U HRVATSKOJ nedostaje hospicija i palijativnih kreveta te se umirući bolesnici često nalaze na odjelima za akutno zbrinjavanje, gdje ne mogu dobiti primjerenu skrb. Novom zdravstvenom reformom se najavljuje povećanje bolničkih kreveta za palijativnu skrb za trećinu.

Ministarstvo zdravstva je izvijestilo kako se u sklopu zdravstvene reforme planira smanjenje akutnih stacionarnih kapaciteta, jačanje dnevnih bolnica te povećanje broja bolničkih kreveta za dugotrajno liječenje i palijativnu skrb za 30 posto.

Po sadašnjem Nacionalnom planu razvoja palijativne skrbi i javnozdravstvenoj mreži predviđeno je da u svim županijama, na primarnoj zdravstvenoj razini, postoji 50 koordinatora palijativne skrbi i 50 mobilnih palijativnih timova koji dolaze u domove bolesnika i služe kao podrška. 

"U bolnicama se teško mogu jednako posvetiti umirućima kao i onim koji prolaze kroz odjel"

Najčešće intervencije palijativnih timova se odnose na zbrinjavanje neugodnih simptoma, kao što su bol, mučnina, gubitak apetita, opći umor, povraćanje te, naravno, psihološke i duhovne poteškoće. Glavnina palijativne skrbi na primarnoj razini se odvija u kućama bolesnika. 

"Ono što kod nas nije dostatno je hospicij kako bismo objedinili sve ono što jedna palijativna skrb kao djelatnost treba imati", rekla je koordinatorica palijativne skrbi u Domu zdravlja istok Jelena Bilić.

Ustanova za palijativnu skrb hospicij "Marija Krucifiksa Kozulić" u Rijeci ima s HZZO-om ugovoreno 14 postelja te je 16 palijativnih kreveta ugovoreno za Hospicij "Matošić" pri Domu zdravlja Splitsko dalmatinske županije.

Bilić je naglasila kako su obje ustanove donekle plaćene od države, što je važno jer palijativnu skrb Vijeće Europe zamišlja kao djelatnost koja nikada neće ovisiti o financijskom ili imovinskom stanju bolesnika.

"Medicinske sestre i liječnici u bolnicama se teško mogu jednako posvetiti umirućim pacijentima kao i onim generičnim pacijentima koji prolaze kroz odjel. Stoga se u bolničkim odjelima često ne dobije primjerena skrb", upozorila je Bilić. 

Upravo zato ističe važnost hospicija u kojima se na drugačiji način radi s bolesnicima te se načela i pristup potpuno razlikuju od jednog akutnog bolničkog odjela.

Najviše palijativnih postelja ima Opća bolnica Varaždin, najmanje bolnica u Gospiću

U Hrvatskoj najviše palijativnih postelja imaju Opća bolnica Varaždin s uključenim lokacijama Novi Marof i Klenovnik (89), Specijalna bolnica za plućne bolesti (51), Opća bolnica ˝Hrvatski ponos˝ Knin (20) i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana (17).

Najmanje postelja imaju Opća bolnica Gospić, Županijska bolnica Čakovec, Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Opća bolnica Zabok (po dvije postelje).

Za procjene potreba za palijativnom skrbi i kapacitetima za pružanje palijativne skrbi na razini Hrvatske koriste se preporuke Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC) te je procijenjena potreba za 80-100 palijativnih postelja po jednom milijunu stanovnika ili ukupno 343 do 429 postelja.

U sklopu zdravstvene reforme se finalizira i Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi za razdoblje od 2023. do  2026. te provođenje Programa palijativne skrbi.

Kroz taj Program planirano je umrežavanje dionika koji skrbe o palijativnim pacijentima unutar sustava zdravstva, osnaživanje dionika u sustavu zdravstva u kontekstu ljudskih kapaciteta u svrhu osiguravanja što kvalitetnije usluge, ali i u kontekstu kvalitetnijeg upravljanja ukupnim dostupnim ljudskim potencijalima.

Palijativni pacijenti žele biti kod kuće

Bilić smatra kako bolesnici žele završiti svoj život kod kuće. "Općenito je mišljenje nas koji radimo u palijativi da bi upravo težište palijativne skrbi trebalo biti na primarnoj zdravstvenoj razini te da bolnica nije mjesto za umiranje", objasnila je.

Istaknula je kako je u posljednjih pet godina postignuto oko 80 posto ugovorenih kapaciteta u javno-zdravstvenoj mreži, s time da je Bjelovarska-bilogorska županija bila jedna od zadnjih koje nisu imale ni koordinatora ni palijativnih timova.

"Do sada smo imali ukupno preko 1500 bolesnika u skrbi kroz četiri i pol godine, što je čak i više nego što bi trebalo biti po statističkim podacima po broju stanovnika. No, zbog pandemije covida imamo zamah onkoloških i neliječenih bolesti, pa imamo velik broj zahtjeva", objasnila je Bilić trenutno stanje u sustavu.

Naglašava da je nedovoljno kadra u svim djelatnostima u zdravstvu, tako i u palijativnoj skrbi koja zahtjeva i posebnu otpornost kako se ne bi djelatnici doveli do sindroma izgaranja.

Djelatnici koriste superviziju zbog negativnih utjecaja često prisutne smrti, iako je u domu zdravlja službeno nemaju.

Naime, u zakonu je, kaže Bilić, propisano da svi radnici u palijativnoj skrbi moraju imati jedanput mjesečno organiziranu stručnu superviziju.

Koordinatorica Bilić je rekla da ona koristi pomoć volonterskih udruga koje imaju organiziranu superviziju za svoje volontere.

"Javnost nije dovoljno upoznata s palijativnom skrbi", zaključila je Bilić, a to vidi i kao rezultat nedostatka potrebnih javno-zdravstvenih kampanja kao što postoje o dijabetesu i karcinomima.