TERAKOTNA glava grčke kazališne maske, koju arheolozi datiraju u 4. do 3. st. pr. Kr., pronađena je u špilji Crno jezero na Pelješcu tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 23. travnja do 4. svibnja, izvijestili su danas Dubrovački muzeji.

S rupičicom za vješanje na vrhu, maska je iznutra šuplja i izvorno je vjerojatno visjela na zidu, smatraju arheolozi, koji dodaju da su takve maske neupitno povezane s kazalištem, a zaštitnik svih predstava bio je Dioniz.

Zamrznuta slika stara više od dvije tisuće godina

Voditelj Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja Domagoj Perkić istaknuo je da je većina nalaza pronađena u ulaznom i bočnom dijelu špilje, koji je do iskopavanja bio gotovo skriven i zatrpan.

"Možemo li Dioniza ili njegova ilirskog pandana povezati s posudama za vino, istovremeno i s novootkrivenom maskom, i u tome tražiti božanstvo kojemu je špilja služila kao svetište i kakvi su se rituali tu obavljali, možemo samo nagađati. Zahvaljujući položaju u skrivenom, netaknutom dijelu špilje, nalazi su ostali cjeloviti i gotovo u potpunosti sačuvani, gotovo kao zamrznuta slika stara više od dvije tisuće godina", istaknuo je arheolog Perkić.

Tijekom istraživanja 2025. godine utvrđeno je da su špilja i pojedini njezini dijelovi korišteni u različitim razdobljima, od brončanog doba do kraja mlađeg željeznog doba, ali u različite svrhe. U brončanom dobu, uglavnom tijekom 2. tisućljeća prije Krista, upotrebljavana je kao određeni oblik staništa: sklonište u konfliktnim razdobljima, za zaštitu od vremenskih neprilika ili kao sezonsko stanište. Od kasnog brončanog doba do početka mlađeg željeznog doba špilja se koristila kao mjesto pokopa većeg broja osoba.

Više od petsto godina služila kao nekropola

"Prema rezultatima radiokarbonskih analiza ljudskih kostiju, riječ je o razdoblju između 1012. i 481. g. pr. Kr., dakle nešto više od petsto godina služila je kao nekropola. Međutim, nakon što se prestalo pokopavati u špilji, ona se očito koristila kao ilirsko svetište koje prema nalazima možemo pratiti od kraja 4. do sredine 1. st. pr. Kr.", istaknuo je Perkić.

Dodao je da o postojanju ilirskog svetišta svjedoče brojne minijaturne posude, uglavnom grčkog podrijetla (amforice, zdjelice, kantarosi), ali i lokalnog podrijetla, koje su obično ostavljane u svetištima kao votivni prilozi, odnosno darovi korišteni u sklopu određenog religioznog obreda i kulta.

U špilji Crno jezero pronađeni su i drugi ulomci grčkih posuda, najfinijih i najskupocjenijih tog vremena, koje su služile za čuvanje vina (amfore) ili njegovo ispijanje (razne vrste čaša).

Simbol bogatstva i moći prapovijesne zajednice

"Nisu korištene u svakodnevnom životu Ilira nego su simbol bogatstva i moći tadašnje lokalne prapovijesne zajednice, koja je očito imala potrebu koristiti ih u nama nepoznatim ritualima, moguće povezanim s ispijanjem vina, ali i ostaviti kao poklon bogovima. Uz to, u prošlogodišnjim istraživanjima pronađeni su keramički ulomci glave s dijelom poprsja i kose određenog grčkog božanstva iz klasičnog razdoblja, 4. st. pr. Kr.", ističu arheolozi.

Voditelj Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja Domagoj Perkić istaknuo je da su na širem dubrovačkom području zasad poznata tri ilirska svetišta.

"Na tim nalazištima možemo proučavati ilirsku religiju, njezine dodire i prožimanja s grčkom civilizacijom i religijom te vjerojatno stapanje i poistovjećivanje lokalnih božanstava i obreda s grčkima. Osim ove u Crnom jezeru, riječ je o svetištima u Spili u Nakovani i Vilinoj špilji iznad izvora Omble, pri čemu ona u Nakovani postoji istovremeno s ovom u Crnom jezeru, dok Vilina špilja počinje nešto ranije, krajem 5. st., i traje do početka 3. st. pr. Kr.", objasnio je Perkić.

Na arheološkim istraživanjima u špilji Crno jezero na Pelješcu sudjelovali su arheolozi Domagoj Perkić i Krešimir Grbavac te restauratorica Sanja Pujo iz Dubrovačkih muzeja, speleolozi Hrvoje i Nataša Cvitanović iz Speleološkog kluba Ursus Spelaeus iz Karlovca te arheologinja i speleologinja Mirna Šandrić iz Speleološkog odsjeka HPD Željezničar iz Zagreba.