JESU li taksi vožnje lutrija, funkcioniraju po principu "na koga naiđeš", ili je razlika između domaćih i stranih taksista u Zagrebu stvarno toliko velika?

Nije rijetkost da naši sugrađani izbjegavaju vožnje sa stranim vozačima. Prvo: problem je jezika, jer se stranci uglavnom koriste engleskim jezikom, a hrvatski nabadaju, pa je svaki razgovor ili objašnjavanje rute već u startu otežan. Brojni će reći i da stranci ne razaznaju dobro prometne znakove po Zagrebu, pa se gube na zagrebačkim prometnicama i tako čine cijelu vožnju nesigurnom.

Baš zbog takvog narativa, Indexove reporterke upustile su se u malo istraživanje na terenu. Kroz dvadesetak vožnji, na različitim rutama i s različitim vozačima, provjerile su kako stvarno izgleda prosječno taksi iskustvo u gradu.

Prva reporterka u nekoliko kratkih Bolt vožnji imala je uglavnom pozitivna iskustva, i sa stranim i s domaćim vozačima. Cijene vožnji su bile od 2.70 do 2.90 eura, a trajanje do deset minuta. Iako je bilo manjih tehničkih poteškoća s aplikacijom i usputnih komentara o gužvama, sve vožnje bile su sigurne, ugodne i bez stvarnih problema.

Druga reporterka je u desetak vožnji Uberom i Boltom imala uglavnom ugodna i sigurna iskustva s domaćim i stranim vozačima, uz puno razgovora o taksiranju, gužvama i svakodnevici. Iako je bilo čekanja, nervoznijih vozača i manjih zamjerki, nijedna vožnja nije bila stvarno neugodna, a cijene su se kretale od 3.30 do gotovo 15 eura.

Vožnje treće reporterke pokazale su da su i domaći i strani taksisti uglavnom sigurni i korektni, uz razlike ponajviše u komunikaciji, strpljenju i stilu vožnje. Dok su strani vozači ostavili dojam smirenosti i prometne kulture, jedan domaći istaknuo se nestrpljivošću, ali su sve vožnje završile brzo i bez većih problema. Ona je bila i ugodno iznenađena što ju je jedan strani vozač pozdravio na hrvatskom jeziku i odgovorio joj na pitanje "kako ste?". Na hrvatskom joj je rekao i da ga priča "malo", a kasnije su se "prešaltali" na engleski i razgovarali gotovo cijelo vrijeme dok su se vozili. Govorio joj je da želi naučiti hrvatski, o svom dolasku u Hrvatsku, razlici u kulturi između te dvije države te izazovima s kojima se strani radnici susreću. Ona je u pokušaju da dobije stranog vozača morala čak osam puta otkazati vožnju.

Domaći ili strani vozači?

Ono što su reporterke primijetile jest da se u neke dane doslovno treba pomučiti da se dobije stranog vozača. S obzirom na to da su istraživale razlike između domaćih i stranih taksista, više su puta morale otkazivati vožnje kako bi dobile stranca. Zato su jednog domaćeg taksista pitale postoji li razlog za to.

"Ma, bile su kontrole u Uberu i Boltu prije otprilike godinu dana pa su otkrili puno falsificiranih dozvola. Ne znam kako nekom našem padne na pamet izdati lažne vozačke dozvole, pa i njihova se djeca voze s tim vozačima", pristojno je jednoj objasnio vozač. Uz to, i MUP posljednjih godinu dana često kontrolira taksiste, što bi mogao biti jedan od razloga većeg reda među taksi kompanijama.

Iako i same kažu kako su od prijatelja i poznanika čule svakakve priče, od neugodnog flertanja pa do izazivanja sudara nasred raskrižja, sve tri se slažu kako su njihova iskustva uglavnom bila ugodna ili barem prihvatljiva, bez obzira radilo se o stranom ili domaćem vozaču.