Više od 50 milijuna Amerikanaca živi u područjima bez pristupa radioterapiji
NOVA studija upozorava da se pristup radioterapiji u Sjedinjenim Američkim Državama značajno pogoršao, osobito u ruralnim područjima, gdje zatvaranje jednog centra često znači potpuni gubitak lokalnog liječenja za oboljele od raka.
Dijagnoza raka sama po sebi predstavlja jedno od najtežih životnih iskustava. No, za sve veći broj Amerikanaca dodatni problem postaje i mogućnost dolaska do odgovarajućeg liječenja. Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu International Journal of Radiation Oncology, Biology, Physics (poznatom i kao Red Journal) pokazuje da se dostupnost radioterapije, jednog od najčešće primjenjivanih oblika liječenja raka u SAD-u, posljednjih godina smanjuje u stotinama američkih okruga. Najveći teret tog trenda snose ruralne zajednice.
Prema rezultatima istraživanja, više od 50 milijuna Amerikanaca danas živi u okruzima koji nemaju niti jedan centar za radioterapiju. Znanstvenici upozoravaju da zabrinjava ne samo broj pogođenih stanovnika nego i činjenica da se centri zatvaraju upravo u područjima koja već raspolažu ograničenim zdravstvenim resursima.
Dok zatvaranje radioterapijskog centra u gradovima uglavnom znači dulje putovanje do najbliže ustanove, u ruralnim sredinama gubitak jedine postojeće ustanove često znači potpuni nestanak lokalnog pristupa liječenju.
Ruralni centri zatvaraju se znatno češće
Autori su analizirali rad centara za radioterapiju između 2018. i 2025. godine. U tom je razdoblju velik broj američkih okruga zabilježio smanjenje dostupnosti radioterapijskih usluga, pri čemu su gubici bili najizraženiji u sredinama koje su i ranije imale slabije razvijenu zdravstvenu infrastrukturu.
Radioterapija se primjenjuje u više od polovice svih slučajeva raka, a liječenje često zahtijeva svakodnevne dolaske tijekom nekoliko tjedana. Zbog toga udaljenost do zdravstvene ustanove može predstavljati ozbiljno opterećenje za pacijente.
Istraživanje je pokazalo da su centri u ruralnim područjima imali znatno veću vjerojatnost zatvaranja od onih u urbanim sredinama. Također, neovisni centri u lokalnim zajednicama češće su prestajali s radom od ustanova povezanih s bolničkim sustavima, što upućuje na to da se manji pružatelji zdravstvenih usluga teže nose s financijskim i organizacijskim izazovima.
Financijski pritisci posebno pogađaju manje ustanove
Iako istraživanje nije utvrđivalo konkretne razloge zatvaranja pojedinih centara, vodeći autor studije dr. Kunal K. Sindhu, specijalist radijacijske onkologije s Medicinskog fakulteta Icahn pri bolnici Mount Sinai, istaknuo je kako su obrasci vrlo jasni.
Prema njegovim riječima, centri u ruralnim područjima i samostalne ustanove koje nisu povezane s bolnicama zatvarale su se znatno češće od ostalih.
Sindhu objašnjava da neovisni centri često nemaju institucionalnu i financijsku potporu kakvu uživaju veliki zdravstveni sustavi. Ruralne ordinacije pritom djeluju u zajednicama koje se već godinama suočavaju s nedostatkom zdravstvene infrastrukture, zbog čega su posebno osjetljive na financijske poteškoće.
"Teret zatvaranja centara za radioterapiju najviše osjećaju stanovnici ruralnih područja. Kada takva zajednica izgubi jedini centar za radioterapiju, pacijenti mogu potpuno ostati bez lokalnog pristupa liječenju. Osobama koje se već nose s dijagnozom raka to predstavlja dodatni stres u trenutku kada bi zdravstvena skrb trebala biti što dostupnija", upozorio je Sindhu.
Najpogođenije su već ranjive zajednice
Istraživači su utvrdili da su okruzi koji su izgubili pristup radioterapiji uglavnom imali niže prosječne prihode, veći udio stanovništva bez zdravstvenog osiguranja te manji broj liječnika obiteljske medicine.
"Stotine okruga izgubile su dio ili cijeli pristup radioterapiji, ali posebno zabrinjava činjenica da se to dogodilo upravo u zajednicama koje su i ranije raspolagale s manje zdravstvenih resursa", istaknuo je Sindhu.
Zatvaranja nisu bila ograničena na pojedine savezne države ili regije, već su bila raspršena diljem SAD-a, što upućuje na nacionalni problem. Mnogi američki okruzi nisu imali centre za radioterapiju ni prije razdoblja obuhvaćenog istraživanjem.
Dulja putovanja mogu utjecati na ishode liječenja
Posljedice zatvaranja razlikuju se između urbanih i ruralnih sredina. Dok stanovnici gradova uglavnom i nakon zatvaranja jednog centra imaju više dostupnih opcija, stanovnici ruralnih područja često ovise o jedinoj ustanovi u široj okolici. Nakon njezina zatvaranja prisiljeni su putovati na znatno veće udaljenosti.
Iako ova studija nije izravno analizirala ishode liječenja pacijenata, autori podsjećaju na ranija istraživanja koja pokazuju da veća udaljenost do radioterapije može biti povezana s lošijim rezultatima liječenja, uključujući i veću smrtnost.
Dulja putovanja donose veće troškove, otežavaju usklađivanje liječenja s poslom i obiteljskim obvezama te mogu utjecati na to hoće li pacijent uopće započeti ili dovršiti preporučenu terapiju.
Stručnjaci upozoravaju na dodatno pogoršanje
Autori napominju kako analiza obuhvaća razdoblje prije nego što su 2026. godine stupile na snagu izmjene u sustavu naknada Medicarea, zbog kojih su mnogi centri za radioterapiju suočeni s dodatnim financijskim pritiscima.
Sindhu smatra da upravo model financiranja predstavlja jedno od ključnih pitanja za budućnost radioterapijske mreže u SAD-u. Promjene koje je uvela američka savezna agencija Centers for Medicare & Medicaid Services (CMS) dovele su do znatnog smanjenja naknada za brojne pružatelje radioterapijskih usluga.
Predsjednik Američkog društva za radijacijsku onkologiju (ASTRO), dr. Vivek S. Kavadi, upozorio je da su rezultati istraživanja posebno zabrinjavajući jer prikazuju stanje prije stupanja na snagu tih smanjenja.
"Svaki oboljeli od raka zaslužuje kvalitetnu radioterapiju dostupnu u blizini svog doma. Ovo istraživanje pokazuje koliko političke odluke mogu utjecati na mogućnost pacijenata da dobiju potrebno liječenje", poručio je Kavadi.
Potrebne dugoročne reforme
Sindhu smatra da bi prioritet zdravstvenih vlasti trebao biti zaustavljanje daljnjeg gašenja centara za radioterapiju kroz stabilniji i predvidljiviji sustav financiranja. Kao moguće rješenje navodi prijedlog zakona Radiation Oncology Case Rate (ROCR) Act, koji se trenutačno razmatra u američkom Kongresu i koji bi mogao omogućiti održiviji model financiranja radioterapijskih usluga.
"Budući da naši podaci obuhvaćaju razdoblje prije promjena u sustavu Medicarea iz 2026. godine, rezultate treba promatrati kao minimalnu procjenu problema, a ne kao cjelovit prikaz današnjeg rizika", zaključio je Sindhu.