Vidošević i bankrot - paradoks uvjerljivosti
Foto: Jure Mišković (Cropix)
KADA bi se radio izbor najdosadnijih i najmanje uvjerljivih predsjedničkih krilatica na prvo mjesto ne bi trebalo staviti Dragana Primorca i njegovo odricanje od "političkog imuniteta", Milana Bandića i njegovo oranje države, pa čak ni stalne lajt motive o korupciji i vraćanju digniteta Domovinskom ratu, nego definitivno mantru Nadana Vidoševića o Hrvatskoj na rubu bankrota.
Pozitivno je što je Vidošević malo smanjio retoriku o dužničkom ropstvu, s kojom je ušao u kampanju. Iritantno je što se i dalje grčevito drži uvjeravanja javnosti o tome kako država "ne može otplatiti ni lipu svojih kamata" i kako je konstantno na rubu bankrota. Nije stvar samo u tome što ta izjava ne odgovara istini, nego postoji cijeli niz razloga zbog kojeg je ona potpuno neuvjerljiva, posebno iz Vidoševićevih usta.
Kakve veze predsjednik ima s bankrotom?
Kao prvo, sve i da državi sutra prijeti grčki scenarij, zaista je teško uvidjeti što predsjednik države može učiniti po pitanju otplate i refinanciranja dugova. Fiskalna politika u rukama je Vlade, monetarna u rukama HNB-a. Prvi svoj posao rade jezivo, drugi odlično, i to je činjenica s kojom država živi otkad je na vlast zasjeo HDZ, slično kao što se živi s činjenicom suficita na tekućem računu uslužnog i deficita na tekućem računu robnog sektora. Predsjednik tu ne može povući ništa osim simboličkih poteza, kao što je sazivanje famozne tematske sjednice Vlade, ili dogovaranje pojedinih poslova u inozemstvu.
S druge strane, možda bi Vidošević i zvučao malo uvjerljivije da je tijekom svog dugog mandata na čelu Hrvatske gospodarske komore bio oštar i nedvosmislen kritičar Vladine politike zaduživanja i stvaranja čudovišta od proračuna bez odgovarajućih poteza i smislene ekonomske strategije. On to, naravno, nije bio. Tek nakon što je odlučio da bi se mogao kandidirati za predsjednika je u javnost počeo puštati lagane kritike tadašnje Sanaderove Vlade. Zapravo, čim je postao kritičan, svima je bilo jasno da se namjerava kandidirati, jer je svima jednako tako bilo jasno da Vidošević nije od onih koji bi se protiv svojih saveznika pobunili bez neke jasne računice.
Problem uvjerljivosti
Naravno, kad je državi nad glavom visio efektivni bankrot zbog najave o rušenju kreditnog rejtinga krajem trećeg kvartala, iz Vidoševićevih usta nije se moglo čuti da smo na rubu bankrota i zašto, nego da je gospodarska kriza došla kao dobro otriježnjenje jer će Hrvate prisiliti na promjene nekih štetnih navika.
Ne uspijevamo ni sada zapravo čuti zašto je Hrvatska na rubu bankrota. Jedna je stvar reći da je državi prijeti bankrot zbog kulture nerada, neodgovornosti i kriminala, to može svatko. Ali ako želite biti uvjerljivi, onda biste morali takvu izjavu popratiti i nekim argumentom. Vidošević to ne radi, nego bismo mu trebali vjerovati na časnu riječ, kao "nezavisnog kandidata" koji je dva desetljeća bio član stranke koja je Hrvatsku, kako sam kaže, dovela na rub bankrota. Što dovoljno govori o njegovoj uvjerljivosti.