INFORMATIČKI stručnjak Marko Rakar gostovao je u Index Studiju, komentirajući presudu Vrhovnog suda prema kojoj potrošači koji su konvertirali kredite u švicarskim francima imaju pravo na isplatu zateznih kamata, ali ne i na povrat preplaćene glavnice.

Rakar odluku smatra pogrešnom, nezakonitom i protuustavnom.

Prema njegovim riječima, ovakvom odlukom Vrhovnog suda borba za obeštećenje produljit će se za nekoliko godina i preseliti na Ustavni sud, odnosno na Europski sud za ljudska prava.

TEKSTUALNI PRIJENOS

Marko Rakar informatički je stručnjak i stručnjak za komunikacije, a sada ste gost oko pitanja švicarskog franka odnosno stručnjak ste i za tu problematiku. Možete li pojasniti kako? 

Negdje u doba korone baveći se ekonomskim analizama, došao sam do zaključka da ima jako puno ljudi koji su stradali zbog švicarskog franka. I tu se nekako rodila ideja, dakle da te ljude kojima se jako digla rata nekako treba zaštititi, osobito zato što dakle postoji jedna cijela grupacija koja je u 2022., 2023. bila jako velika, koja uopće nije zatražila zaštitu svojih prava pred sudovima. 

Mnogi ljudi nisu znali kome se obratiti. Mi smo znali da oštećeni građani imaju pravo na obeštećenje, ali jako puno ljudi to nije napravilo jer nije znalo, nije novaca, nije bilo u prilici i tako dalje, ne. I tu je nastala Druga fundacija. Dakle to je trgovačko društvo, dakle firma koja je specijalizirana i bavi se isključivo problemom švicarskog franka i to na način da smo mi ponudili svima onima koji nisu tužili banke do tog 14. lipnja 2023. kada je nastupila zastara, da se obrate nama, s nama potpišu ugovor i onda mi, dakle u njihovom interesu vodimo postupak dok ga ne dobijemo do kraja. Evo i u ovom trenutku vodimo dakle više tisuća sporova protiv sedam najvećih banaka u Republici Hrvatskoj, koje predstavljaju 93 posto bankarskog tržišta. 

Sjećam se velikog otpora banaka koje su bile nezadovoljne osnivanjem Druge fundacije, ali i određenih medija koji su problematizirali kako ste došli do podataka ljudi koji su oštećeni u aferi Franak. 

Da, kada smo krenuli 2023. godine, odlučili smo se oštećenim građanima obratiti izravno, pismom. Razlog je bio taj što je cijela problematika komplicirana i nije ju bilo moguće jednostavno objasniti preko Facebook oglasa ili novinskog oglasa.

Morali smo ljudima objasniti da, prema našem mišljenju, imaju pravo na obeštećenje. Zato smo im ponudili okvirni pravni put i mogućnost da se uključe u postupke koje vodimo. Ponudili smo im okvirni izračun koliko bi ta to obeštećenje moglo biti. Za svakoga pojedinačno, vezano za njihovu kreditnu partiju, objasnili smo im kako taj mehanizam funkcionira i zašto im mi predlažemo da to naprave s nama, ne. To je bila ideja

A kako smo do tih adresa došli, zato što dakle ja se inače bavim dakle financijskom forenzikom, forenzikom općenito podacima i tako dalje i jednostavno te podatke smo crpili iz zemljišnih knjiga. To je naravno kreiralo ogromni bijes banaka zbog toga što smo mi direktno kontaktirali tisuće ljudi koji nisu znali da imaju nekakvo pravo. Mnogi od njih su to pravo iskoristili i naravno ljudi su imali pravo ugovoriti to s nama, s Drugom fundacijom, mnogi od njih su to i učinili, a svi ostali su dobili konkretnu jasnu informaciju koja je njihova osnova i mi smo im rekli da mogu surađivati s nama ili da mogu s tom informacijom učiniti što god žele. Dakle mogli su otići svom odvjetniku kojem vjeruju i njemu predati predmet.

Ali bitno je u ovom slučaju naglasiti da su banke proteklih godina uložile jako puno napora da ti ljudi koji imaju pravo na obeštećenje ne dođu do te informacije, odnosno krile su tu informaciju i pretpostavljam da je zato bio prisutan zapravo onaj najveći bijes.

Banke su bile bijesne, stigle inspekcije

Ali taj bijes je u konačnici bio kontraproduktivan jer s njihovom vrlo eksplozivnom reakcijom na našu aktivnost su u biti popularizirali tu temu i kao krajnji rezultat prije nastupa zastare 14. lipnja 2023. tisuće i tisuće ljudi, dakle vjerojatno deseci tisuća ljudi su odlučili ipak tužiti banku.

M smo bili predmetom raznoraznih inspekcija, nadzora i svega ostalog, uključivo i Agencije za zaštitu osobnih podataka. Oni su došli doslovce odmah. No međutim, mi smo se na tu cijelu aktivnost pripremali jako, jako dugo vremena, dakle vrlo dobro smo znali ono koji rizici sve postoje i s pozicije zaštite osobnih podataka smo učinili sve što se moglo učiniti.

Dakle napravili smo sve testove razmjernosti, ustanovili smo procedure, iznimno smo bili strogi oko toga kako uopće rukujemo s tim osobnim podacima, kako se ti podaci uništavaju i tako dalje. I krajnji efekt toga da je AZOP iz Druge fundacije otišao zadovoljan i nisu uspjeli pronaći dakle niti jednu povredu GDPR-a, dakle kod nas. Nismo dobili čak ni nekakvo upozorenje, uputu, ništa, ništa, ništa. Oni su jednostavno bili zadovoljni s onim što su zatekli.

Rakar objašnjava kako dobiti pomoć

Da bi potrošač s nama dogovorio suradnju, može otići na našu stranicu, ispuniti upitnik, poslati nam ugovor i informirati nas o predmetima koje već vodi na sudu. Mi zatim analiziramo dokumentaciju i ponudimo mu ugovor.

Ugovor je tipski i identičan za sve naše klijente. Ono što nudimo jest da Druga fundacija tuži banku u ime klijenta. Prednost tog modela je u tome što Druga fundacija vodi više od 1000 postupaka. Imamo širok tim i iznimno veliko bazno znanje o tome što se događa na sudovima. Znamo kako će banke reagirati i imamo odgovor na svako pitanje koje mogu postaviti. S naše strane tu nema dvojbi ni nepoznanica.

Dakle to su sve troškovi koje mi pokrivamo i dakle Druga fundacija će te troškove vratiti samo i jedino ako uspijemo u dakle našim tužbenim zahtjevima i klijenti su izolirani od bilo kakvog troška. Dakle mi našeg klijenta nikad nećemo pitati ni za kakav novac. Čak i javnobilježničku ovjeru potpisa na ugovoru također plaćamo mi.

Kako vam ide?

Pa, dakle u ovom trenutku, dakle mi imamo nekoliko stotina pozitivnih presuda, isplatili smo nekoliko stotina obeštećenja i dakle to funkcionira ja bih rekao vrlo očekivano, neću reći besprijekorno jer dakle naši sudovi ipak su razmjerno spori.

Što se zapravo dogodilo sa švicarcima?

Građani se dijele na dvije grupe. Prvu čine oni koji su imali veće investicije za sebe i svoje obitelji. Njima je rata kredita dramatično narasla, pa je država 2015. godine izmijenila Zakon o potrošačkom kreditiranju.

Mi to zovemo Zakon o konverziji, ali zapravo je riječ o nekoliko članaka Zakona o potrošačkom kreditiranju kojima je država bankama nametnula obvezu da u razumnom roku svim klijentima ponude konverziju kredita u eure.

Tada se dogodila ta konverzija. S druge strane, svi oni koji nisu konvertirali kredite kasnije su, velikim dijelom zahvaljujući naporima udruge Franak, dobili kolektivnu presudu. Pojedine odredbe bankarskih ugovora proglašene su ništetnima i svi koji imaju nekonvertirane kredite tužili su banke.

Neke odredbe kasnije su proglašene ništetnima, a potom su ništetnima proglašene i naknade. Svi koji imaju nekonvertirane kredite mogu tužiti banke. Kod takvih kredita utvrđuje se ništetnost pojedinih odredbi, zatim se utvrđuje kolika je šteta bila, sudovi presuđuju u korist potrošača, a banke isplaćuju obeštećenje.

Kod konvertiranih kredita situacija je drukčija. Banke su u jednom trenutku počele tvrditi da su se građani, time što su pristali na konverziju kredita, zapravo nagodili s bankama te da zbog toga više nemaju pravo na obeštećenje. Ta pravna borba traje još od 2016. ili 2017. godine.

Sudovi su donosili različite presude u istim ili vrlo sličnim predmetima, pa je Vrhovni sud o tome trebao zauzeti konačan stav. Na tu se odluku čekalo jako dugo. U međuvremenu su svi ti postupci zapravo bili zaustavljeni jer su sudovi čekali odluku Vrhovnog suda.

Naši predmeti uglavnom nisu predmetom stanke, ali ima jedan manji dio koji je bio u pauzi to će se sada vjerojatno otkočiti. Udruga franak je bez ikakve dvojbe napravila ogromni dio posla i oni su zaslužni za većinu pozitivnih odluka koje su se desile do današnjeg dana Svaka čast svima koji su uključeni u to i koji su puno truda i vremena uložili da se uopće dođe do ovoga i da država sistematski prepozna problem švicarskog franka kakav je.

Oko 85 posto svih presuda u konvertiranim predmetima išlo je u korist potrošača. Tu dolazimo do Vrhovnog suda. On nije samo potvrdio tih 85 posto presuda, nego je stvar okrenuo naglavačke i de facto rekao da tih 85 posto presuda ne valja. 

Odluka Vrhovnog suda kaže da potrošači nemaju pravo na glavnicu, ali imaju pravo na kamatu. To bi se onda trebalo utvrđivati financijskim vještačenjem.

S tim da zatezne kamate nisu ni određene... 

Da, no jedno od temeljnih pravnih načela, koje ne mora razumjeti samo veliki pravnik, jest da ne može postojati sporedna tražbina ako ne postoji glavna tražbina. Kamate su sporedna tražbina. Ako ne postoji glavnica, teško je pravno objasniti kako može postojati pravo na kamatu.

Zato smo dobili čudno, hibridno rješenje. U jednom dijelu presude Vrhovni sud argumentira da glavne tražbine nema, ali ipak ostavlja mogućnost potraživanja kamata, i to na temelju vrlo problematičnog tumačenja zakona kakav ne postoji ni u Hrvatskoj ni u EU.

Što znači izdvojeno mišljenje sudaca Vrhovnog suda? Koliko su ta mišljenja bitna za nekakve buduće procese?

Pa ovako dakle izdvojena mišljenja su uvijek zanimljiva dakle neovisno o tome u kojem smjeru presuda odnosno odluka ode ne dakle izdvojena mišljenja su zanimljiva zato što ona u biti navode protuargumente protiv prevladavajuće odluke. 

I ta izdvojena mišljenja su uvijek jedan kvalitetan izvor materijala i argumenata na što se točno treba žaliti na budućim instancama dakle u ovom slučaju na Ustavnom sudu pa nakon toga na Europskom sudu za ljudska prava. 

Ono što je specifično s ovom odlukom je kao prvo to što je ova odluka donesena u  proširenom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovo je  prvi puta da se prošireno vijeće sastalo u ovom kako bih rekao regulatornom obliku. Dakle ekvivalent takvog proširenog vijeća se u prošlosti sastajao da bi raspravljao pravna pitanja jednom u deset godina. Dakle ovo je generacijska odluka za za Vrhovni sud. 

Ono što je dodatno specifično u ovom konkretnom slučaju što su predsjednik vijeća i sudac izvjestitelj dakle oni koji su trebali koji su vodili cijeli postupak i koji su formirali dakle znanje i smjer u kojem odluka treba biti bili preglasani od većine sudaca. 

Taj dio je iznimno zanimljiv i iznimno neuobičajen u ovakvim situacijama.I iz tog razloga izdvojena mišljenja  predsjednika vijeća odnosno suca izvjestitelja će biti iznimno bitan argument u svim daljnjim instancama i žalbama i tužbama koje će se dogoditi.

Koliko je ljudi u pitanju?

Suci su odlučili da se ta odluka odnosi i na sve ostale slične predmete. Mi pretpostavljamo da se trenutačno vodi oko 30.000 postupaka zbog konvertiranih kredita. Ono što će se događati u mjesecima i godinama koje dolaze jest da sada, nakon jučerašnje odluke Vrhovnog suda, svi ti potrošači znaju da će, ako ta odluka ostane na snazi, dobiti otprilike jednu petinu očekivanog obeštećenja.

Vjerujem da će jako puno ljudi biti razočarano i ljutito. Oni s tim problemom žive dugi niz godina. Ljudi su ostajali bez svojih domova, propadali su im poslovi, tvrtke i brakovi. Neki su pribjegli i drastičnim rješenjima. Prema ovoj odluci Vrhovnog suda, u slučaju konvertiranih kredita potrošači bi mogli dobiti oko 20 posto iznosa koji bi dobili da je Vrhovni sud presudio drukčije.

Drugim riječima, osoba koja nije konvertirala kredit 2015. godine dobila je puno obeštećenje, dok će osoba koja je kredit konvertirala dobiti tek oko petine tog iznosa. Tu se dogodila očita nepravda unutar iste skupine potrošača.

Što dalje?

Moramo tek vidjeti hoće li sudovi postupati prema odluci Vrhovnog suda. O tome već postoje različita tumačenja i sasvim je moguće da će niži sudovi, i prvostupanjski i drugostupanjski, i dalje odlučivati prema svojoj dosadašnjoj dominantnoj praksi.

Poruka građanima

Generalna poruka svima, bez obzira na to hoće li odabrati Drugu fundaciju ili ne, jest da bitka nije gotova i nije izgubljena. Ljudi trebaju istjerati stvar do kraja.

Oštećeni građanin sada treba odlučiti ima li volje i energije time se baviti još sljedećih nekoliko godina, možda četiri, pet ili šest, ili će to prepustiti Drugoj fundaciji, pa ćemo se mi time baviti i obavještavati ga o ishodu.

Da bi ljudi dobili okviran dojam što ih čeka, Vrhovni sud godišnje odlučuje o ograničenom broju revizijskih predmeta - cca oko 5 tisuća, a ovdje govorimo o oko 30.000 predmeta. Čak i da na Vrhovnom sudu nema nijednog drugog predmeta, trebalo bi mu više od 6 godina godina da riješi cijeli taj fond predmeta.

Realno, ovom odlukom stvoren je novi zastoj od najmanje pet ili šest godina samo na Vrhovnom sudu. Nakon toga se otvara i pitanje Ustavnog suda i drugih pravnih koraka.

O Udruzi banaka

Hrvatska udruga banaka nije nikakva udruga to je lobistička organizacija. Ona apsolutno služi samo jedino da promovira interese banaka. Oni nemaju nikakvu dobrobit ili javno dobro kao svoj cilj. Njih zanima samo profit banaka. Jednostavno nema diskusije o tome. Oni imaju, kako bih rekao, želudac te su u stanju bilo što izgovoriti ako on promovira profit banke koju zastupaju.

Tako da ne treba se na njih previše obazirati. Hoće li banke se žaliti, možda čak i hoće, ali njih će se ovako i onako pitati u nekom obliku šta oni misle o tome. Dakle i Ustavni sud će najvjerojatnije spojiti sve te predmete ovako i onako u jedan i donijeti pravorijek u nekakvoj zajedničkoj odluci. Tako da to je u biti prazna priča sa pozicija banaka.

Poruka za kraj

Samo treba izdržati to do kraja. Banke igraju na kartu iscrpljivanja, dugotrajnosti postupka i jednostavno žele sve skupa demotivirati da ne nastave svoju borbu dalje. Borba se nastavlja.

Opcije su odustati u cijelosti, uzeti mrvice koje će pasti sa stola, ugovoriti sa Drugom fundacijom ili u vlastitom aranžmanu ono boriti se dalje. Onoš što ja znam s pozicije Druge fundacije, mi zastupamo više od tisuću ovaj građana i dakle mi ćemo se boriti do kraja. Nama nije opcija ne boriti se, ne. Možete nam se pridružiti ili se boriti skupa s nama, pa i u vlastitom aranžmanu, ali sasvim sigurno od Druge fundacije će dobiti podršku.