DUŽ ALPA se vodi bitka. A ratni plijen je - čokolada! Ako išta znate o sjevernotalijanskoj regiji Pijemontu, možda ste čuli za automobile Fiat, nogometnu momčad Juventusa ili možda Nutellu. Ali poznati čokoladni namaz nije jedina poslastica koju ovo područje nudi. Drugi najpoznatiji slatkiš sada razdire regiju, piše Politico.

Gianduiotto je perjanica kuhinje Pijemonta: mala čokolada u obliku poluge napravljena od kakaa, lješnjaka i šećera, sve umotano u zlatni papir. Nešto slično tvrdoj Nutelli.
Kako bi učvrstili vezu između slatkiša i regije, skupina lokalnih maîtres čokolatijera formirala je odbor koji je od Europske unije zatražio da ovom specijalitetu dodijeli Oznaku zaštićenog geografskog podrijetla (PGI), "Gianduiotto di Torino".

Međutim, nisu svi oduševljeni tom inicijativom, sigurno ne velike korporacije. Caffarel, tvrtka za proizvodnju čokolade sa sjedištem u Pijemontu u vlasništvu švicarskog diva Lindt&Sprünglija, nije se pridružila inicijativi, unatoč tome što je jedan od povijesnih proizvođača gianduiottija.

Izvor razdora? Recept.

Proizvod koji je predstavilo povjerenstvo PGI čokolatijera ima tri sastojka: kakao, šećer i lješnjake. Caffarel, međutim, smatra da bi trebalo uključiti i mlijeko u prahu.
"Većina naših potrošača preferira naše verzije koje sadrže mlijeko", objasnio je glasnogovornik tvrtke Lindt&Sprüngli, dodajući da proizvodi slatkiš pod posebnim zaštitnim znakom više od 50 godina.

Tvrtka također tvrdi da je osmislila pravi recept za ove slatkiše u 19. stoljeću, koji je kasnije prilagodila. "Ne želimo mijenjati recept za tradicionalni specijalitet. Međutim, po našem mišljenju, šira definicija, koja dopušta mlijeko, također je postala uobičajena", rekao je glasnogovornik.

U sve je uključen i Bruxelles

No, povjerenstvo slastičara tvrdi da mlijeko nije bilo dio izvornog recepta te da ga je Caffarel jednostavno učinio popularnim time što ga je prvi počeo proizvoditi u industrijskim razmjerima.
"Nisu oni ništa izmislili", rugao se Guido Castagna, čelnik PGI odbora i zanatski proizvođač čokolade, tvrdeći da je gianduiotto "rođen na zanatski način".

Odbor je osigurao potporu predsjednika Pijemonta Alberta Ciria, koji dolazi iz desničarske stranke Braća Italije premijerke Giorgie Meloni i koji vjeruje da treba zaštititi "izvrsnost regije, a ne brend multinacionalne korporacije".

"Caffarelov stav nije prihvatljiv za nas, jer je gianduiotto vrijednost teritorija, a ne privatne tvrtke", napisao je Cirio za Politico, dodajući da on osobno više voli recept bez mlijeka.

Ali zabrinutost regionalnog dužnosnika proteže se izvan osobnog ukusa, budući da su PGI-ji također dobri za širenje poslovanja. Očekuje se da će dodjela oznake EU značajno povećati prodaju za lokalne proizvođače, a ova industrija već vrijedi 200 milijuna eura.

Iako su unutarnje svađe oko prehrambenih brendova prilično česte - i ponekad se mogu pretvoriti u žestoke pravne bitke - nije slučajnost da je Italija umiješana. Transalpska nacija, u kojoj je hrana stvar nacionalnog ponosa, brzo se laća oružja kako bi obranila ono što smatra dijelom svoje kulturne baštine.

Taj se osjećaj pojačao pod trenutačnom populističkom vladom na čelu s Meloni, koja je poduzela korake kako bi zaštitila ono što kaže da je tradicionalna talijanska hrana.

Loptica je za sada u dvorištu talijanskih vlasti: oznaku ispituje Ministarstvo poljoprivrede, koje će potom odlučiti hoće li zahtjev proslijediti na odlučivanje Bruxellesu. Ali lobističke bitke su već počele. Prošlog su tjedna Cirio i Castagna razgovarali s europskim povjerenikom za poljoprivredu Januszom Wojciechowskim kako bi promovirali PGI.

Castagna je rekao da povjerenik "ne može reći puno" u ovoj fazi jer zahtjev još nije stigao u Bruxelles, ali je naglasio da Wojciechowski "općenito podržava PGI-je" te da je činjenica da su uspjeli doći do njega u samo nekoliko dana pozitivan znak. Put do PGI-ja još je dug za gianduiotto, ali jedno je sigurno: ako to ikada uspije, dokaz će biti u sastojcima.