U HRVATSKOJ do 40 posto osoba koje su imale moždani udar ima afaziju, jezični poremećaj koji otežava izražavanje i komunikaciju. Povodom Mjeseca svjesnosti o afaziji, danas je na Trgu bana Jelačića održana javnozdravstvena akcija, a potom i stručna tribina o dostupnosti logopedske terapije za te osobe.

Prema trenutačnim statistikama, u Hrvatskoj više od 15.000 osoba godišnje doživi moždani udar, a stručnjaci procjenjuju da afaziju ima između 25 i 40 posto onih koji su ga preživjeli. Afazija je stečeni jezični poremećaj koji najčešće nastaje kao posljedica moždanog udara.

"Afaziju obilježavaju teškoće u jezičnom razumijevanju, jezičnom izražavanju, čitanju, pisanju i računanju. Simptomi mogu biti prisutni u različitom stupnju i kombinacijama, ovisno o težini moždanog udara i mjestu oštećenja u mozgu", navela je na tribini Tatjana Prizl Jakovac s Odsjeka za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.

Pacijenti i obitelji: Važno je zajednički prebroditi prvotni strah

Osim teškoća u komunikaciji, afazija značajno utječe na svakodnevni život pojedinca i njegove obitelji. Osobe s afazijom često se suočavaju s gubitkom samostalnosti, nemogućnošću povratka na radno mjesto te osjećajima osamljenosti, razočaranja i bespomoćnosti.

Upravo su to istaknuli i sami pacijenti te njihove obitelji, naglašavajući koliko je važno zajednički prebroditi prvotni strah i svakodnevno provoditi kvalitetno vrijeme motivirajući osobe s afazijom da ostvare svoje pune potencijale.

Događanja su organizirali Hrvatsko logopedsko društvo, Poliklinika SUVAG Zagreb, Odsjek za logopediju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet za logopediju Sveučilišta u Rijeci te Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba.

Građani su imali priliku razgovarati s logopedima, studentima logopedije te osobama s afazijom

Cilj je bio povećati svijest o afaziji, važnosti pravovremenog prepoznavanja teškoća te ulozi logopeda i podrške okoline u rehabilitaciji. Javnozdravstvena akcija održana je pod sloganom "Upoznaj afaziju: Razumijem, i kad ne razumijem, podržavam".

Građani su na štandu imali priliku razgovarati s logopedima, studentima logopedije te osobama s afazijom. Uz pomoć simulacijskih zadataka mogli su iz prve ruke iskusiti kako je živjeti s teškoćama razumijevanja, izražavanja, čitanja i pisanja.

Na stručnoj tribini "Dostupnost logopedske terapije za osobe s afazijom: Što nam donosi budućnost?" sudjelovali su prof. dr. sc. Tatjana Prizl Jakovac s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, mr. sc. Sanja Habus iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, nasl. doc. dr. sc. Karolina Lice, predsjednica Hrvatskog logopedskog društva, Ante Gale, osoba s afazijom te Boris Pejaković, otac osobe s afazijom.

"Osobe koje su doživjele moždani čine više od 60 posto svih naših odraslih pacijenata"

Put oporavka započinje već tijekom hospitalizicije, a za mnoge se nastavlja u rehabilitacijskim ustanovama gdje pacijenti s afazijom dobivaju multidisciplinarne terapije. Sanja Habus iz Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice istaknula je kako stotinjak pacijenata iz cijele zemlje godišnje prođe kroz logopedsku ambulantu njihove ustanove.

Na stacionarnoj rehabilitaciji ostaju tri do četiri mjeseca. Ipak, velik broj pacijenata zbog težeg općeg zdravstvenog stanja i otežanog kretanja ne uspijeva ostvariti logopedske usluge ambulantno.

"Epidemiološki podaci Poliklinike SUVAG pokazuju da osobe nakon moždanog udara čine više od 60 posto svih odraslih pacijenata s neurogenim komunikacijskim poremećajima na inicijalnom logopedskom pregledu, a kod većine je upravo afazija primarna dijagnoza", kazala je Karolina Lice, predsjednica Hrvatskog logopedskog društva.

"Ključno je da logopedska terapija u kući postane dostupna na uputnicu"

Kako bi se premostio taj jaz, Poliklinika SUVAG pokrenula je, uz potporu Grada Zagreba, projekt "Logopedska terapija kod osoba nakon moždanog udara". U protekle dvije godine projekt je uključio 37 osoba koje su doživjele moždani udar, osiguravši terapiju onima koji do nje inače ne bi došli.

Lice je naglasila da je ključno da logopedska terapija u kući postane dostupna na uputnicu unutar javnog zdravstvenog sustava, a ne da se provodi isključivo kroz pojedinačne projekte. Istaknula je i važnost razvoja telerehabilitacije kroz virtualne ambulante kao dugoročnog rješenja za dostupnost terapije.