslove u turizmu, od HZZ-a nismo dobili.

Plaće su iste za domaće i za strance

Zamislimo načas da su sve te četiri tisuće ljudi zaista voljne i sposobne raditi, ali traže plaće više od onih koje su poslodavci spremni isplatiti. To bi bio legitiman razlog za odbijanje posla. Sindikati kažu da je upravo u tome razlog što nema dovoljno radnika i što poslodavci žele uvesti radnike iz inozemstva – jer su jeftiniji.

"Sindikati pričaju budalaštine. Kod svih velikih poslodavaca u turizmu postoje kolektivni ugovori i jednaka se plaća isplaćuje domaćem i stranom radniku. Poslodavci ne žele zabetonirati plaće, one su porasle za 15 posto. To naravno još uvijek nije na razini plaća u Njemačkoj ili Austriji", kaže Admira Ribičić iz HUP-a.

Strani radnik je 15 tisuća kuna skuplji

Uz to, strani je radnik već u startu skuplji za poslodavca od domaćeg. Prema okvirnom izračunu Veljka Ostojića, strani radnik poslodavca košta 15 tisuća kuna više po sezoni od domaćega.

"Agencije koje regrutiraju radnike u inozemstvu uzimaju proviziju u iznosu jedne mjesečne plaće, tome treba dodati troškove puta i smještaja. To sve pokriva poslodavac", kaže Ostojić. 

"Hrvatska se ponaša iracionalno"

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca kažu da već pet godina pokušavaju promijeniti zakone o zapošljavanju stranaca.

"Mi smo na istom tržištu kao i Njemačka. Oni više nemaju obavezu provjeravati postoji li u Njemačkoj ili Europskoj uniji dostupan radnik. Mogu ga jednostavno dovesti iz Argentine ili odakle god žele. Hrvatske se ponaša iracionalno i drži se istih pravila kao kad je imala 400 tisuća nezaposlenih. To je tada imalo smisla, sada je idiotarija", kaže Admira Ribičić. Prema njenim podacima, u turističkim je centrima trenutno oko 1000 ljudi koji su iz inozemstva došli raditi, ali ne mogu jer čekaju da im se odobre radne dozvole. Poslodavci su na njih već potrošili novac, a oni sjede na rukama i ne smiju raditi. 

"Svakodnevno mi se javljaju ljudi i iz velikih kompanija koji ne mogu otvoriti neke punktove poput barova na plažama jer nema tko raditi. Na drugim mjestima radi manje ljudi nego što je potrebno pa je i razina usluge daleko niža, a gosti to vide. I neće se vratiti", kaže Ostojić. I on odbacuje prigovore da bi poslodavci radije zaposlili jeftinije strane radnike.

Domaći radnik je uvijek bolji

"Može stranac najbolje točiti vino ili usluživati večeru, ali kada ga gost pita kamo da ode poslije, kako da dođe do neke plaže ili što da radi kada pada kiša, onda stranac to ne zna. Domaći čovjek je osnova turizma i zato svi prvo žele zaposliti njih", rekao je Ostojić. 

Kad propadne sezona, propast će sve

I na koncu, opet dolazimo do plaća. Pomoćni konobar početnik u lancima koji su pod kolektivnim ugovorom ima plaću od oko 5500 kuna. Nije puno, ali nije ni ponižavajuće za nekoga tko tek počinje raditi. Posla ima i do njega odavno nije bilo lakše doći, ali nema radnika.

Na ove fantomske četiri tisuće koje spominje ministar rada Marko Pavić, poslodavci očito ne mogu računati. Ako nitko ne odradi ovu sezonu, dogodine neće biti novca za ponovno otvaranje tih radnih mjesta, bit će i manje turista, a onda će se sve početi urušavati. Tada će biti nezaposlenih, ali neće ih imati tko zaposliti. A onda će propasti i država koja najvećim dijelom ovisi upravo o turizmu.