U BRITANSKOJ politici ponajprije ga doživljavaju kao odvjetnika; metodičan, profesionalan, dobar u detaljima, ali bez posebnog talenta. Ali kao što su njegovi protivnici već naučili na svoju štetu, Keir Starmer ima nešto više nego što se čini na prvi pogled.

A ako su ankete točne - vodstvo Laburističke stranke nad vladajućim konzervativcima trenutno je više od 20 postotnih bodova - on će postati premijer Ujedinjenog Kraljevstva na općim izborima 4. srpnja, piše Politico.

Britanska javnost polako saznaje više o karakteru ovog suzdržanog odvjetnika lijevog centra koji vodi oporbenu stranku. Poznati su njegovi planovi za vladu, ali detalji nisu potpuno jasni. 
"Ako želite razumjeti Starmerovu politiku, pogledajte njegov život prije nego što je postao političar", rekla je jedna osoba koja dobro poznaje ovog 61-godišnjaka.

"Moj je otac bio alatničar"

Rođen je u Londonu i školovan u selektivnoj, državno financiranoj školi u konzervativnom Surreyju u jugoistočnoj Engleskoj. Starmerova upotreba citata o njegovom običnom djetinjstvu - "moj je otac bio alatničar" i "naša skromna kuća u nizu" - postala je šalom u Westminsteru.

Ali dublja trauma je skrivena. Starmerov hladni i distancirani otac Rodney brinuo je o njegovoj majci, kojoj je dijagnosticirana rijetka autoimuna Stillova bolest kada je Keiru bilo 11 godina. "Jedva je hodala veći dio svog života, morali su joj amputirati udove", rekao je Starmer za Politico u intervjuu 2019. godine.

Takva iskustva donekle objašnjavaju ljevičarski žar Starmerove rane pravosudne karijere.

Poznato je da je zastupao dvoje ekoloških aktivista koji su se suprotstavili moćnom McDonaldsu u poznatom slučaju ranih 90-ih godina. Kasnije se specijalizirao za sporove oko ljudskih prava, uvijek se boreći za gubitnike. Njegovi torijevski protivnici uhvatili su se ovih slučajeva, optužujući ga da se zalaže za teroriste. Kao što je bivši britanski šef javnog tužiteljstva (DPP) Ken McDonald rekao za Politicoov Westminster Insider podcast prošle godine:

"Došao je u komoru predstavljati stanare, a ne stanodavce."

Od borca za ljudska prava do ruke establišmenta

No Starmer je 2008. naslijedio McDonalda na mjestu DPP-a, transformirajući se iz borca za ljudska prava u ruku establišmenta - čime sada trguje kako bi projicirao stabilnost glasačima u centru.

Mnogi otkrivaju sličnu promjenu u njegovoj osobnoj politici u godinama otkako je postao čelnik laburista u travnju 2020.

Pridruživši se parlamentu 2015. godine, Starmer je sljedeće godine postao tajnik za Brexit u sjeni pod Jeremyjem Corbynom. Starmer je uvijek pazio da ne napadne svog ljevičarskog vođu, dok je Corbyn ostao popularan među laburistima. Ali Starmer je također mimo Corbyna apelirao na eurofilski osjećaj u njegovoj stranci, gurajući drugi referendum koji bi mogao promijeniti odluku Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju.

Čak i u prosincu 2019. godine, nakon što je Corbyn podnio ostavku zbog najgoreg poraza laburista na općim izborima u gotovo cijelom stoljeću, Starmer je rekao da njegova stranka ne smije "pretjerano naginjati" prema centru.
Njegovi kritičari s ljevice kažu da je učinio upravo to otkako je došao na lidersku poziciju, brzo odustajući od "10 obećanja" koja je dao članovima tijekom svoje kampanje.

Ljevica laburističke stranke od tada je dodatno marginalizirana odabirom kandidata, kojom nemilosrdno upravlja središnji stranački stroj pod Starmerovom kontrolom. I sam Corbyn je suspendiran zbog svojih komentara o razmjerima antisemitizma unutar laburista pod njegovim vodstvom. Starmer obećaje da se njegov bivši šef i prijatelj nikada neće vratiti.

Dvije godina održavao je tajne sastanke

Ovo napredovanje do vrha nije bilo slučajno. Dvije godine prije nego što se kandidirao za vođu, Starmer je svakog ponedjeljka počeo održavati tajne pripremne sastanke s prijateljima i suradnicima od povjerenja.

Starmer se ne ispričava o putu kojim je krenuo, hvaleći se da je "nemilosrdno" promijenio svoju stranku iz Corbynove ere i uništio antisemitizam unutar nje. Njegovim saveznicima ove promjene pokazuju jednoumlje kojem se dive. Kažu da će se usredotočiti, korak po korak, na osvajanje svoje stranke, potom zemlje, a zatim na upravljanje njome - i da će svaki korak izgledati drugačije od onoga prije.

"On nije plemenski laburist", rekla je gore citirana osoba koja ga poznaje. Starmer nema vlastitu kliku zastupnika i znakovito je zaposlio državne službenike na ključnim političkim poslovima, uključujući svoju moćnu šeficu kabineta Sue Gray. Više voli raditi u sjedištu laburista otvorenog prostornog uređenja nego po kuloarima i čajankama, a ne osjeća se dobro ni u poznatom baru na terasi parlamenta.

"On to ne shvaća. Njegovi prijatelji su pravi prijatelji, ljudi s kojima igra nogomet - on ne vidi parlament kao društveni klub", govori Politicov izvor.

Metodičan i suhoparan

Starmerov javni stil poznat je po metodičnosti, često do točke suhoparnosti. Pokušava se razvijati mikroanalizom vlastitog učinka - njegov je tim gledao njegove istupe tijekom aktualnog sata s premijerom, u njegovom glavnom tjednom obračunu sa Sunakom, pauzirajući snimku kako bi istaknuo što je dobro napravio i što bi se moglo poboljšati.

Njegov oprezni pragmatizam proteže se i na vanjsku politiku, za razliku od svog ljevičarskog prethodnika - Starmer često odražava vladinu liniju. Ali ne uvijek - Starmer želi bliži odnos s EU. No on je podržao napade na Jemen i rušenje iranskih bespilotnih letjelica koje su ispaljene prema Izraelu, a nakon što je izjave Donalda Trumpa 2016. nazvao odvratnim, sada kaže da će laburistička vlada surađivati s onim tko osvoji Bijelu kuću u studenom.

Starmerov tvrdi vanjskopolitički stav prouzročio mu je probleme s vlastitom bazom. Loše formuliran odgovor nakon Hamasovih napada 7. listopada, u kojem je sugerirao da Izrael ima pravo uskratiti struju i vodu u Gazi, ozbiljno je narušio odnose s muslimanskim i propalestinskim biračima. Kasnije je pojasnio svoje primjedbe i od tada je pozivao na održivi prekid vatre.

Suradnici sada nastoje javnosti približiti opuštenijeg Starmera kojeg vide privatno. Prošlog je tjedna objavio svoje "prve korake" za vladu - iskaznicu obećanja koja podsjeća na izbore 1997. godine, na kojima su laburisti uvjerljivo pobijedili - s podvrnutim rukavima košulje, samopouzdanijim stilom govora.

Ali što se politike tiče, finije detalje tek treba otkriti. Njegovih šest "prvih koraka" bili su samo nejasna obećanja preuzeta iz širih misija o gospodarstvu, energiji, Nacionalnoj zdravstvenoj službi, kriminalu i prilikama. Nekoć radikalne politike zelenih ulaganja i ustavne reforme razvodnjene su čak i prije nego što su laburisti ušli u vladu.

Sindikati se boje da će niz hrabrih prijedloga za jačanje radničkih prava također biti oslabljen prije nego što budu pretvoreni u propise.

To je dijelom prirodan oprez stranke koja je doživjela četiri uzastopna izborna poraza. Rane od izbora 2010. - kada su torijevci (i birači) okrivili laburističku vladu za gospodarsku krizu - još uvijek su duboke. Starmer nije isključio buduća povećanja poreza pod laburistima, što su konzervativci iskoristili. Bez njih će njegov prostor za poboljšanje javnih usluga biti ozbiljno ograničen.

Tihi radikalist?

Ali u drugim područjima, Starmerovi pristaše vjeruju da on pokazuje tihi radikalizam. Obećao je 1.5 milijuna novih domova tijekom pet godina, uključujući one na zelenom pojasu - sporno lokalno pitanje koje će progutati dio njegovog kapitala kod imućnih birača. Obećanje dekarbonizacije cijele britanske elektroenergetske mreže do 2030. toliko je hrabro da se čini gotovo nemogućim za ispuniti.

S Downing Streetom u dosegu, Starmer je uspješno ujedinio većinu svoje nekoć podijeljene stranke iza sebe. Privatno razgovara s oba živuća bivša laburistička premijera, Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom. Ni jedan neće dobiti sve što želi. Blair forsira novu tehnologiju poput umjetne inteligencije, a Brown poziva Starmera da bude izdašniji u pogledu socijalne pomoći.

Nadolazeći tjedni mogu izoštriti Starmerove politike, baš kao što će - ako pobijedi - lavina strukturnih problema s kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo suočava staviti na kušnju njegovo balansiranje između opreza danas i vizije sutra.
Ali za sada je njegova predizborna poruka jednostavna - da je vrijeme za promjene nakon 14 godina torijevskog kaosa. Ankete pokazuju da bi već ta poruka mogla biti dovoljna da ga odvede u Downing Street u srpnju.