TOMISLAV II. bio je nominalni kralj Nezavisne Države Hrvatske u periodu od 1941. do 1943. godine. Originalno iz dinastije Savoj, Tomislav se posvetio vojsci i vojnom obrazovanju jer je dolazio iz sporedne grane poznate obitelji, ali onda je dobio priliku da bude kralj. U Hrvatskoj nikad nije boravio.

Rodio se 1900. godine kao Aimone Roberto, a otac mu je bio sin španjolskog kralja. Ideja da postane kralj Hrvata pojavila se početkom 1941., neposredno prije sklapanja Rimskih ugovora. Ona dolazi od Mussolinija i talijanske diplomacije predvođene Galeazzom Cianom. Kad su mu rekli da će postati kralj, bio je vrlo sretan i ponosan.

Rimski ugovori i imenovanje Tomislava kraljem

Njegovo imenovanje kraljem Hrvata dogodilo se 18. svibnja 1941. prilikom sastanka dužnosnika NDH i Mussolinijevih fašista. U Rimskim ugovorima dogovoreno je, između ostalog, razgraničenje država. Pavelić i ostali predali su cijelu Dalmaciju Talijanima, a isto tako pristali financirati talijansku vojsku stacioniranu na teritoriju NDH. Osim toga, predane su koncesije poduzeća u svim važnim granama gospodarstva na jugu zemlje.

Na tom sastanku Ante Pavelić službeno je zatražio imenovanje Tomislava II. kraljem NDH. Krunidba se trebala dogoditi u Tomislavgradu, ali Tomislav nikada nije stigao u Hrvatsku. Isprva nije dolazio jer se navodno bojao za vlastitu sigurnost, a kasnije je već bilo prekasno.

Nakon abdikacije slijedi bijeg u Argentinu

U ljeto 1943. godine Mussolini je smijenjen, a istog dana Tomislav je abdicirao. Trebao ga je naslijediti njegov sin Zvonimir, no ustaše u tom trenutku više nisu imale zemlju pod kontrolom. U manje od dvije godine pobjegli su iz Hrvatske.

Nakon što je kapitulirala Italija, Tomislav bježi na jug Italije s posljednjim talijanskim kraljem Viktorom Emanuelom III. Nakon što je ukinuta monarhija u Italiji 1946., Tomislav se preselio u Argentinu, gdje je i umro 1948. godine.

Njegova uloga u NDH bila je nikakva. Cijela ideja da se Hrvatskoj nametne neki plemić iz niže grane zaboravljene dinastije isplanirana je kako bi se NDH još više vezala uz fašiste u Italiji. Pavelić i ustaše bili su "poslušni psi" koji su bespogovorno pristajali na sve ideje koje su dolazile iz Rima, pa čak i da imenuju nekog potpunog stranca kraljem Hrvatske.