Ubijanje civila, logori, paljenje džamija... Kordić kaže da bi sve ovo ponovio
DARIO KORDIĆ osuđeni je ratni zločinac. Ujedno, Dario Kordić je jedan od junaka dijela klera i desnice, koji valjda ohrabren superstar ulogom koju ima u katoličkom miljeu govori da bi svoj ratni put ponovio.
Objavljena je snimka, podsjetimo, na kojoj ratni zločinac Dario Kordić odgovara na pitanje, kako je rekao, prijatelja sa sjevera Hrvatske: Je li vrijedilo zatvora i rata?
>>VIDEO Ratni zločinac Dario Kordić: Sve bih ponovio, svaka sekunda je vrijedila
"Rekao sam, sve bih ponovio. Sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila", rekao je Kordić. Uslijedio je pljesak i prisutni su zapjevali pjesmu Miroslava Škore "Vrijedilo je". Pretpostavlja se da je snimka nastala 5. kolovoza 2022. godine, za vrijeme proslave godišnjice Oluje.
Osuđen na 25 godina zatvora
Kordić je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osuđen na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u Lašvanskoj dolini tijekom rata u središnjoj Bosni 1993. i 1994. godine. Najpoznatiji zločin bio je masakr u Ahmićima, za koji je Kordić osuđen po zapovjednoj odgovornosti.
Snage HVO-a su 16. travnja 1993. u selu Ahmići ubile 116 Bošnjaka, među kojima 32 žene i jedanaestero djece, među kojima je bila i jedna beba. Bio je to najveći pokolj u sukobu Bošnjaka i Hrvata.
Većina žrtava ubijena je iz neposredne blizine, a neki muškarci su ubijeni vezani. Dvadesetak osoba ubijeno je i u Donjim Ahmićima dok su pokušavale pobjeći. Neke žrtve su pronađene u neprepoznatljivom stanju te se pretpostavlja da su bile žive zapaljene, najvjerojatnije bacačima plamena.
Podsjetimo i da Tuđman isprva nije htio izručiti Kordića Haagu, što je samo jedan u nizu primjera politike zaštite optuženih za ratne zločine koju su provodili Tuđman i njegov ministar obrane Gojko Šušak, ali je u listopadu 1997. ipak popustio međunarodnim pritiscima te Kordića i još devet bosanskohercegovačkih Hrvata poslao u Haag.
Što točno piše u presudi čovjeku kojega ICTY smatra odgovornim za ubojstvo 116 civila, a koji je kasnije postao istaknuti član povorke na Hodu za život, ujedno onaj kojemu biskup Vlado Košić ljubi ruke te kojega pop Damir Stojić poziva na predavanje studentima uspoređujući ga sa Svetim Pavlom?
Navodi se kako se Kordiću kazna ne izriče kao tvorcu progona niti njegovom glavnom pokretaču, već kao onome koji se zdušno pridružio toj kampanji i odigrao svoju ulogu u ofenzivama u izdavanju naređenja za napad na Ahmiće i druga sela u travnju 1993. godine.
"Herceg-Bosna je osnovana s namjerom da postane dio RH"
Suđenje je to koje je počelo 12. travnja 1999., a izvođenje dokaza i izlaganje strana završeno je 15. prosinca 2000. Zasjedalo se 240 dana, svjedočio je 241 svjedok, od kojih 122 za tužiteljstvo, 117 za obranu. Kordić je osuđen u veljači 2001. godine na 25 godina zatvora. Žalbeno vijeće je presudu u većem dijelu i potvrdilo 2004. godine nakon njegove žalbe.
U obrazloženju presude iz 2001. godine, koje se može pronaći na stranicama ICTY-a, u predmetu Dario Kordić i Mario Čerkez navodi se da je HDZ BiH osnovan 1990. godine kao ogranak "nacionalističke stanke HDZ".
"Krajem 1991., HDZ BiH je u Bosni stvorio zasebnu hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu za koju Pretresno vijeće zaključuje da je osnovana s namjerom da, jednog dana, postane dio Republike Hrvatske. Nakon toga je HZ HB uspostavila još jedno tijelo, Hrvatsko vijeće obrane, ili HVO, kao tijelo izvršne i obrambene vlasti u zajednici bosanskih Hrvata", piše u presudi.
Sve je počelo sukobom u Gornjem Vakufu, Kordić je bio umiješan
Navodi se i da je u međuvremenu krenuo nagli uspon Darija Kordića u političkoj stranci HDZ BiH.
"Najprije je postao predsjednik stranke u svom gradu Busovači, zatim predsjednik regionalne zajednice, pa potpredsjednik HZ HB. Mario Čerkez bio je jedan od osnivača HVO-a u Vitezu i zapovjednik lokalne brigade, poznate pod imenom Viteška brigada", dodaje se.
"Godina 1993. je započela mirovnim pregovorima i Vance-Owenovim planom. Međutim, situacija je ubrzo prerasla u sukob, najprije u Gornjem Vakufu, a nakon toga i u Busovači.
Tu općinu je HVO napao u siječnju 1993., djelujući artiljerijom i pješadijom na civilne ciljeve, na način kojim je uspostavljen obrazac za napade na gradove i sela koji će uslijediti kasnije. Dokazi pokazuju da je Dario Kordić bio umiješan u taj napad", piše.
U travnju 1993. na red su došli Vitez i muslimanska sela u dolini Lašve koja su napadnuta. Pretresno vijeće smatra da dokazi upućuju na to da je napad HVO-a na ta mjesta bio dobro organiziran i planiran, posebno napad na selo Ahmići rano ujutro 16. travnja, koji je rezultirao masakrom u kojem je ubijeno više od 100 ljudi, među njima 32 žene i jedanaestoro djece, a selo je uništeno.
Slični napadi poduzeti su na sela duž doline rijeke Lašve i na grad Vitez. Pretresno vijeće nalazi da su ti napadi izvedeni prema zajedničkoj zamisli ili planu koje je vodstvo bosanskih Hrvata stvorilo i provelo u svrhu etničkog čišćenja muslimana u dolini.
Na stotine muslimana je bilo u logorima
Dario Kordić je kao lokalni politički čelnik bio dio te zamisli ili plana, a njegova je uloga uglavnom bila vezana za planiranje i poticanje. "Uz to, Pretresno vijeće nalazi da je Dario Kordić bio prisutan na sastanku političara održanom u štabu pukovnika Blaškića 15. travnja, kad su izdana ovlaštenja za napad na Ahmiće i druga sela", piše.
"Tijekom ofenziva HVO-a na stotine civila bosanskih muslimana pohvatano je i zatočeno u provizornim logorima. Uvjeti su bili različiti od logora do logora, ali općenito neljudski. Pretresno vijeće smatra da su zatočenici bili izloženi arbitrarnom i protupravnom zatvaranju (koje je bilo dio zajedničke zamisli ili plana) te da su bez opravdanja prisiljavani da kopaju rovove i služe kao taoci i živi štit.
Pretresno vijeće također nalazi da je zapovjednik Viteške brigade Mario Čerkez bio odgovoran za protupravno zatvaranje i nečovječno postupanje prema zatočenicima u pritvorskim objektima u Vitezu te da je Dario Kordić bio odgovoran za protupravno zatvaranje civila u područjima nad kojima je imao ovlasti."
"Međutim, tim logorima su upravljala vojna lica, a dokazi nisu takvi da bi se iz njih sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je Dario Kordić bio u vezi s načinom na koji se postupalo prema zatočenicima, niti da je to postupanje bilo dio zajedničke zamisli ili plana", piše.
"Pretresno vijeće nalazi da postoji zajednički obrazac razaranja i pljačke u svim mjestima koje je napao HVO, i da je HVO hotimice usmjeravao napade na džamije i druge vjerske i obrazovne ustanove. Sve je to bio dio zajedničkog plana, a optuženi su umiješani u ona kaznena djela u odnosu na koja se smatraju odgovornima za napade", stoji.
Svjedočenje Ahmića: Brat je ležao mrtav, bojao sam se da nas žive ne spale
Na stranicama ICTY-ja nalazi se i svjedočenje Abdulaha Ahmića, jednog od preživjelih iz Ahmića.
"Vidim, kuća Fahrudina Ahmića gori. Čujem glas, pretpostavljam komšije: ‘Brže, brže, ostavite tu kuću, nema tu ništa, hajde, na ovu kuću da je odradimo!’ Znao sam što nam se sprema. Bojao sam se najviše da nas žive ne zapale u kući. Rekao sam svojima da iskačemo kroz prozor, da je bolje da nas mecima sasijeku nego da nas žive pale.
Nisu smjeli. I otac i mati su mi bili stariji ljudi. U tom iščekivanju prošlo je 5-6 minuta. Čuo sam detonaciju, vjerojatno bombu ispod kuće, gdje mi je brat bio, zatim ispaljenje nekoliko metaka. Pretpostavio sam da su mi brata ubili”, rekao je.
Ostatak obitelji su onda dva Kordićeva bojnika izvela pred njihovu kuću.
“Nakon što je pretražio kuću, izašao je i naredio ovom sitnijem što nas je čuvao da postupi po naređenju. On mu odgovara da neće. Još jednom mu je rekao da neće. Kad mu je i treći put odgovorio da on to ne može učiniti, ovaj krupni je viknuo: ‘Dobro, ja ću naređenje izvršiti, ali upamtit ćeš za ovo!’
"Vojnik je ocu primakao pušku i ispalio metak u sljepoočnicu"
Naredio je ocu i meni da krenemo iza kuće. S donje strane kuće moj brat Muris ležao je mrtav, okrenut licem prema zemlji. Bio je u patikama i plavoj jakni, spremljen za posao. Radio je kao inženjer u Vitezu.
Završio je Rudarski fakultet u Tuzli s čistom desetkom. Kada ga je otac vidio ubijenog, zaplakao je, izgubio se. Ja sam bio izuzetno priseban. Od momenta kada je počelo granatiranje, pošto sam vjernik, na brzinu sam abdestio, klanjao dva rekjata i rekao svojima da to isto urade. Sve vrijeme od tada učio sam što sam znao. Najprije je vojnik mom ocu rekao: ‘Iskorači jedan korak!’
Otac već više nije vladao sobom i nije mogao iskoračiti. Primakao mu je pušku na metar i ispalio metak u sljepoočnicu. Vidio sam kako je krvav metak izletio iz glave. Trenutno je bio mrtav. Onda je meni rekao: ‘Iskorači jedan korak!’ Gledao sam ga pravo u oči. Upravo sam učio suru iz Kur’ana.
Nevjerojatno sam bio priseban, imao neku snagu. Iskoračio sam korak i u momentu kada je ispalio metak, s udaljenosti od jednog metra, zabacio sam glavu. Metak me nije pogodio u sljepoočnicu, nego nešto niže, i proletio kroz glavu.
Osjetio sam toplinu i vidio da krv šprica zemlju. Ostao sam na nogama, ne osjećajući nikakvu tegobu. Vidim – lakše sam ranjen. Po ispaljenju metka, vojnik se okrenuo i otišao uz dvorište, iza kuće. Shvatio sam da moram odglumiti pad, što je dobro bilo, jer se ovaj vojnik brzo vratio nešto sumnjajući, ali kad je vidio da ležim, opet je otišao”, ispričao je Ahmić.
Raspravno vijeće 2001. osudilo je Kordića na 25 godina zatvora za planiranje, poticanje i izdavanje naređenja da se počine kaznena djela, uključujući progone, protupravne napade na civile i civilne objekte, ubojstvo, nehumana djela, zatvaranje, bezobzirno razaranje koje nije bilo opravdano vojnom nuždom, pljačku i razaranje ili namjerno nanošenje štete vjerskim i obrazovnim institucijama. Čerkez, zapovjednik Viteške brigade, osuđen je na 15 godina zatvora.
Sud poručio Kordiću: Činjenica da ste bili političar i da niste sudjelovali u samom izvršenju zločina ne znači ništa
Evo što je sud poručio Kordiću:
"Vi ste imali važnu ulogu u tim kaznenim djelima. Kao regionalni politički čelnik u srednjoj Bosni, s posebnim utjecajem u dolini Lašve, vi ste bili stvarni politički zapovjednik na području gdje je počinjen najveći dio ovih kaznenih djela.
Kao što je već rečeno, Pretresno vijeće ne prihvaća u potpunosti sve navode Tužiteljstva i ne smatra da ste pripadali najvišim strukturama koje su vodile kampanju progona.
Isto tako, oslobađate se optužbi za neka kaznena djela koja proizlaze iz pojedinačnih djela terora te optužbi za pokolj u Stupnom Dolu. Stoga vam se ovim ne izriče kazna kao tvorcu progona, niti njegovom glavnom pokretaču.
Vi ste se, međutim, zdušno pridružili toj kampanji i odigrali svrsishodnu ulogu u ofenzivama u dolini Lašve 1993. godine, točnije u izdavanju naređenja za napad na Ahmiće i druga sela u travnju 1993. Za svoju ulogu u tom stravičnom događaju zaslužujete primjerenu kaznu.
Činjenica da ste bili političar i da niste sudjelovali u samom izvršenju zločina ne znači ništa; vi ste svoju ulogu zasigurno odigrali, kao što su ljudi koji su pucali odigrali svoju. Štoviše, činjenica da ste bili na čelnoj poziciji povećava težinu kaznenih djela.
Niste se pozvali ni na kakve olakšavajuće okolnosti, a takve okolnosti ni ne postoje. Pretresno vijeće smatra da će se ukupni kriminalitet vašeg ponašanja najbolje pokazati dosuđivanjem jedinstvene kazne. Dario Kordić, osuđeni ste na 25 godina zatvora", piše.
Kordić se neuspješno žalio
Kordić je u svojoj žalbi ustvrdio da mu je uskraćena "jednakost strana po oružju“ i da nije imao pravično suđenje; da je Raspravno vijeće pogriješilo u svom oslanjanju na nepotkrijepljene dokaze iz druge ruke, kao i da je, između ostaloga, Raspravno vijeće pogriješilo utvrdivši da je muslimansko-hrvatski sukob u srednjoj Bosni bio jednostrana kampanja progona koju su provodili bosanski Hrvati.
Presuda je većim dijelom potvrđena i nakon njegove žalbe. Tada je ponovo osuđen na 25 godina zatvora. Čerkezu je izrečena nova kazna od 6 godina zatvora.
U drugostupanjskoj presudi se, između ostaloga, navodi kako Žalbeno vijeće smatra da se na osnovu dokaza o Kordićevim "političkim aktivnostima i sklonostima, njegovim snažnim nacionalističkim i etničkim stavom i njegovom željom da se uspostavi suverena hrvatska država unutar teritorije Bosne i Hercegovine, pod svaku cijenu vidi da je on posjedovao konkretnu diskriminacijsku namjeru koja je potrebna za kazneno djelo progona".
U prijevodu, kako je Index zaključio, Kordić je bio tolika Hrvatina da mu nije bio problem poubijati i etnički očistiti svoje dojučerašnje susjede nehrvatske nacionalnosti kako bi ostvario svoje zločinačke političke ideje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati