NA POJEDINIM medijskim portalima i u pisanim medijima ovih dana su objavljeni članci koji vrve najavama katastrofičnih scenarija ukoliko bi potrošači s konvertiranim kreditima bili obeštećeni u potpunosti. Pa se tako iznose dramatične najave o “velikim financijskim i društvenim posljedicama” buduće odluke Vrhovnog suda, bez ijednog argumenta.

Konstruira se teza o tzv. “širem obeštećenju” i “privilegiranom položaju” korisnika CHF kredita, što je potpuno neutemeljeno i duboko manipulativno. Nakon toga, pronalazimo u jednom tekstu kako je „pravna sigurnost na ozbiljnom testu“ te se najavljuje nekakva pravna nesigurnost banaka, umjesto da se govori o obrani prava i zakona. 

Na jednoj naslovnici senzacionalistički vrišti izjava jednog ekonomista kako će potpuno obeštećenje imati negativni utjecaj na financijski sustav. S druge strane, ekonomistica Marijana Ivanov potpuno suprotno tvrdi da niti jedan scenarij obeštećenja neće negativno utjecati na financijski sustav. 

Općepoznato pravilo restitucije glasi da svakog potrošača treba vratiti u položaj u kojem bi on bio da nezakonitih odredbi nikada nije bilo, što nedvojbeno potvrđuje i praksa Suda Europske unije.

"Potraživanja potrošača temelje se na pravomoćnim presudama"

Potraživanja potrošača temelje se na financijskim vještačenjima ovlaštenih sudskih vještaka i na pravomoćnim presudama kojima je nesporno utvrđeno da su potrošači pretrpjeli štetu zbog ništetnih ugovornih odredaba. 

Vrhunac katastrofičnosti u pojedinim člancima jest otvoreno neutemeljeno upozorenje građanima - ako banke budu morale vratiti ono što duguju, “trošak će se preliti na sve”. Banke su godinama ostvarivale milijarde eura dobiti, uključujući i extra profite od nezakonito stečene dobiti iz CHF kredita. U zadnjih 10 godina banke su ostvarile ukupnu neto dobit od gotovo 9 milijardi eura! Odgovornost za njihovo nepošteno poslovanje ne može se prebaciti na potrošače stoga je takva argumentacija apsolutno pravno neodrživa.

Stabilnost sustava ne gradi se toleriranjem kršenja zakona, nego upravo suprotno – zakonitim i nepristranim donošenjem presuda na temelju Ustava i zakona.

Banke nisu žrtve, svjesno su plasirale CHF kredite (zabranjene u Austriji) uz blagoslov HNB-a, da bi ostvarivale ekstra profite i isplaćivale bonuse upravama.

U Poljskoj, Sloveniji i Bugarskoj sudovi dosuđuju ništetnost cijelih ugovora zbog ništetnosti valutne klauzule CHF, dok je u Francuskoj država putem državnog odvjetnika preuzela ulogu tužitelja i naložila banci da mora vratiti potrošačima novac i dodatno im platiti naknadu za duševne boli. U Španjolskoj se također dosuđuju značajni iznosi obeštećenja potrošačima. U Hrvatskoj su također presude općinskih i županijskih sudova te Visokog trgovačkog suda preko 90% izrijekom na puno obeštećenje potrošača.

"Investitori vjeruju sustavu u kojem vrijedi vladavina prava"

Pravna nesigurnost ne nastaje kada sudovi štite potrošače i primjenjuju pravo Europske unije. Ona nastaje kada se nezakonitosti toleriraju, kada se odgovornost izbjegava i kada se stvara dojam da za moćne i utjecajne banke vrijede druga pravila.

Investitori ne traže sustav u kojem se banke štiti od posljedica vlastitih postupaka za koje su sami odgovorni. Investitori vjeruju samo onom sustavu u kojem vrijedi vladavina prava. 

Upravo će dosljedna primjena prava i kažnjavanje nezakonitih poslovnih praksi banaka dovesti do povećanja pravne sigurnost i vratit će konačno svim hrvatskim građanima povjerenje u pravosuđe.

Ono što je jedino bitno jest da potrošači koji su konvertirali kredite moraju biti izjednačeni s potrošačima koji nisu konvertirali kredite, a dobili su sudska obeštećenja, što jasno pokazuje slika u nastavku – potrošač koji bi dobio samo zatezne kamate platio bi ukupno do konačne  otplate kredita za 20% više nego isti taj potrošač bez konverzije, ali sa sudskim obeštećenjem!

Diskriminacija je neustavna i protivna je Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima!