Foto: FAH / POOL / Damir Sencar

ZAR SE doista Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost moralo baviti tobožnjim ljubavnicama Ive Josipovića? Zar Središnja obavještajna agencija nema pametnija posla od traganja za autorima tračerskog predizbornog materijala, koji pritom nije čak ni upotrijebljen? Zar je taj inkriminirajući materijal ugrozio nacionalnu sigurnost Hrvatske ili je samo ugrozio izborne šanse nekih predsjedničkih kandidata?

Obračun s podzemljem ili s tračevima?

Akcija koju je u kampanji pokrenuo VONS možda bi trebala izgledati kao obračun s paraobavještajnim podzemljem, ali zapravo ispada da je to obračun s predizbornim tračevima. Tjednik Nacional objavio je ovoga tjedna ono o čemu Josipović (samo on i nitko drugi) priča još od kampanje, materijal u kojem se taksativno nabrajaju kompromitirajuće informacije o predsjedničkim kandidatima. Ali ne, kao što reče novoizabrani predsjednik, "o svima osim jednom" (dakle, Milanu Bandiću), već samo o četvorici kandidata. Uz Josipovića, na udaru su bili Andrija Hebrang, Nadan Vidošević i Dragan Primorac.

Nitko od njih, međutim, nije se žalio policiji i nitko nije podnio kaznenu prijavu, ali je zato Josipović digao na noge Ured predsjednika, a sada i VONS i SOA-u. Nacional prenosi zaključak VONS-a u kojem stoji da se materijal sastavljao "iz javnih izvora", te da se u njemu nabrajaju Josipovićeve afere o kojima se u kampanji ionako pisalo: ZAMP, Štedionica Zlatica, veze s Adriatica.netom... Sve to Josipović je demantirao u kampanji. Jedino što nije izašlo u javnost jest priča o njegovim navodnim ljubavnicama.

NI provalu u stan nije prijavio policiji

Ostali kandidati koji su se našli na udaru nisu tom materijalu pridavali pozornost. Niti su alarmirali Ured predsjednika. Neki, poput Hebranga, vidjeli su da se radi o lažima i odmahnuli rukom. Za razliku od njih, Josipović je pokrenuo obavještajni rat. Nakon izbora spomenuo je u intervjuu Večernjem listu čak i jednu puno goru stvar od širenja tračeva, a to je provala u stan njegove obitelji. Na pitanje novinarke kome je provaljeno u stan, roditeljima ili sestri, Josipović je odgovorio: "Pustite to, vidjet će se". Slučaj nikad nije prijavljen policiji, pa nije jasno što će se to vidjeti. Zar se VONS i time bavio?

Nije Watergate nego Drudge Report

I tako, ono što zapravo smrdi na Watergate - provala u svrhu prikupljanja inkriminirajućih informacija, narušavanje privatnosti, obavještajno podzemlje - zapravo se svodi na Drudge Report, internet-tračera koji objavljuje prljavštine političara, pa tako i priče o Clintonovim ljubavnicama.

Dakle, ako materijal nisu sastavljali aktivni pripadnici tajne službe, ako su se autori služili javnim izvorima, ako su širili tračeve bez flagrantnog kršenja zakona (budući da provala u stan nikad nije prijavljena policiji) te ako su naručitelji na kraju odlučili da taj materijal ipak neće upotrijebiti, zašto se time morao baviti VONS?

Ako je to obračun s lažima, neka se ide do kraja

Za usporedbu, puno gore stvari - lažne ili istinite - po internetu i javnom prostoru šire se o Mesiću, Sanaderu, Kosor, Karamarku i mnogima drugima, pa VONS ipak nije mobilizirao tajne službe u obračunu s pronositeljima tih informacija. Idemo karikirati do kraja: čak i u velikim medijima objavljuju se svakakve insinuacije, laži, poluistine i naklapanja - pogotovo o ljubavnicama - pa se opet VONS nije pozabavio time. Logično, s obzirom na to da nije ugrožena nacionalna sigurnost. Zašto se sada procjenjuje da je ugrožena?

I Mesić je širio lažne informacije o Kosorici, pa što?

Povucimo na ovom mjestu jednu zgodnu paralelu. U predsjedničkoj kampanji 2005. godine Stjepan Mesić iskoristio je Feralovu priču o stanu Jadranke Kosor kako bi svoju protukandidatkinju optužio za kršenje zakona. Kosor je te izbore izgubila, a Mesić svoje optužbe ponavljao u nekoliko navrata idućih godina. Na kraju drugog mandata lakonski je primio zaključak DORH-a da nije bilo kršenja zakona. Hoće li možda i on odgovarati zbog širenja lažnih informacija?

Kompromitacija ili ucjena?

Međutim, za razliku od Mesićevih optužbi, ovaj sporni materijal o četvorici predsjedničkih kandidata nije ispunio svoju svrhu. Nije utjecao na ishod izbora. Pa ako već nije poslužio svrsi, ako nije upotrijebljen i nije nanio nikakvu štetu (pa ni ugledu), zašto se onda njime bavi Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnost i zašto se mobilizira SOA? A što ako materijal uopće nije bio namijenjen javnoj kompromitaciji kandidata, nego direktnoj ucjeni?

U vrijeme kad bi tajne službe trebale biti zatrpane obvezama u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, kad bi trebale tragati za tajnim računima i tragovima novca - ako već nisu bile sposobne osujetiti atentat na Ivu Pukanića - one su prisiljene baviti se manje-više poznatim tračevima o predsjedničkim kandidatima, o ljubavnicama koje su navodno ugrožavale brakove, o tobožnjem bogaćenju i imovini. Zar doista netko misli da hrvatske građane takve stvari zanimaju više od tajnih računa, mafije, korupcije i politički sponzorirane pljačke? Ili zanima samo jednu osobu?

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje