TESTIRANJE 18 popularnih vrsta mekih kontaktnih leća otkrilo je iznimno visoke razine organskog fluora, markera tzv. vječnih kemikalija od kojih neke mogu uzrokovati ozbiljne bolesti.

Visoke razine kemikalija

Štoviše, pokazalo se da su neke popularne leće koje se mogu nabaviti u SAD-u, ali i u Hrvatskoj, gotovo u cijelosti napravljene od fluoropolimera koji pripadaju skupini od oko 14.000 kemikalija koje se nazivaju PFAS.

"Mogli biste ih smatrati gotovo čistim PFAS-ovima", komentirao je za Guardian Scott Belcher, istraživač s državnog sveučilišta Sjeverne Karoline i znanstveni savjetnik za testiranje kontaktnih leća.

Što su spojevi iz skupine PFAS?

Kako navode američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti, PFAS-ovi su umjetno stvoreni spojevi koji se koriste u industriji i proizvodima diljem svijeta od 1940-ih. Među ostalim, korišteni su za izradu neprianjajućeg posuđa, vodoodbojne odjeće, tkanina i tepiha otpornih na mrlje, nekih kozmetičkih proizvoda, nekih pjena za gašenje požara i proizvoda koji su rezistentni na mast, vodu i ulje.

Primjerice, vatrogasna oprema sadrži PFAS-ove koji se koriste za stvaranje vodootpornih premaza na odjeći i opremi.

Vodootporni materijali poput kišnih jakni i cipela često sadrže PFAS-ove u vodootpornim premazima. Oni se mogu isprati i završiti u okolišu.

Teflon je spadao u PFAS-ove, a koristio se za stvaranje nehrđajućih, neljepljivih površina na tavama i drugim kuhinjskim posudama. Kada bi se zagrijavali na visoke temperature, više od 350°C, teflonski proizvodi su mogli otpuštati otrovne pare koje sadržavaju perfluoroktansku kiselinu (PFOA). No, kako smo već pisali na Indexu, razine toksičnih spojeva koji su tako nastajali bile su vrlo male. Osim toga, Europa je zabranila korištenje teflona u posuđu 2008. godine, a SAD 2014. Teflon je zabranjen na globalnoj razini Stockholmskom konvencijom 2019. Drugim riječima, samo lonci i tave proizvedeni prije zabrane mogu sadržavati teflon.

Kako PFAS-ovi utječu na zdravlje?

Sve kemikalije iz skupine PFAS-ova sadržavaju spojeve ugljika i fluora koje karakterizira jedna od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji. To im omogućava da budu otporne na razgradnju pri uporabi i u okolišu. No, to isto svojstvo razlog je zašto se koriste za proizvodnju proizvoda otpornih na vlagu, toplinu i mrlje.

Nisu svi spojevi iz skupine PFAS opasni. Neki su inertni i bezopasni, dok su drugi toksični i štetni za zdravlje ljudi i okoliša. Zbog štetnih učinaka koje neki od njih mogu imati, mnoge su zemlje donijele zakone koji ograničavaju ili zabranjuju njihovu upotrebu.

Prema raznim istraživanjima, PFAS-ovi mogu uzrokovati rak bubrega i testisa, poremećaj rada štitnjače, oštećenja jetre, poremećaj imunosnog sustava djece i povišen tlak kod trudnica. Također mogu oštetiti spermije, a u okolišu mogu izazvati kemijsku feminizaciju.

Istraživanja na životinjama otkrila su da PFAS-ovi mogu uzrokovati oštećenje jetre i imunološkog sustava, nisku porođajnu težinu, urođene mane, odgođeni razvoj i smrt novorođenih životinja.

Testiranje otkrilo različite koncentracije markera PFAS-ova

Novo testiranje, koje su naručili javnozdravstveni blogovi Mamavation i Environmental Health News, provedeno je u laboratoriju s certifikatom Agencije za zaštitu okoliša, a u njemu se tražio organski fluor u lećama koje su proizveli Acuvue, Alcon i Coopervision. Studija je otkrila kemikalije u razinama koje su se kretale od 105 dijelova na milijun (ppm) do 20,700 ppm.

Zašto se PFAS-ovi koriste u lećama?

PFAS se u obliku mekanog plastičnog materijala koristi za izradu jednokratnih, mekih leća jer ima poželjna svojstva.

Kemičar Tomislav Portada kaže da su PFAS-ovi vrlo prikladni za leće jer propuštaju plinove.

"Logično pitanje koje si čitatelj može postaviti jest zašto bi se uopće spojevi organskog fluora koristili u lećama?" kaže Portada.

"Odgovor je da su oni odlični za leće jer one moraju propuštati kisik. Kada bi leće bile napravljene od materijala koji ne propuštaju kisik, to bi omogućavalo razvoj anaerobnih bakterija koje bi uzrokovale upale očiju. Organofluorirani spojevi za sada su najbolje što imamo za tu svrhu jer dobro propuštaju plinove. Osim toga takvi su materijali ugodno meki za oči i glatki, a time i mehanički odbojni za bakterije jer one teško prianjaju na njih", pojasnio je Portada.

Studija nije pronašla PFAS-ove, već markere za njih

Ovdje je važno razjasniti što je u studiji stvarno pronađeno i što to znači.

Naime, na temelju navedenih nalaza teško je reći kakve utjecaje na zdravlje može imati izloženost očiju PFAS-ovima jer nije istraženo o kojim je spojevima riječ niti kako ih i u kojim količinama oči apsorbiraju iz leća. U studiji je tražen organski fluor koji nije ekvivalentan PFAS-ovima, već je samo marker koji ukazuje na njihovo postojanje.

Portada kaže da je bilo za očekivati da u lećama ima organskog fluora.

"Iz navedenih nalaza istraživanja proizlazi da su pronađeni markeri prisutnosti spojeva koji pripadaju skupini u kojoj ima opasnih spojeva, ali ne i da su pronađene toksične kemikalije. To u studiji nije istraženo, a time ni potvrđeno. Sljedeći logičan korak bio bi da se u lećama potraže spojevi za koje pouzdano znamo da su toksični", istaknuo je Portada.

Problem bi mogao nastati raspadanjem PFAS-ova

Kako smo već naveli, fluoropolimeri su načelno dosta inertni, što znači da slabo reagiraju s okolišem. Međutim, oni se mogu apsorbirati kroz dermis i vrlo su mobilni, tako da je moguće da oči apsorbiraju određenu razinu kemikalija te da se one iz očiju prenose po tijelu.

Osim toga, fluoropolimeri se mogu razgrađivati u različite vrste PFAS-ova tako da postoji mogućnost da se pretvaraju u opasnije oblike kemikalija kada dospiju u oči.

Ugledni hrvatski toksikolog Franjo Plavšić kaže da autori smatraju da je problem, među ostalim, to što bi se polimeri iz leća mogli raspadati u manje molekule od kojih neke mogu biti topive u suzama.

"Polimeri se sami neće apsorbirati u oči. Oni se vrlo teško apsorbiraju. No, ako se raspadnu, lakše će se apsorbirati kroz tkivo oka koje je jako prokrvljeno. Spojevi nastali raspadom mogli bi uzrokovati kronična oštećenja očiju, a i neke druge bolesti", kaže Plavšić.

"No dokazi iz studije nisu čvrsti pa ih tek treba potvrditi prije nego što se krene u restrikcije ili zabrane u proizvodnji. Ovdje možemo reći samo da postoji sumnja na prisutnost toksičnih polimera. Europa je osjetljivija od SAD-a na takve opasnosti pa je za očekivati da će brzo reagirati ako se nađu dokazi. Iz studije ne proizlazi da postoji opasnost, a osobito ne jako velika. Treba biti oprezan, ali ne treba dizati paniku", poručuje Plavšić.

U tom kontekstu važno je znati da su kineski znanstvenici 2020. povezali visoku izloženost PFAS-u s nekoliko očnih bolesti.

Neke leće sadrže više, a neke manje organskog fluora

Prema nalazima nove studije, tri leće s najvećim udjelom organskog fluora bile su Alcon Air Optix (bez Hydraglide) za astigmatizam (20,000 ppm), Alcon Air Optix Colors s tehnologijom Smartshield (20,700 ppm) i Alcon Total30 kontaktne leće za svakodnevno nošenje (20,400 ppm).

Najniže razine zabilježene su u lećama Acuvue Oasys s Hydraclear Plus s UV blokiranjem (113 ppm) i Alcon Dailies Total One-Day Water Gradient za astigmatizam (106 ppm).

Plavšić ističe da nije svejedno jesu li utvrđene koncentracije organskog fluora oko 100 ppm ili oko 20,000 ppm.

"Ja bih, iz predostrožnosti, koristio leće s manjim koncentracijama polimera nego one s visokim, jer je rizik svakako manji."

Kompanije nisu dužne prijavljivati korištenje PFAS-ova

Proizvođači ispitanih leća, tvrtke Coopervision, Alcon te Johnson i Johnson, koji je vlasnik Acuvuea, nisu odgovorili na zahtjeve medija za komentar.

Kompanije rijetko otkrivaju kada koriste PFAS-ove jer im vlasti dopuštaju da ih smatraju poslovnom tajnom.

Osim toga, PFAS-ovi su toliko široko u upotrebi u mnoštvu proizvoda da mogu nenamjerno dospjeti u leće u opskrbnom lancu.

Slučajevi Baxter i DuPont

PFAS-ovi se posljednjih godina budno motre i istražuju. Sve je više potvrda da su kroz široku upotrebu postali jako prisutni u organizmima i u okolišu – u tlu, vodi i zraku. Pokazalo se da ih ima u svemu, od kućanskih predmeta do omota za brzu hranu. Neovisni i akademski istraživači posljednjih su ih godina pronašli u cijelom nizu proizvoda, od toaletnog papira do plastičnih posuda za hranu i voćnih sokova. Pronađeni su čak i u ljudskoj krvi. Jedno istraživanje koje je početkom 2020. objavila neprofitna Radna skupina za okoliš (EWG) pokazalo je da su prisutni i u vodi iz slavine, nerijetko u koncentracijama višim od dozvoljenih.

To je razlog zbog kojeg se njihova proizvodnja nalazi pod sve većim povećalom, a ispuštanje u okoliš se oštro sankcionira.

Primjerice, američka farmaceutska tvrtka Baxter, koja proizvodi medicinske uređaje i lijekove, bila je optužena u 2016. zbog zagađenja vode u New Hampshireu i New Yorku spojevima PFAS koje je koristila u svojim proizvodima.

U Hrvatskoj je došlo do trovanja Baxterovim dijelovima za dijalizu 2007. godine. U bolnicama diljem Hrvatske zabilježena su 24 smrtna slučaja i više od 200 teških trovanja. Nakon toga pokrenuta je istraga koja je utvrdila da su dijelovi za dijalizu bili kontaminirani bakterijom Staphylococcus aureus. No Plavšić kaže da je sudjelovao u istrazi te da je ključnu ulogu u trovanju igrao perfluor izobutilen koji nastaje raspadom teflona.

"To su bile strašne, mučne smrti. To je kasnije zataškano", kaže Plavšić.

Nakon ovog događaja Baxter International je povukao sve svoje proizvode za dijalizu iz Hrvatske.

U SAD-u je zabilježen jedan slučaj u kojem je Wilbur Earl Tennant, farmer u Parkersburgu u Zapadnoj Virginiji, izgubio više od stotinu goveda zbog trovanja PFAS-ovima. Nakon pomora stoke Tennant je posumnjao da obližnji proizvodni pogon kompanije DuPont truje tlo i vodu tog područja. Tužba je 2017. riješena nagodbom, a otkrila je da je DuPont na odlagalište u blizini Tennantove farme odlagao teflon koji je koristio u proizvodnji neprianjajućeg posuđa i kaputa otpornih na kišu.