TIŠINU kijevskog groblja prekida počasni vojni pozdrav trubom, a zatim rafal iz pušaka. Vojnici preko sjajnog drvenog lijesa razvlače ukrajinsku zastavu i u tišini stoje uz njega na blještavo bijelom snijegu. Jedna žena plače, lice joj se izobličuje od boli. Natalija svog supruga pokapa po drugi put, piše BBC.

Vitalij je poginuo prije tri godine boreći se u istočnom Donbasu, a prvi grob imao je u rodnom Slovjansku. No ruske snage su od tada napredovale, a to je područje sve češće izloženo napadima. Zbog toga je Natalija dala ekshumirati suprugove posmrtne ostatke i premjestiti ih stotinama kilometara dalje, u glavni grad Ukrajine.

"Kada smo ga pokapali u Slovjansku, teritorij se oslobađao i mislili smo da će rat uskoro završiti. Ali bojišnica se stalno približava i bojala sam se da bi Vitalij mogao završiti pod okupacijom", objašnjava Natalija nakon ponovnog pokopa, održanog uz vojne počasti.

Iznimno bolna odluka

Vitalij je bio keramičar koji se dobrovoljno prijavio u obranu zemlje u prvim danima ruske invazije 2022. godine. "Nije to želio, ali je morao. Bio je patriot", govori Natalija kroz suze. U trenutku njegove pogibije bila je trudna, a suprug nikada nije upoznao njihovu kćer.

Odluka da se Vitalijevo tijelo premjesti s tla na kojem je rođen i na kojem se borio bila je iznimno bolna. "Bilo je strašno teško, emotivno. Ali to je bila ispravna odluka. Bilo bi još teže ostaviti ga tamo i znati da je ostao", uvjerena je Natalija.

Ukrajinci se danas suočavaju s nezamislivim izborima dok Sjedinjene Države pokušavaju posredovati u mirovnom dogovoru između Moskve i Kijeva, a Rusija istodobno nastavlja invaziju. U jednom trenutku pregovori će se usmjeriti na najosjetljivije pitanje od svih: status teritorija u istočnom Donbasu, koji su mnogi branili i na kojem su poginuli brojni vojnici.

Putin želi barem neku vrstu pobjede

Ukrajina i dalje kontrolira oko petine tog područja, uključujući Slovjansk. No grad je vrlo blizu trenutačne bojišnice, na kojoj ruske snage već mjesecima pokušavaju napredovati. Kijev predlaže zamrzavanje borbi, bez daljnjih teritorijalnih ustupaka. Moskva, međutim, želi preuzeti kontrolu nad ostatkom regije, a smatra se da se s tim slaže i Washington, navodi BBC. 

To je daleko od izvornih planova Vladimira Putina o preuzimanju cijele Ukrajine i njezinoj "denacifikaciji" i "demilitarizaciji", kako je tada govorio. No takav ishod omogućio bi mu da ipak proglasi neku vrstu pobjede.

"Ulice su pune dronova koji pogađaju minibuseve, a klizne bombe padaju u središte grada i ostavljaju kratere", opisuje Natalija današnji život u Slovjansku, gdje je njezin suprug bio prvotno pokopan.

Sjeverno od njezina rodnog grada, u okolici Harkiva, vide se dodatni znakovi širenja zone opasnosti. Radnici zabijaju stupove u smrznuto tlo kako bi postavili mreže koje će se razvući iznad cesta kao zaštita od ruskih dronova.

Raspoloženje vojnika podijeljeno

Nedaleko odatle, BBC-jevi reporteri posjetili su radionicu u kojoj se popravljaju ukrajinske bespilotne letjelice. Vojnici postrojbe Tajfun rade u podrumu prepunom opreme i kabela, do kojeg se silazi improviziranim drvenim stubištem.

Zaduženi su za popravak dronova oštećenih na bojištu, ali i za inovacije - Ukrajini je potrebna svaka prednost protiv neprijatelja koji ima više ljudi i resursa. Dok rade, svira vedra francuska pop-glazba, no raspoloženje vojnika je podijeljeno.

"Trudimo se o tome ovdje ne raspravljati. Ljudi se posvađaju, a to nam sada ne treba. Trebamo se ujediniti i boriti protiv Rusa", kaže 29-godišnji Roman, upitan o mogućem odricanju od teritorija u zamjenu za mir.

Roman kaže da je tijekom dvije godine u pješaštvu, boreći se u Donbasu, izgubio "puno dečki". Ne čudi da je novačenje sve teže. Prošlog mjeseca ministar obrane otkrio je da je čak 200.000 vojnika bilo odsutno bez dopuštenja.

No, poput mnogih Ukrajinaca, Roman je uvjeren da bi predaja Donbasa Putinu dugoročno ugrozila zemlju. "Rusi bi se samo vratili po još", smatra.

U stražnjoj prostoriji, pogrbljen nad prijenosnim računalom, drugi vojnik priznaje da pojam "pobjede" danas izgleda drukčije nego ranije. "Rekao bih da je naša pobjeda očuvanje državnosti. Čak i ako imamo tri četvorna kilometra teritorija, ali zadržimo ustav i institucije, to je i dalje Ukrajina", smatra Maksim, birajući riječi.

Smatra da se borba mora nastaviti bez obzira na sve. "Rusija je deset puta veća od nas. Ali ipak se ne možemo predati", poručio je za BBC. 

"Rusija može stati na godinu dana, onda će uslijediti novi prodor"

Natrag u Kijevu, Natalija se drži za ruku prijateljice dok grobari lopatama bacaju svježu zemlju preko lijesa njezina supruga i postavljaju drveni križ. Fotografija Vitalija prikazuje ga nasmijanog, kako pozira uz žuti suncokret.

Nataliji je laknulo što joj je suprug sada bliže, ondje gdje ona i njihova kći Vitalina mogu sigurno posjećivati njegov grob. "Ona gleda njegove snimke, gleda fotografije i jako ga voli, iako se nikada nisu upoznali", kaže Natalija s blagim osmijehom.

Nada se i da će suprugu uskoro "reći" da je ponovno trudna, koristeći spermu koju su ranije zamrznuli u klinici, svega nekoliko dana prije nego što je Vitalij poginuo. Mnogi vojnici danas čine isto prije odlaska na bojište.

Brutalna je činjenica, kaže Natalija, da nijedan od Vitalijevih suboraca nije došao na ponovni pokop - jer su i oni u međuvremenu poginuli. Ukrajina je već platila golemu cijenu četiri godine potpunog rata.

Natalija ne može podnijeti pomisao da Rusija zauzme još zemlje, uključujući grad u kojem su ona i Vitalij živjeli i voljeli se. Ne sumnja da bi njezin suprug želio da se vojska nastavi boriti, a ne da sada popušta.

"Rusija može stati na godinu dana, a onda će uslijediti novi prodor i bit će u Harkivu. Ja jednostavno ne vjerujem da će se Rusija zaustaviti", napomenula je.