"TIŠINA!" viču spasioci prema cesti, podignutih šaka u zrak, dajući svima znak da se ne miču. Promet staje, razgovori prestaju, a bageri se gase. Jedan spasilac prislanja uho na rupu probijenu kroz betonsku ploču, dok drugi u nju usmjerava svjetiljku, osluškujući znakove života ispod ruševina dvanaesterokatnice u obalnom gradu La Guaira.

To je jedno od područja najteže pogođenih u dva potresa koja su prošle srijede, 24. lipnja, pogodila Venezuelu i odnijela najmanje 1700 života. Privremena predsjednica Delcy Rodríguez nazvala je potrese "najbrutalnijom prirodnom katastrofom" u povijesti zemlje, piše BBC.

Galerija

Zarobljeni pod ruševinama

Pored srušene zgrade, Miguel Oscar Nunez zadržava dah s ostalim obiteljima čiji su najmiliji ostali zarobljeni unutra. Njegov sin jedinac, 34-godišnji Angel, živio je u toj zgradi. Trenuci iščekivanja prolaze, no spasioci ne čuju ništa. Tišina se prekida i radovi se nastavljaju.

"Moj je sin, kao i stotine drugih, ostao zarobljen u ruševinama. Pod hitno nam treba veća pomoć vlasti da ih izvuku. Možda ga potres nije usmrtio, ali zamislite da umre zbog nemara odgovornih", govori Miguel Oscar s bijesom na licu.

I dom Kevina Montille bio je u toj zgradi. On je bio na poslu, no njegova supruga Luzmary i 16-godišnja kći Jhoerliyzmar bile su kod kuće. "Akcija spašavanja počela je prekasno i sporo se odvijala. U početku su pomagali samo susjedi.

Bez spasilačkih timova

Policija je došla, pogledala, ali nije pomagala. Reakcija vlade je frustrirajuća i beskorisna", kaže ovaj 34-godišnjak. U vrijeme posjeta mjestu nesreće, spasilački timovi iz Venezuele i Kolumbije bili su u akciji uz pomoć dva bagera i dizalice, no obitelji kažu da su dragocjeni dani izgubljeni prije nego što je pomoć stigla.

"Nadu nisam izgubio, ali slomljen sam. Prirodno je da otac umre prije sina. A zamislite da vam sin odjednom umre", dodaje Miguel. Zgrada je bila jedna od nekoliko u kompleksu u vlasništvu vlade, što je, uz njezinu istaknutu lokaciju, vjerojatno privuklo pažnju spasilačkih timova.

No, postoje dijelovi države La Guaira do kojih timovi za potragu još nisu ni stigli. Deilisbeth Herreru zatekli smo u bolnici dok je pregledavala popise ozlijeđenih i mrtvih. Traži svoje kćeri, 12-godišnju Greydelys i 13-godišnju Graybelys.

Prepušteni sami sebi

Ova samohrana majka bila je na poslu kad je potres udario. Vjeruje da su djevojčice bile kod kuće, ali ih traži posvuda. "Nemam ničiju pomoć. Nisu poslali nikakve strojeve ni spasioce da kopaju po ruševinama.

Kao da ste prepušteni sami sebi u potrazi za najmilijima", govori kroz suze. "Moje su kćeri bile tihe i vrijedne djevojčice. Samo ih želim natrag, pod svaku cijenu." Gdje god smo išli, stanovnici su nam govorili da se osjećaju iznevjereno od strane države.

Na cesti uz obalu, dva visoka stambena bloka u kompleksu Bello Horizonte urušila su se u hrpu betona. Zatekli smo obitelji i volontere kako s maskama i rukavicama, lopatama i polugama, pokušavaju prokopati put kroz ruševine. William Rodrigues traži svog ujaka.

Golim rukama spašavaju preživjele

"Smrad je ovdje užasan. Ali ne odustajem jer tražim ujaka. Ne možemo samo stajati skrštenih ruku dok postoji mogućnost da su ljudi živi pod ruševinama", kaže William. "Pomoć je na većinu mjesta stigla prekasno, a negdje još nije ni došla." Iako je policija bila u blizini kompleksa, nisu sudjelovali u spašavanju.

Šezdesetogodišnji Juan Avendo, čiji je dom preko puta također uništen, opisuje prve trenutke nakon potresa. "Čuli smo vriskove i zapomaganje ljudi zarobljenih pod ruševinama. Pokušali smo im pomoći sami, golim rukama, kopajući noktima po ruševinama."

On i njegov nećak Enyer Musics uspjeli su izvući jednu ženu živu. "Čuli smo je kako vrišti noću. Ali bilo je mračno i nismo mogli ništa. Sljedećeg jutra smo je otišli potražiti. Prvo smo joj uspjeli dodati bocu vode, a onda smo radili na tome da je izvučemo", priča Juan.

Obustavljena potraga

Prvi službeni spasilački tim - venezuelanski vatrogasci - stigao je u petak, 26. lipnja, gotovo dva dana nakon potresa. U pomoć su stigli i timovi iz Salvadora i SAD-a.

Pronađeno je još nekoliko preživjelih, a zatim je u nedjelju, 28. lipnja, operacija obustavljena. Juan procjenjuje da stotine ljudi vjerojatno leže mrtvi pod ruševinama. Moguće je da njihova tijela nikada neće biti pronađena i da se pravi razmjeri ove katastrofe nikada neće saznati.