PRIČA o Zodiac Killeru jedna je od najmračnijih i najintrigantnijih kriminalističkih enigmi 20. stoljeća

Riječ je o serijskom ubojici koji je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina terorizirao sjever Kalifornije, ali i policiju, medije i javnost, ne samo zločinima, nego i jezivim pismima, šiframa i porukama kojima je sam gradio vlastiti mit. Više od pola stoljeća kasnije, njegov identitet i dalje nije potvrđen.

Početak pohoda: noć koja je sve promijenila

Ubilački pohod započeo je tiho, bez ikakve pompe, u večernjim satima 20. prosinca 1968. godine. Na osamljenoj cesti Lake Herman Road, između gradova Benicia i Vallejo, pronađena su tijela tinejdžera Davida Faradaya i Betty Lou Jensen.

Oboje su ubijeni iz vatrenog oružja. Isprva se činilo da je riječ o još jednom tragičnom zločinu bez jasnog motiva, možda o nespretnom pokušaju pljačke ili ljubomornom ispadu. Nitko tada nije slutio da se radi o početku serije ubojstava koja će ući u povijest.

Tek šest mjeseci kasnije, 4. srpnja 1969., isti obrazac nasilja ponovio se u parku Blue Rock Springs u Valleju. Mladi par, Darlene Ferrin i Michael Mageau, napadnut je dok je sjedio u automobilu. Ferrin je preminula, Mageau je preživio i dao opis napadača. Ključni trenutak dogodio se ubrzo nakon toga: nepoznati muškarac nazvao je policiju i hladno priznao oba zločina, uključujući i ubojstvo s Lake Herman Roada. Bio je to prvi put da se ubojica izravno obratio vlastima.

Rođenje Zodiaca

Nekoliko tjedana kasnije, tri velika kalifornijska lista - San Francisco Chronicle, San Francisco Examiner i Vallejo Times-Herald - primili su gotovo identična pisma. Autor je tvrdio da je ubojica, zahtijevao objavu šifriranih poruka na naslovnicama i zaprijetio novim ubojstvima ako se to ne učini. U jednom od kasnijih pisama prvi put se potpisao imenom Zodiac.

Šifre, od kojih je jedna djelomično razbijena, nisu otkrile identitet ubojice, ali su potvrdile njegovu potrebu za pažnjom. Zodiac nije bio samo ubojica; želio je publiku. Mediji su mu je dali, često nevoljko, svjesni da igraju opasnu igru.

Eskalacija nasilja

U rujnu 1969. Zodiac je napao par kod jezera Berryessa. Ovaj put nije koristio vatreno oružje, već nož. Prije napada predstavio se žrtvama, vezao ih i hladnokrvno izbo. Cecilia Shepard kasnije je preminula, dok je Bryan Hartnell preživio. Na vratima automobila ostavio je simbol križa u krugu i datume prethodnih napada, dodatno potvrđujući da se radi o istom počinitelju.

Posljednje ubojstvo koje se s velikom sigurnošću pripisuje Zodiacu dogodilo se u listopadu 1969. u San Franciscu, kada je ubijen taksist Paul Stine. Ovaj zločin bio je posebno šokantan jer se dogodio u samom gradu, a Zodiac je kasnije poslao komade Stineove krvave košulje medijima kao dokaz.

Što se zna, a što ne

Pouzdano se zna da je Zodiac ubio najmanje pet osoba, iako je u pismima tvrdio da je žrtava bilo znatno više. Njegov identitet nikada nije službeno utvrđen. Tijekom desetljeća pojavilo se više osumnjičenih, od Arthura Leigha Allena do drugih manje poznatih imena, ali nijedan slučaj nije izdržao sve forenzičke i pravne provjere.

Ne zna se ni koliko je pisama doista napisao on sam, koliko je šifri ostalo nerazbijeno, niti je li nakon 1970-ih prestao ubijati ili je jednostavno promijenio način djelovanja. Neki istražitelji vjeruju da je Zodiac nestao jednako naglo kao što se i pojavio; drugi sumnjaju da je bio aktivan i kasnije, ali bez potrebe za publicitetom.

Nasljeđe straha i fascinacije

Zodiac Killer ostao je simbol neriješenog zla - slučaj u kojem su tehnologija, policijski rad i javni interes zakazali pred hladnom inteligencijom i narcisoidnom potrebom za kontrolom. Njegova priča i danas fascinira jer u sebi nosi ono najuznemirujuće pitanje: kako je moguće da netko tako vidljiv, tako glasan i tako samouvjeren, nikada nije razotkriven?

Možda je upravo u tome njegova najtrajnija pobjeda - ne u broju žrtava, nego u činjenici da je i pola stoljeća kasnije i dalje prisutan, kao sjena u kolektivnoj svijesti, bez imena i bez lica.