"SITUACIJA s rakom u Hrvatskoj nije prenapuhana, mi doista imamo visoku smrtnost koja je često posljedica kasnog otkrivanja bolesti, neodazivanja građana na kontrolne preglede i neujednačenosti onkološke skrbi prema regionalnoj pripadnosti", upozorila je pročelnica Zavoda za kliničku citologiju Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice doc. dr. sc. Vesna Ramljak.

Ona je u razgovoru za Index rekla da se iz godine u godinu broj novooboljelih povećava, što je i trend u svijetu, pogotovo u visokorazvijenim zemljama. Na pojavnost raka dojke, kaže nam, ne možemo utjecati, ali možemo i moramo utjecati na smrtnost, odnosno broj umrlih žena. Prema zadnjim potpunim podacima Hrvatskog registra za rak kod žena, u 2014. godini zabilježena su 2642 nova slučaja raka dojke, dok su iste godine od te bolesti umrle 994 žene. U 2015. godini umrlo je 1038 žena, što tu vrstu raka čini vodećim uzrokom smrti od malignih bolesti kod žena. Iz godine u godinu krivulja smrtnosti je stabilna i ne uočava se pad te krivulje.

Dr. Ramljak je ujedno i predsjednica udruge Europa Donna, Hrvatski forum protiv raka dojke, a prije par tjedana je organizirala humanitarnu utrku Zagreb Pink Run na Bundeku kako bi se žene potaknulo na redovite preglede. Nedavno je ova udruga nabavila ultrazvuk za Kliniku za tumore koji će smanjiti liste čekanja za ultrazvuk dojki.

Koliko često bi žene trebale na ultrazvuk i mamografiju?

Preporuke su da žene počnu s UZV pregledima već od 20. godine i nastave s redovitim pregledima jednom godišnje. S 40 godina se preporučuje inicijalna, početna mamografija na koju bi trebalo svake dvije godine. Nakon 55 godina, mamografija bi se trebala provoditi čak i na godišnjoj razini. Nešto drukčiji i češći su redoviti pregledi kod žena koje imaju opterećenu obiteljsku anamnezu.

Svjedoci smo toga da se u bolnicama jako dugo čeka na ultrazvuk dojke, kako to komentirate? Neke pacijentice naručene su tek za dvije godine, a istovremeno nemaju financijskih mogućnosti otići privatniku.

Mislim da kod realne sumnje na onkološku bolest ne postoji toliko dugo čekanje i da pacijenti ipak dobivaju potrebnu skrb na vrijeme. Čekanje mjesecima je stvar percepcije jer ponekad pacijenti u fazi dugotrajnog liječenja i održavanja bolesti imaju osjećaj da bi trebali obaviti neke postupke znatno brže. I tu se pokazuje problem organizacije sustava jer nije definirano tko bi i što trebao raditi u određenim fazama bolesti, pa tako vrhunski stručnjaci budu opterećeni praćenjem pacijenata koji se dugo liječe, dok za brzo djelovanje u hitnim situacijama imaju manje vremena. A opet, s druge strane, UZV strojevi stare, kvare se, kvaliteta samog uređaja postaje neadekvatna i, na žalost, aparati se ne nabavljaju adekvatno napretku medicine. Isto tako, znamo koliko je naših liječnika otišlo u inozemstvo. Nemoguće je u bocu od litre natočiti 3 ili više litara.

Je li uvedena imunoterapija za karcinom dojke u Hrvatskoj? Kako ona utječe?

Imunoterapija u liječenju karcinoma dojke je još uvijek u eksperimentalnoj fazi i taj novi imunoterapijski pristup je ustvari oblik adoptivnog transfera stanica (adoptive cell transfer, ACT), koji je i ranije bio poznat kao učinkovit u liječenju melanoma, tumora čije stanice posjeduju visoku razinu stečenih mutacija. Međutim, ACT je znatno manje učinkovit kod karcinoma koji imaju niže razine mutacija, kao što su karcinom želuca, jednjaka, jajnika i dojke.

Postoji li prevencija raka dojke?

Primarna prevencija raka dojke na populacijskoj razini odnosi se na modifikaciju promjenjivih čimbenika rizika, što uključuje promjenu životnog stila s ciljem smanjenja prekomjerne tjelesne težine, povećanja tjelesne aktivnosti i smanjenja konzumacije alkohola. Hrvatska ima poražavajuće nisku razinu zdravstvene pismenosti, kao i vrlo loše navike kad govorimo o stilu života - bilježimo porast broja osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, imamo vrlo visoku potrošnju alkohola u odnosu na broj stanovnika, jedna smo od rijetkih zemalja koje bilježe povećanje broja pušača, osobito među ženama.

Na razini institucija ne postoji svijest kako rak nije samo zdravstveni problem nego i socijalni, gospodarski, problem za svijet rada. Nema sveobuhvatnih programa primarne prevencije kroz cjeloživotnu edukaciju, uvrštavanja zdravstvenog odgoja u školski kurikulum, aktivnih mjera smanjenja pušenja, kreiranja zdravih radnih mjesta, mogućnosti za razvijanje i održavanje zdravijih stilova života, edukaciju poslodavaca.

Mamografija je metoda izbora sekundarne prevencije, odnosno ranog otkrivanja raka dojke. Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke započeo je 2006. godine. Trenutno je u tijeku četvrti ciklus, a ciljna skupina Nacionalnog programa su žene u dobi od 50-69 godina.

Što bi Hrvatska, odnosno naš zdravstveni sustav trebao napraviti da se smanji smrtnost od raka dojke?

Pojedinci različito reagiraju na određene simptome i ignoriraju ih u velikom broju slučajeva dokle god mogu, tako da i danas susrećemo pacijentice koje se javljaju liječniku tek u poodmakloj fazi bolesti kad je jako malo moguće učiniti. Jedan od osnovnih problema za put pacijenata kroz zdravstveni sustav pri sumnji na zloćudnu bolest je što ne postoji standardna procedura i što će pacijenti dobiti različitu onkološku skrb u različitim zdravstvenim ustanovama.

Već sam spomenula kako je potrebno organizirati sustav i omogućiti suradnju unutar sustava kako bi pacijenti primili zadovoljavajuću razinu skrbi sukladno svojim potrebama. Na prvom se mjestu treba fokusirati na programe ranog otkrivanja bolesti. Potom treba donijeti konkretne smjernice za postupanje s pacijentima koji se upućuju na obradu pod sumnjom zloćudne bolesti ili progresije bolesti, a treba odrediti i zdravstvene ustanove u kojima će se zadane smjernice korektno primjenjivati. Tako se može osigurati ne samo pravodobno liječenje nego i dijagnostika, integrirati psihološka podrška pacijentima, liječnicima omogućiti apsolutna posvećenost pacijentu, a pacijentima dati sigurnost i vratiti povjerenje. Postavljanje dijagnoze i izrada plana liječenja trebalo bi postati standard i ući u smjernice Nacionalnog plana za borbu protiv raka. Ministarstvo može na temelju iskustava različitih klinika, postojećih stručnih smjernica i raspoloživih resursa, zajedno sa strukom formirati procedure koje će osigurati pravodobno i kvalitetno liječenje te kompletnu dijagnostičku obradu na jednu uputnicu. Nacionalni plan protiv raka (NPPR) se finalizira, a s obzirom na to da ga nikada u povijesti nismo imali, smatram da je to značajan doprinos borbi protiv raka općenito, pa tako i borbi protiv raka dojke.

Jedan od načina smanjenja smrtnosti je i vođenje populacijskog Registra za rak i praćenje ishoda liječenja onkoloških pacijenata na nacionalnoj osnovi (primjer Republike Češke nam pokazuje kako dobro vođenje registra za rak može pozitivno utjecati na smanjenje smrtnosti od zloćudnih bolesti).

Idući korak u strategiji je osnivanje nacionalne baze podataka, odnosno Nacionalne onkološke mreže u kojoj bi bile ujedinjene sve institucije koje se bore protiv raka. U Hrvatskoj takvo što ne postoji pa se ne zna koliko učinkovito liječe pojedine institucije i ne možemo se uspoređivati sa svijetom. Primjerice, gotovo je nemoguće procijeniti koliko je neki novi lijek promijenio sudbinu pacijenta i treba li ga nastaviti koristi. Ono što je najvažnije za dijagnostiku i liječenje raka dojke jest formiranje centara izvrsnosti gdje se dijagnosticira i liječi najveći broj bolesti dojke, gdje postoje jasno oformljeni multidisciplinarni timovi s jasnim smjernicama pri čemu su stavovi ujednačeni.

Vaša udruga je nedavno prikupila donacije te nabavila ultrazvuk za Kliniku za tumore KBC-a Sestre milosrdnice. Što će to značiti za pacijentice, za koliko će se smanjiti liste čekanja?

Europa Donna je zahvaljujući donacijama prikupila sredstva za kupnju UZV aparata koji je prvenstveno namijenjen radu, odnosno nastavku rada "Jednodnevne dijagnostike", projekta koji je krenuo u Klinici za tumore prije pet godina. To je poklon naše udruge Klinici kako bismo nesmetano nastavili rad naše jednodnevne dijagnostike s ciljem da se sve pacijentice sa sumnjivim nalazima pregledaju u jednom danu. Većina promjena zbog kojih nam se javljaju pacijentice je benignog karaktera, ali žene su uspaničene i uznemirene, što je i normalno, pa im je jako važno da nakon obavljenih pretraga mogu kući otići zadovoljne znajući da im nije ništa. Kod onih kod kojih se otkriju karcinomi, važno je da znaju da je posvećenost njima apsolutna i da ulaze u hitnu proceduru. Ovakvim načinom rada omogućena je brza dijagnostika, racionalno trošenje sredstava i opreme i potpuna posvećenost pacijentu, posebice smanjenjem tjeskobe uzrokovane iščekivanjem dijagnoze.

Nama u Klinici trebaju još najmanje dva dobra UZV aparata visoke rezolucije kako bi posao tekao glatko i kako bismo smanjili vrijeme čekanja. Dovoljno je samo reći da se godišnje napravi oko 14.500 UZV dojki, a s ovim aparatom broj će se povećati i olakšati život i nama i pacijentima.