DANA 5. studenoga 2003. godine američki serijski ubojica Gary Ridgway priznao je krivnju za ubojstva 48 žena. Čovjek koji je više od dva desetljeća sijao strah na području Seattlea postao je jedan od najpoznatijih serijskih ubojica u američkoj povijesti. Njegovo priznanje označilo je rasplet jedne od najdužih i najopsežnijih kriminalističkih istraga u SAD-u.

Ridgway, poznat pod nadimkom Ubojica s Green Rivera, priznao je ubojstva u sklopu nagodbe s tužiteljstvom. Zauzvrat je izbjegao smrtnu kaznu, ali je pristao provesti ostatak života u zatvoru bez mogućnosti uvjetnog otpusta.

Prva tijela pronađena su u rijeci

Sve je počelo u srpnju 1982. godine, kada je u rijeci Green River, južno od Seattlea, pronađeno tijelo 16-godišnje Wendy Lee Coffield. U sljedećih nekoliko tjedana na istom području otkrivena su još četiri tijela mladih žena.

Policija je ubrzo posumnjala da iza ubojstava stoji ista osoba. Žrtve su uglavnom bile mlade žene, među kojima su bile seksualne radnice, bjegunke od kuće i žene koje su živjele u teškim okolnostima. Ubojica je iskorištavao njihovu ranjivost, vjerujući da njihov nestanak neće izazvati veliku pozornost.

Tijela su pronalažena u rijeci, šumama i zabačenim područjima. Kako je broj žrtava rastao, slučaj je dobivao sve veću medijsku pozornost, a nepoznati počinitelj prozvan je Ubojicom s Green Rivera.

Istraga je postala jedna od najvećih u američkoj povijesti. Policija je ispitala tisuće ljudi, prikupljala dokaze i godinama pokušavala povezati pojedinačne slučajeve. Unatoč golemim naporima, ubojica je ostajao na slobodi.

Bio je među osumnjičenima, ali policija ga nije uspjela povezati s ubojstvima

Gary Ridgway rođen je 1949. godine u Salt Lake Cityju, a veći dio odraslog života proveo je u saveznoj državi Washington. Radio je kao lakirer kamiona, bio je nekoliko puta oženjen i naizgled vodio uobičajen život.

Istražitelji su na njega posumnjali još tijekom 1980-ih. Godine 1984. policija ga je ispitala, no nije imala dovoljno dokaza da ga optuži. Prošao je i poligrafsko ispitivanje, što je dodatno otežalo istragu.

Ridgway je tako godinama ostao na slobodi, iako se njegovo ime pojavljivalo među osumnjičenima. Presudan napredak dogodio se tek zahvaljujući razvoju forenzičke tehnologije.

Početkom 2000-ih istražitelji su ponovno analizirali stare biološke tragove. Naprednije metode analize DNK omogućile su povezivanje Ridgwaya s nekoliko žrtava. Uhićen je 30. studenoga 2001. godine, gotovo dvadeset godina nakon pronalaska prvih tijela.

Priznao je toliko ubojstava da se nije mogao sjetiti svih žrtava

Nakon uhićenja Ridgway je isprva bio optužen za četiri ubojstva, a kasnije su mu dodane još tri optužbe. Međutim, istražitelji su vjerovali da je odgovoran za znatno veći broj smrti.

Tužiteljstvo mu je ponudilo nagodbu. Ako prizna sva ubojstva počinjena na području okruga King i pomogne policiji pronaći posmrtne ostatke žrtava, neće tražiti smrtnu kaznu.

Ridgway je pristao.

Na sudskom ročištu 5. studenoga 2003. godine, pred sucem Richardom Jonesom, izjasnio se krivim 48 puta za ubojstvo prvog stupnja s otegotnim okolnostima. Njegovo priznanje šokiralo je američku javnost.

U izjavi koju je pročitalo tužiteljstvo priznao je da je ubio toliko žena da mu je bilo teško razlikovati pojedine slučajeve. Objasnio je i da je namjerno birao seksualne radnice jer je smatrao da ih može lakše namamiti te da njihov nestanak neće biti odmah primijećen.

Njegova priznanja omogućila su istražiteljima da razriješe desetke slučajeva koji su godinama bili otvoreni. Istodobno su otkrila razmjere zločina koje policija dotad nije uspjela dokazati.

Nagodba koja je podijelila obitelji žrtava

Odluka da se Ridgwayu poštedi život izazvala je brojne rasprave. Dio obitelji žrtava smatrao je da čovjek odgovoran za toliko ubojstava zaslužuje smrtnu kaznu.

S druge strane, tužitelji su tvrdili da je nagodba bila nužna kako bi se saznala istina o sudbini nestalih žena. Bez Ridgwayeve suradnje mnoga ubojstva možda nikada ne bi bila razriješena.

Tužitelj Norm Maleng naglašavao je da je cilj sporazuma omogućiti obiteljima odgovore na pitanja koja su ih mučila desetljećima. Ridgway je u prosincu 2003. osuđen na 48 uzastopnih doživotnih zatvorskih kazni bez mogućnosti uvjetnog otpusta.

Kasnije je priznao još jedno ubojstvo

Priča, međutim, nije završila 2003. godine. U veljači 2011. Ridgway je priznao i ubojstvo 20-godišnje Rebecce Marrero, koja je nestala 1982. godine. Njezini posmrtni ostaci pronađeni su krajem 2010., a Ridgway je osuđen na još jednu doživotnu kaznu.

Time je broj ubojstava za koja je pravomoćno osuđen porastao na 49. Tijekom godina tvrdio je da je ubio i znatno više žena, no te tvrdnje nisu u cijelosti potvrđene.

Slučaj Ubojice s Green Rivera ostao je jedan od najpoznatijih primjera koliko razvoj DNK analize može promijeniti tijek kriminalističke istrage. Ujedno je otvorio teška pitanja o odnosu pravde i nagodbi s počiniteljima najtežih zločina.