AIR FRANCE i Airbus proglašeni su krivima za ubojstvo iz nehaja zbog avionske nesreće iz 2009. godine u kojoj je poginulo 228 ljudi.

Prizivni sud u Parizu zaključio je da su aviokompanija i proizvođač zrakoplova "isključivo i u potpunosti odgovorni" za nesreću u kojoj se let AF447 na relaciji Rio de Janeiro - Pariz srušio u Atlantski ocean. Putnički zrakoplov izgubio je uzgon tijekom oluje i srušio se u ocean, pri čemu su poginuli svi putnici i članovi posade.

Sud je aviokompaniju i proizvođača zrakoplova prethodno oslobodio odgovornosti u travnju 2023., ali su jučer proglašeni krivima nakon osmotjednog suđenja. I Air France i Airbus više su puta odbacili optužbe.

Izrečena maksimalna novčana kazna

U nesreći je poginulo svih 12 članova posade i 216 putnika nakon što se zrakoplov srušio u more s visine od 11.580 metara, što ovu tragediju čini najsmrtonosnijom nesrećom u povijesti francuskog zrakoplovstva.

Olupina je pronađena nakon dugotrajne potrage na području od 10.000 četvornih kilometara oceanskog dna. Snimač leta pronađen je tek 2011. godine, nakon višemjesečne potrage u dubokom moru.

Članovi obitelji nekih od poginulih putnika, uglavnom državljana Francuske, Brazila i Njemačke, okupili su se jučer kako bi čuli presudu. Air Franceu i Airbusu naloženo je da plate maksimalnu kaznu od po 225.000 eura, no neke obitelji žrtava kritizirale su iznos kazne, nazvavši ga simboličnim.

Daniele Lamy, predsjednica udruge žrtava leta AF447, koja je u nesreći izgubila sina, pozdravila je presudu i kazala da pravosudni sustav "napokon uzima u obzir bol obitelji suočenih s kolektivnom tragedijom nepodnošljive brutalnosti".

Mnoga tijela bila vezana pojasevima za sjedala

Presuda bi mogla ozbiljno narušiti ugled Air Francea i Airbusa. Tijekom završnih riječi u studenom zamjenici tužitelja ocijenili su ponašanje optuženika "neprihvatljivim", prozvavši ih da "govore besmislice i izmišljaju argumente".

Nesreća je dovela do složene operacije potrage i spašavanja u udaljenom dijelu Atlantskog oceana, više od 1100 kilometara od obale Južne Amerike. Tijekom početne potrage francuska vlada bila je zadužena za istragu nesreće, dok su brazilske snage vodile operaciju izvlačenja tijela.

U prvih 26 dana potrage pronađeno je 51 tijelo, a mnoga su još uvijek bila vezana sigurnosnim pojasevima za sjedala.

Jedan član obitelji ispričao je za BBC Brasil 2019. godine da je posmrtne ostatke svog sina mogao pokopati tek više od dvije godine nakon nesreće. Njegov sin, 40-godišnji inženjer Nelson Marinho Filho, zamalo je propustio let iz međunarodne zračne luke Galeão u Rio de Janeiru i bio je posljednja osoba koja se ukrcala u zrakoplov, prema riječima osoblja Air Francea.

Poginuo i hrvatski pomorac

Putnici su dolazili iz 33 različite zemlje, među njima 61 francuski državljanin, 58 Brazilaca, 26 Nijemaca, dvoje Amerikanaca, petero Britanaca i troje irskih državljana. Među britanskim putnicima bio je i 11-godišnji Alexander Bjoroy iz Bristola, koji se preko Francuske vraćao u Veliku Britaniju nakon školskih praznika provedenih u Brazilu.

Među poginulima su bile i tri Irkinje - Eithne Walls iz okruga Down, Jane Deasy iz okruga Dublin i Aisling Butler iz okruga Tipperary. Sve tri bile su liječnice i vraćale su se kući nakon odmora u Brazilu. U nesreći je poginuo i brazilski princ Pedro Luiz de Orleans e Bragança, u dobi od 26 godina. Poginuo je i 45-godišnji hrvatski pomorac Zoran Marković.

Od ukupno 216 putnika u zrakoplovu bilo je 126 muškaraca, 82 žene, sedmero djece i jedna beba. Među 12 članova posade većina je bila iz Francuske, osim jednog Brazilca.

Podigli nos zrakoplova umjesto da su ga spustili

Francuski istražitelji zaključili su 2012. godine da je kombinacija tehničkog kvara na senzorima zrakoplova i nesposobnosti pilota da pravilno reagiraju na gubitak uzgona dovela do pada u ocean.

Iako su pilote zbunili pogrešni podaci o brzini leta, piloti su tijekom gubitka uzgona podigli nos zrakoplova umjesto da su ga spustili. Nakon nesreće unaprijeđena je obuka pilota, a senzori brzine su zamijenjeni.

U priopćenju Air Francea objavljenom nakon nesreće navedeno je da je pilot imao više od 11.000 sati letačkog iskustva, uključujući 1700 sati na istom tipu zrakoplova. Zrakoplov je posljednji put prošao tehnički pregled 16. travnja 2009. godine.