HRVATSKA vlada potpisala je 17. listopada 2001. godine Dioničarski ugovor s njemačkim Deutsche Telecomom prema kojem se Vlada odriče prava da bude zastupljena u Upravi Društva T-HT-a dvije godine nakon potpisivanja ugovora. Tako od listopada 2003. godine, Vlada više nije član Uprave T-HT-a, iako posjeduje 49 posto dionica HT-a.

Riječki Novi list došao je, preko izvora iz vrha T-HT-a, u posjed triju ugovora iz 2001. godine, analizom kojih je vidljivo da se tadašnji predstavnik hrvatske strane u okviru privatizacije HT-a odriče prava upravljati HT-om. Tim je ugovorima DT kupio dodatnih 16 posto dionica i tako postao većinski vlasnik Društva T-HT.

Osim Okvirnog ugovora tu su još i Ugovor o kupoprodaji dionica te Ugovor o međusobnim odnosima dioničara. Ugovor o kupoprodaji dionica otvara dvojbu ima li DT – nakon što je već kupio 35, pa još 16 posto dionica HT-a – pravo prvokupa i kod preostalog dijela dionica?
   
Iz tog DT-ovog prava prvokupa izuzeto je 14 posto dionica koje su rezervirane za hrvatske branitelje te bivše i sadašnje zaposlenike HT-a ili ukoliko se radi o prodaji dionica putem IPO-a (Initial Public Offer – Početne javne ponude).
   
Prema tom ugovoru Vlada je obvezna, ukoliko bi dobila nečiju ponudu, izvijestiti DT o broju i cijeni dionica i identitetu zainteresiranog kupca, te o drugim okolnostima koje utječu na kupoprodajnu cijenu.

Deutsche Telecom nakon toga ima pravo, u roku od dvadeset dana, očitovati se Vladi je li zainteresiran za kupnju tih dionica. Ako se izjasni da želi kupiti dionice, transakcija mora biti zaključena u roku od petnaest dana. Ovakvim pravom prvokupa DT je privilegiran u odnosu na potencijalne druge ponuđače.
   
Iz toga proizlazi da DT puno lakše može trgovati svojim dionicama T-HT-a, dok je hrvatska strana, u slučaju prodaje, limitirana brojnim uvjetima koje mora ispoštovati u korist DT-a.