USTAVNI sud utvrdio je da su odredbe zakona koje su 2023. uvele obvezu osobnog javljanja HZZO-u svaka tri mjeseca bile neustavne u odnosu na dio građana koji je tom obvezom bio obuhvaćen. Odluka je stigla više od tri godine nakon što je zatražena ocjena ustavnosti, a apsurdno je što je donesena gotovo godinu dana nakon što su upravo te skupine izmjenama zakona već bile izuzete od obveze javljanja.

Beroševim zakonom uvedena obveza javljanja

Sve je počelo izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje su stupile na snagu 1. travnja 2023., a koje je tadašnji ministar zdravstva Vili Beroš gurao u sklopu paketa zakona koji je nazivao reformom zdravstva. Njima je propisano da se nezaposlene osobe koje se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje moraju jednom u tri mjeseca osobno javiti HZZO-u kako ne bi izgubile zdravstveno osiguranje.

Cilj je bio uvesti red u sustav i s proračunskog tereta maknuti one koji više ne žive u Hrvatskoj, no reforma se na kraju svela na gužve ispred HZZO-a. Pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter istaknula je još 2024. da je HZZO zaprimio 1991 prigovor zbog odjave iz obveznog zdravstvenog osiguranja osoba koje se nisu osobno javile u predviđenom roku.

Ljudi nisu mogli produžiti zdravstveno jer su išli na kemoterapiju

Poznati su brojni slučajevi ljudi koji su zbog obveze osobnog javljanja upali u ozbiljne probleme. Onkološka pacijentica morala je doći na šalter HZZO-a dan nakon kemoterapije, dok je muškarac s transplantiranim organom zbog bolesti propustio javljanje, ostao bez osiguranja i nije mogao podići potrebne lijekove.

Bez osiguranja je ostala i žena na rodiljnom dopustu kojoj je, prema njezinim riječima, u HZZO-u prethodno rečeno da se ne mora javljati, o čemu smo pisali.

Ustavni sud čekao dok su se sporne odredbe primjenjivale

Prijedlog za ocjenu ustavnosti zakona podnio je Lucijan Carić 25. lipnja 2023., a četiri dana kasnije zahtjev je podnijela i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. U studenom iste godine zahtjev su podnijela i 32 saborska zastupnika.

Nešto više od godinu dana kasnije krenulo se u nove izmjene Zakona, kojima su uvedene iznimke od obveze osobnog javljanja HZZO-u. Izmjene su na kraju stupile na snagu 1. kolovoza 2025.

Donesena su izuzeća

Obveza javljanja svaka tri mjeseca nije ukinuta, ali su uvedene iznimke za određene skupine osiguranika. Od osobnog dolaska izuzeti su korisnici rodiljnih i roditeljskih potpora, osobe s trećim ili četvrtim stupnjem težine invaliditeta, samohrani roditelji djece do sedme godine, osobe koje u kućanstvu skrbe za teško bolesnog člana obitelji te učenici i studenti koji su u postupku ponovnog upisa u obrazovnu ustanovu nakon prekida školovanja.

Iznimka vrijedi i za osobe koje zbog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno doći u HZZO, dok traje takva nemogućnost i pod uvjetom da su o tome obavijestile Zavod.

Sud utvrdio neustavnost, ali samo za dio osiguranika

Tri godine nakon što je zatražena ocjena ustavnosti, Ustavni sud utvrdio je da su sporne odredbe od 1. travnja 2023. do 1. kolovoza 2025. bile neustavne upravo prema skupinama građana koje su izmjenama iz 2025. oslobođene obveze osobnog javljanja HZZO-u.

To znači da Sud nije proglasio neustavnom samu obvezu javljanja svaka tri mjeseca, nego je utvrdio da je bilo neustavno primjenjivati taj režim na navedene skupine dok za njih nisu postojale iznimke.

Što je s onima koji su neustavno izgubili osiguranje?

Na pitanje koliko je među odjavljenima bilo ljudi iz skupina za koje je režim proglašen neustavnim, iz HZZO-a za Index kažu da taj broj ne mogu utvrditi jer prije 1. kolovoza 2025. nisu vodili evidenciju o okolnostima na temelju kojih se danas ostvaruju iznimke.

Pitali smo HZZO i što odluka Ustavnog suda sada znači za ljude koji su u vrijeme primjene neustavnih odredbi izgubili zdravstveno osiguranje te mogu li tražiti vraćanje prava ili naknadu nastalih troškova.

"U slučaju poput ovoga, kada Ustavni sud utvrdi neustavnost (kasnije izmijenjenog) zakona te donese odluku o njegovoj neustavnosti, na temelju odluke Ustavnog suda svatko kome je povrijeđeno pravo pravomoćnim pojedinačnim aktom donesenim na temelju toga zakona ima pravo tražiti od nadležnog tijela izmjenu tog pojedinačnog akta", odgovorili su. 

HZZO: Ovo smanjuje zlouporabu

Prema podacima koje je tada iznijela pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, do 31. svibnja 2024. iz obveznog zdravstvenog osiguranja bilo je odjavljeno više od 194 tisuće građana.

HZZO smo još pitali koliko je osoba od uvođenja obveze 2023. izgubilo status osiguranika zato što se nisu osobno javile HZZO-u.

Naveli su da je na to pitanje teško dati precizan odgovor jer gubitak statusa zbog propuštenog javljanja nije nužno značio i trajan gubitak obveznog zdravstvenog osiguranja. Navode da je dio osoba naknadno stekao status po drugoj osnovi.

Dodaju i da propuštanje roka nije uvijek bilo nenamjerno. U nekim su slučajevima, navode, osiguranici svjesno pustili da rok istekne kako bi status stekli po drugoj osnovi za koju nije bila propisana obveza osobnog javljanja.

HZZO navodi i da je nastojao postupati fleksibilno, posebno prema najranjivijim skupinama, te da je područnim uredima u listopadu 2023. i travnju 2024. dao upute za takvo postupanje.

"Uređenje sustava obveznoga zdravstvenog osiguranja u kojem je svaka osoba obvezno zdravstveno osigurana upravo po onoj osnovi osiguranja za koju zadovoljava propisane uvjete, smanjuje moguću zlouporabu (primjerice sve one slučajeve osoba koje žive i rade u inozemstvu, a svjesno zadržavaju status u obveznom zdravstvenom osiguranju Republike Hrvatske kako bi se i dalje liječili u Republici Hrvatskoj)", dodaju.

Državi je sad cilj ušteda?

Zanimljivo je da Ustavni sud u obrazloženju odluke prenosi očitovanje Ministarstva zdravstva, koje je potrebu za zakonskim rješenjem obrazlagalo, među ostalim, racionalizacijom troškova HZZO-a i javnih sredstava. To je drukčije od onoga što je HZZO tvrdio u odgovoru Indexu 2024. godine.

Tada su nam iz HZZO-a izričito naveli da uštede nisu bile cilj uvođenja obveze javljanja te da zato nisu ni radili procjene koliko bi se tom mjerom moglo uštedjeti. Kako su objasnili, cilj je bio "sređivanje sustava".

I što se postiglo?

Kako bismo utvrdili što je obveza javljanja HZZO-u doista donijela i je li nakon njezina uvođenja došlo do najavljivane racionalizacije troškova, od HZZO-a smo zatražili usporedive podatke za 2023., 2024. i 2025. godinu. 

Od 2023. do 2025. prosječan broj osiguranika izvan sustava rada pao je s 370.466 na 225.048, odnosno za oko 39 posto, pri čemu je najveći pad zabilježen među osobama koje nisu evidentirane kao nezaposlene na HZZ-u.

Pritom osiguranike izvan sustava rada ne treba poistovjećivati sa službeno registriranim nezaposlenima na HZZ-u. Riječ je o široj HZZO-ovoj kategoriji koja obuhvaća i osobe koje se ne vode u evidenciji nezaposlenih. Kažimo i da su za osiguranike koji se vode u evidenciji nezaposlenih HZZ-a uplaćeni doprinosi iznosili 33,8 milijuna eura 2023., 34,2 milijuna 2024. te 33,2 milijuna eura 2025. godine.

Iako je broj osiguranika izvan sustava rada značajno pao, ukupni trošak njihova zdravstvenog osiguranja smanjen je za samo 8,5 posto, s 231,7 na 212,1 milijun eura.

Usporedni prikaz obuhvaća razdoblje od 2023. do 2025. jer za 2022. nisu dostupni svi podaci u istoj strukturi. Ipak, u odluci Ustavnog suda navode se zbirni podaci HZZO-a za 2022. godinu.

Tada je prosječan broj osiguranika izvan sustava rada iznosio 421.760, a ukupni trošak ostvarivanja njihovih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja oko 226,8 milijuna eura. To dodatno pokazuje da snažan pad broja osiguranika nije pratio razmjeran pad troškova zdravstvenog osiguranja.

Mišljenje sutkinje Bezbradice Jelavić: Javna politika se udaljila od modela socijalne države

U odluci se nalazi i izdvojeno mišljenje sutkinje Sanje Bezbradice Jelavić. Ona navodi da se slaže s dijelom odluke kojim je utvrđena neustavnost u odnosu na skupine obuhvaćene izmjenama iz 2025., ali dodaje i da se "ne može složiti da su navedene odredbe Zakona bile suglasne s Ustavom u odnosu na sve druge građane koji su obuhvaćeni administrativnom obvezom osobnog pristupa Zavodu".

Dodaje da je u ovom slučaju državni administrativni sustav slijedio je isključivo svoju logiku i to do mjere da se ignorirala životna realnost građana, što je samo djelomično ublaženo izmjenama iz 2025.

"Na taj se način javna politika s legitimnim ciljem udaljila od modela socijalne države, što nije u skladu s Ustavom", navela je.

Objašnjava da nije ustavnopravno prihvatljivo uvoditi mjere koje polaze od sumnje prema svima i od svih traže da dokazuju da ne zloupotrebljavaju sustav. 

Smatra da je ostalo neriješeno pitanje djelotvornog pravnog lijeka za građane jer HZZO osigurane osobe odjavljuje po službenoj dužnosti, bez donošenja rješenja, nakon isteka roka za obvezno javljanje. Time, upozorava, i dalje postoji problem brisanja građana iz sustava bez njihova znanja.

Ustavni sud objasnio zašto je čekao tri godine

Ustavni sud pitali smo i zašto mu je trebalo više od tri godine da odluči o ustavnosti spornih odredbi.

"Rješavanje određenog konkretnog predmeta ovisi o nizu okolnosti - od težine i složenosti pravnih pitanja u predmetu do opterećenosti Suda i objektivnih mogućnosti njegova kapaciteta. Pritom po naravi ustavnosudskog postupka nije moguće postaviti striktne rokove za rješavanje predmeta", odgovorili su nam.