TRAGEDIJA jednog naroda je kada vlast preuzme luđak i psihopat. Takav će pokušati uništiti narode i države oko sebe, potom će uništavati svoj narod i svoju državu, i na kraju će uništiti samog sebe. Takav je bio Hitler, takav je bio Milošević i takav je Putin.

Priča je slična - Njemačka kojoj treba životni prostor, Lebensraum; Srbija u kojoj će živjeti svi Srbi razasuti po pola Jugoistočne Europe; ili stari ili novi Sovjetski Savez. Uvijek je tu vođa kojem su važni samo moć i utjecaj, kojem se ego širi preko tuđih teritorija i kojem su brojevi mrtvih vojnika i civila samo statistika. Uvijek je tu tragična, no istinita spoznaja - takve ljude, Hitlera, Miloševića, Putina, može zaustaviti samo sila. Oni ne osjećaju patnje drugih. Njima srušeni gradovi i raseljeni narodi nisu bitni.

Nije im u suštini bitan ni vlastiti narod (vidjeli smo uostalom kako su Putinovi generali u bitku slali potpuno neuvježbane vojnike), nego im je bitna samo i isključivo njihova povijesna ili historijska uloga, kako želite.

Luđaci i psihopati na vlasti ne mogu natrag

Problem je s luđacima i psihopatima, bili to Hitler, Milošević ili Putin, da jednom kada su na vlast došli, učvrstili je i krenuli u ostvarenje svog životnog sna - onda nema natrag. Nema s njima pregovora jer nemate o čemu pregovarati. Njima srušeni grad, tisuće majki koje su ostale bez sinova, udovice bez partnera i djeca bez očeva ne znače ništa.

Štoviše, smrti na bojišnici, patnje civila i razaranja samo jačaju njihov ego i pokazuju im kako su oni i njihove luđačke ideje važni. Njima vratiti majci zastavu umjesto sina samo pokazuje kako je njihova ideja i njihova povijesna uloga jaka i važna.

Normalni ljudi tako ne rezoniraju. Nije čudno da gotovo nitko osim ponekog američkog obavještajca nije vjerovao da će Putin u 21. stoljeću pokrenuti klasičan osvajački rat na tlu Europe, uz klasičan vojni napad tenkovima, avionima i pješadijom na susjednu suverenu državu.

Slično je uostalom bilo i u osvit Drugog svjetskog rata. Hitleru su davali jedan po jedan teritorij nadajući se da će njegovi apetiti biti zadovoljeni. A Hitler je te teritorije i njihove resurse koristio kao pripremu za daljnja osvajanja, primjerice češku industriju za proizvodnju tenkova.

Tek je Churchill, tada već stari lisac s ogromnim političkim i vojnim iskustvom, postavio stvari kako treba - s Hitlerom ne može biti separatnog mira, ne može biti primirja, Hitlera treba poraziti. Tako je i bilo.

Sjećate se kako je Milošević huškao pa je na kraju izdao one koji su mu vjerovali?

Imamo, uostalom, noviji primjer iz naše povijesti. Da je Milošević pobunjenim Srbima iz Hrvatske rekao kako je njihova budućnost biti dio Hrvatske, a da neposredno i preko svojih pomagača i ulizica nije pomagao suludu ideju Srbije do Karinskog mora, stvari bi bile drugačije i svakako bolje za one koji su se pobunili.

Milošević je bio visoko inteligentan i visoko obrazovan. Zasigurno mu je bilo jasno da u slučaju napada Hrvatske vojske na pobunjene teritorije u Hrvatskoj sama Srbija nema ni mogućnosti, ni logistike, ni interesa pomagati stotine kilometara udaljenu liniju fronta u Dalmaciji.

No sudbina onih koji su duboko vjerovali u njegovu ideju Velike Srbije mu nije bila bitna. Dok su bili korisni, bili su tu, a kada su hrvatske brigade krenule, Mili Martiću je dao konkretan savjet: „Ubij se!“ Na one koji su upravo zbog takve politike izbjegli iz Hrvatske uredno je poslao policiju kako ne bi ulazili u Beograd. Usmjerio ih je na besperspektivno Kosovo, gdje su po planu trebali ponovno ginuti za „srpsku stvar“. Toliko su Miloševiću ljudi koji su mu vjerovali bili nebitni.

Psihopati i luđaci na vlasti - Hitler, Milošević, Putin - nemaju, naime, nikakvog poštovanja ni za tuđe ni za svoje, ni za građane drugih zemalja, ali ni za svoje građane i vojnike. Oni se hrane patnjom i razaranjem te upravo u svijetu sile, patnje i razaranja vide svoju ulogu.

U pokretanju agresivnog rata nema ništa racionalnog

Hitler, Milošević i Putin oporbu i političke protivnike uništavali su (a ovaj zadnji uništava i dalje) slanjem u zatvore i logore, tjeranjem u emigraciju (tko ima sreće), fizičkom likvidacijom - pištoljem, bombom, radioaktivnim čajem. No takvi luđaci i psihopati, Hitler, Milošević i Putin, okupljaju pristalice i ulizice, i to jako puno pristalica i ulizica. Sjećamo se, uostalom, potpuno šizofrenih izjava srpskih medija devedesetih po kojima su Hrvati i Bošnjaci napadali sami sebe.

Tako je i u ovom ratu. Preko izravno kontroliranih ruskih medija naslušali smo se svega - od prijetnji susjednim državama do simulacija nuklearnog napada na zapadne države (no, naravno, bez detalja da bi u tom slučaju kroz nekoliko minuta došao i nuklearni odgovor).

Takvi potpuno iracionalni, agresivni, navijački ulizice i poltroni samo pomažu gradnji još većeg velikog vođe i rađanju još luđih ideja u njegovoj glavi. To je model u kojem umjesto savjetnika i prijatelja koji će vam reći da stanete, imate ljude koji će vam reći: „To, bravo, još jače!“ To je spirala zla i luđaštva iz koje nema racionalnog izlaza.

Tu više nema onoga „idemo pregovarati radi mira, kako bi se zaustavile patnje“, jer takve vođe tuđa patnja uopće ne dira. Jedino što ih može zaustaviti je uništenje njihove ideje. Luđaka i psihopata koji upravlja državom i vojskom te naređuje napade na druge države i na tuđe gradove, kao i to da avioni i tenkovi krenu na tuđe teritorije, može zaustaviti samo druga sila.

Rusku agresiju su zaustavile tek ukrajinske vojne pobjede

Ukrajina je pokazivala snimke uništenih gradova, napadnutih škola i trgovačkih centara, ukazivala je na zločine ruskog agresora, ali to Putina i kliku oko njega nije zanimalo. No sada, kada je uvježbanom vojnom akcijom Ukrajina počela vraćati svoj teritorij, u ruskoj je vojsci nastala panika, ulizice i na riječima jaki beskičmenjaci po ruskim medijima su se utišali, a nešto nije ni čuti Putina. Oni koji koriste silu tako bezdušno, protiv čovjeka, protiv civilizacije, nekad Hitler i Milošević, a sada Putin, mogu jedino silom biti i zaustavljeni.

Koliko god to bilo teško, Ukrajini treba pomagati, a Rusiju treba izolirati. I Hitlera i Miloševića svijet je krenuo zaustavljati prekasno. Stoga se tu pogrešku ne smije ponoviti. Ukrajini treba pomoći, vojno, politički, na sve načine. Na Ukrajincima je da se bore; svatko se treba boriti za svoju zemlju. Ako Ukrajina poklekne, pokleknula je Europa. Ako Ukrajina pobjeđuje, Europa je sigurnija.

I još nešto. Hitler je izgubio, skončao u berlinskom bunkeru, i Njemačkoj je krenulo bolje. Milošević je završio u Haagu pa je i Srbiji i cijeloj regiji bilo bolje. Ako Ukrajina nastavi oslobađati svoj teritorij i oslobodi ga, to će biti kraj Putina. Ne znamo kako će on točno završiti, ali vjerujemo da će poslije Putina i samoj Rusiji biti bolje. Gore od vođe koji svoje ljude šalje u smrt kako bi osvajali tuđe teritorije i ubijali neke druge ljude teško da može imati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala