U ozbiljnim državama padaju loše vlasti. U Hrvatskoj se urušava opozicija
ZAŠTO hrvatski opozicionari primaju plaće? Kako ti ljudi provode radne dane, što ih brine u životu, što čitaju, o čemu razmišljaju? Imaju li ikakvih preokupacija osim narcisoidnog ogledanja vlastitih političkih nebitnosti u PR-ovskim ogledalima i nadmudrivanja sa sebi sličnim političkim jednostaničnim organizmima? Je li im neugodno i zašto nije?
Kukavički je pisati o opoziciji u državi s lošom vlasti. Kukavnije je samo biti grozna opozicija nikakvoj vlasti.
Uskoro će godina dana od potresa, a obnova još nije započela
Za dva mjeseca navršit će se godina od razornog potresa koji je sravnio dio ionako ne baš perspektivnih hrvatskih krajeva, a vlast je, u međuvremenu, nadljudskim naporima uspjela donijeti Zakon o obnovi. I potom ga promijeniti. Od ljudi stiješnjenih po kontejnerima stižu teške priče o hladnoći, neimaštini, pomanjkanju svega što bi im trebalo pripadati ako žive u civilizaciji.
Nešto dalje, na granici, policajci u uniformama bez obilježja snimljeni su dok mlate migrante. Premda se ispočetka naklapalo o smjenjivanju policijskih šefova, sad je izvjesno da će, ne bude li spektakularnih obrata, kažnjavanje zastati na trojici neposrednih izvršitelja radova. Ništa zapovjednici na terenu, ništa načelnici, ravnatelji, ministri... sve ide prema tome da se odgovornost spusti prema dolje.
Zašto?
Zato što je nema tko potisnuti prema gore.
Dok vlast pokazuje arhetipsku nesposobnost u obnovi i okrutnost s migrantima, slavna hrvatska opozicija zabavlja se sa sobom. Peđa Grbin, politički patuljak od dva metra, naganja unutarstranačke oponente u priči bez dobrih i loših. SDP-ovske svađe nemaju veze sa svjetonazorima i političkim principima, nego s osobnim simpatijama i lojalnostima, a konkretna posljedica aktualne je raskol njihova tabora u parlamentu.
Izbačeni SDP-ovci osnovali novi klub. Bernardić: Od SDP-a je ostala samo partija
Situacija je toliko loša da se čak i s Davorom Bernardićem po novinama počelo razgovarati kao s ozbiljnim i iskusnim političarom, stranačkim senatorom, a iz njegove ere, dok je bio Grbin prije Grbina, pamtimo samo dojmljiv poraz na parlamentarnim izborima i liričnu minijaturu s društvenih mreža - Zagreb je lijep po kiši.
Možemo se bori sa svojim kadrovima, desnicu muči višak poglavničkih ambicija
Možemo se u Zagrebu neustrašivo hrva s ljudima kojima je nedavno prepustilo silnu moć i utjecaj, ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak trajao im je bitno kraće od boljih mliječnih proizvoda: donedavni čelnici uprave Holdinga upravljali su od lipnja do listopada. Zamoljen da prokomentira tendenciju produživanja početničkog nesnalaženja unedogled, gradonačelnik Tomislav Tomašević odgovor je našao u manjku vremena i višku nervoze.
Istodobno, desnicu ubija tipični višak poglavničkih ambicija. Ne postoji dovoljno precizan instrument koji bi pobrojao sve pravaške stranke nastale i nestale u devedesetima. Novo vrijeme nosi nove trendove, pravaštvo više nije tako moderno, ali desne se strančice i dalje ubrzano atomiziraju. Škoro u Domovinskom pokretu, Škoro iz Domovinskog pokreta, Škoro u klubu Suverenista, Škoro ostaje bez mjesta potpredsjednika sabora, održan sabor ujedinjenja desnice, predsjednik Domovinskog pokreta postao je Ivan Penava, čija je politička misao atraktivna poput težeg oblika covida-19 i svježa poput uniforme Kuščevićeva djeda.
Penava je novi šef Domovinskog pokreta, u govoru spominjao čast, karakter i poštenje
S takvom opozicijom Plenković može mirno računati na premijersko mjesto barem do penzije, a poslije honorarno, bude li mu se dalo.
Iz ovog kratkog ogleda izostavili smo divljanje cijena goriva, prešutno gaženje nekadašnjih "psiholoških granica", porast troškova života, skepsu, pa i strah od uvođenja eura, nedovoljnu procijepljenost. Postoje okolnosti na koje državna vlast ne može utjecati ili ne može sasvim utjecati ili može naći dovoljno alibija za izostanak rezultata, svejedno. Nećemo se osvrtati ni na zapošljavanje po partijskoj liniji, o tome možemo uvijek. No, tajnu kašnjenja obnove - popraćeno samo jednom tragikomičnom promjenom zakona, koji je također mjesecima kasnio - i policijske okrutnosti na granici, zna državna vlast. Ako ne zna, još gore.
Umjesto pritiska na vlast, opozicija se zabavlja sa sobom
Svaka upitna rečenica o tim temama treba biti izgovorena u lice predsjedniku vlade i njegovim ministrima. Samo, tko? Opozicija je iz faze višedesetljetne krotkosti prešla u otvoreno samouništenje. Umjesto da traži ostavke ministara graditeljstva i obnove, da okuplja nezadovoljnike, viče parole koje strašno zvuče, govori o očitom, inzistira na rokovima i poštivanju zakona, HDZ-ovi oponenti prebrojavaju udobne i izdašno plaćene saborske mandate. Bave se sobom. Dakle, ničim.
Preko granice, u Austriji, javnost zabavlja kancelarova demisija. Otišao je zbog nečeg što je, prema hrvatskim standardima, afera nižeg do srednjeg ranga. U državama s višestranačkom demokracijom pada se s vlasti, u Hrvatskoj se ruši opozicija. I to uz lošu vlast.
Hrvatska parlamentarna opozicija spada u neugodnije evolucijske greške.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala