Krvava bitka za Bahmut ulazi u završnicu. Ukrajinci se moraju izvući na vrijeme
AKO JE OPSADA Mariupolja simbolizirala ukrajinsku obranu u prvom dijelu ruske invazije, a bitka za oslobađanje Hersona u drugom, Bahmut je svakako postao središnja točka u trećem činu ove neopisivo krvave drame.
Ukrajinske snage brane ovaj grad, koji je prije rata imao oko 70 tisuća stanovnika, još od kolovoza prošle godine, kad su krenuli prvi napadi. Bitka za Bahmut, drugim riječima, traje dulje nego bitka za Staljingrad u Drugom svjetskom ratu. "Bahmut se drži" postao je popularni borbeni poklič ukrajinskih i proukrajinskih komentatora na društvenim mrežama.
No uza sve gubitke koje zadaju ruskim napadačima, prije svega plaćeničkoj grupi Wagner, koja u napad šalje val za valom mobiliziranih zatvorenika, linije fronte neumoljivo se pomiču. Prvo prema Bahmutu, a sad i prema centru grada. Borbe se već neko vrijeme više ne vode samo u okolici već i na sjeveru, istoku i jugu grada, a ruske jedinice polako zauzimaju ulicu po ulicu i kuću po kuću.
Ako je i počela nova ofenziva, Bahmut je i dalje glavni cilj
>> Je li stvarno počela velika ruska ofenziva?
O novoj, velikoj ruskoj ofenzivi i datumu njenog početka već se neko vrijeme spekulira, a ukrajinski guverner Donjecke oblasti Pavlo Kirilenko izjavio je u četvrtak da je nova ruska ofenziva "definitivno" počela i da je trenutno usmjerena primarno na gradove u njegovoj oblasti: Bahmut, Avdivku i Vuhledar.
Njihov aktualni napad na Vuhledar već izgleda kao novi debakl, ali krenuli su u protunapad i oko Kremine u Luhanskoj oblasti, koju Ukrajinci mjesecima pokušavaju osloboditi. No od neke nove ofenzive na Kijev, Harkiv ili čak na zapad zemlje očito nema ništa, barem zasad.
Pentagon pak tvrdi da je Kremlj počeo slati desetke tisuća novih vojnika u Donbas da bi nadoknadio teške gubitke pretrpljene u bitki za Bahmut, Soledar i druge gradove. Iako je teško reći radi li se o prenapuhanim brojevima ili ne, ukrajinsko ministarstvo obrane svakodnevno objavljuje visoke troznamenkaste procjene ubijenih ruskih vojnika. U ponedjeljak je službeni dnevni broj eliminiranih ruskih vojnika prvi put prešao tisuću od početka rata.
Unatoč nedavnom neuspješnom pokušaju ruske ofenzive u Zaporiškoj oblasti, očekuje se da će glavni cilj ipak biti isti kao i dosad - potpuno osvajanje Donjecke oblasti. A Bahmut će tu zasigurno biti jedan od ključnih ofenzivnih pravaca.
Apti Alaudinov, zapovjednik čečenskih specijalnih snaga Ahmat, u srijedu se pohvalio da su ruske oružane snage i vagnerovci zauzeli još nekoliko ulica u rezidencijalnom dijelu samog Bahmuta.
Ugrožena posljednja cesta za opskrbu obrane grada
Dodao je i da napreduju u smjeru autoceste T0504 prema Konstantinovki, zapadno od Bahmuta, što je "jedina ruta kojom još postoji komunikacija između blokiranih ukrajinskih snaga i ostatka njihove vojske". I zaista, čini se da osim nje Ukrajincima ostaju samo nepouzdani poljski i brdski putovi - a Rusi tvrde da već imaju ovu cestu pod vatrenom kontrolom.
U isto vrijeme su na sjeveru izbili sve do autoceste M03, koja povezuje Bahmut i drugo ključno ukrajinsko uporište na donjeckoj fronti, grad Siversk, koji je također sve ugroženiji.
>> Izgledni pad prvog grada od ljeta otkriva ozbiljne probleme ukrajinske obrane
Predsjednik Volodimir Zelenski je u prosincu posjetom Bahmutu pokazao da je taj grad itekako bitan Ukrajincima i da ga se neće tako lako odreći - i to baš kad su se Rusi ponadali da će ga konačno osvojiti. Ipak, mjesec i pol kasnije čini se da je pad Bahmuta zaista pitanje dana, ili barem tjedna, budući da im prijeti okruženje.
Ruski okupacijski dužnosnik već je proglasio operativno okruženje 1. veljače. Naravno, to je bila laž u skladu s rutinskom ruskom propagandom, prema kojoj je konačni kolaps ukrajinske vojske uvijek iza ugla. Ali situacija je sada zaista kritična za Ukrajince.
Hoće li se branitelji povući iz grada na vrijeme?
Stoga je izjava Zelenskog prošli tjedan da "nitko neće prepustiti Bahmut", nego će se "boriti za njega dokle god mogu", koliko god bila dobra za moral, u isto vrijeme zabrinjavajuća. Zanimljivo je i da je sam osnivač Wagnera Jevgenij Prigožin isti dan opovrgnuo glasinu da Ukrajinci napuštaju Bahmut i ustvrdio da se očito "bore do kraja".
Ovo nije prvi put da zloglasni vlasnik Wagnera govori iznenađujuće pohvalno o svom neprijatelju. No u isto vrijeme Wagneru je u interesu da ukrajinski branitelji ostanu u gradu - u "stroju za mljevenje mesa", kako je opisao ovo bojište, sve dok ne bude kasno za izvlačenje.
Iako ukrajinsko vojno zapovjedništvo tvrdi da ruske napore itekako otežava nedostatak koordinacije između vojske, separatističkih oružanih formacija i Wagnera, neugodna istine je, barem po austrijskom vojnom analitičaru Tomu Cooperu, da slične probleme imaju i Ukrajinci. Razlog je taj što su natrpali jedinice iz niza različitih brigada na ovom uskom, ali daleko najaktivnijem sektoru fronte.
Prekretnica u bitki za Bahmut, po svemu sudeći, bio je pad gradića Soledara, 18 kilometara sjeverno od Bahmuta, sredinom prošlog mjeseca.Vagnerovci su za njegovo zauzimanje platili golemu cijenu u poginulima i ranjenima, do te mjere da je to izazvalo skepsu oko opstanka same grupe kao oružane formacije. Nije ni čudo da u bitki za Bahmut sudjeluje sve manji udio vagnerovaca, a sve veći regularnih ruskih snaga.
Međutim, ukrajinsko povlačenje je oslobodilo manevarski prostor za stezanje kliješta oko Bahmuta s juga i sjevera. Situacija se za Ukrajince dodatno pogoršala kad su izgubili selo Blahodatne, pet kilometara sjeverno od Bahmuta. Na putu prema Bahmutu sa sjevera stoji im samo još selo Krasna Hora, koje su u međuvremenu također stegnuli u obruč s tri strane, pa se njegov pad čini neminovan, ako se već nije dogodio.
O intenzitetu ove bitke dovoljno govori to što ruske snage, prema izvještajima, posljednjih dana napadaju Bahmut iz više od deset različitih pravaca.
Suicidalna taktika wagnerovaca ipak daje rezultata. Uz golemu cijenu
Naravno da napadi ruskog pješaštva, koje juriša u malim skupinama od desetak ljudi, ne bi polučili nikakav uspjeh da ih stalno ne pokriva ruska artiljerija. Iako imaju sve očitijih problema s dopremanjem dovoljnih količina streljiva za neprestano zasipanje Bahmuta i okolice, jasno je da i dalje imaju vatrenu nadmoć nad ukrajinskom artiljerijom.
Upozoravamo da sljedeća snimka može biti uznemirujuća za neke gledatelje!
A slabo regrutirani zatvorenici koje Wagner šalje u juriš očito su potrošni ljudski resurs i za njihove zapovjednike, i za šefa Prigožina, i za njegovog šefa Vladimira Putina. Nove snimke njihovih leševa rasutih po poljima oko Bahmuta i drugih gradova u Donjeckoj oblasti, poput Vuhledara, pristižu gotovo svakodnevno.
Ali, kao što je jedan od branitelja Bahmuta rekao za CNN, nova grupa napadača nadire nakon što pokose onu prvu i, kao u filmovima o zombijima, "gaze preko leševa" svojih suboraca. Ukrajinci se često moraju povući sa svojih položaja jer naprosto ostanu bez streljiva ili zato što ih neprestano granatiranje na to prisili.
Ipak, vagnerovci imaju jednostavnu i često suicidalnu, ali na dugi rok učinkovitu taktiku - doseći točku s koje im je ukrajinski obrambeni položaj u dometu i tamo se ukopati, a onda nastaviti dalje na isti način.
Stranica "Ruski kriminalac" objavila je, a britanski vojni istraživač i autor Chris Owen prenio na Twitteru izvještaj insajdera o ovoj taktici Wagnera. Prema tom izvještaju, čiju je autentičnost nemoguće provjeriti, "najiskusnija i dobro pripremljena skupina jurišnih trupa ide prva, s izvrsnom opremom", a "sastoji se od osam ljudi, svaki s ‘bumbarom’" (što je vjerojatno termobarični raketni bacač RPO-A Šmel, učinkovit protiv utvrđenih položaja).
"Nakon što je uspostavljen vatreni kontakt [s neprijateljem], grupa se ukopava na položaju…Označava se prostor do kojeg je grupa stigla. Čak i ako je grupa eliminirana, sljedeća već zna gdje je stigla prethodna. Glavna zadaća je uspostaviti kontakt, ukopati se i prenijeti pozicijske podatke topništvu", navodi se dalje.
"Topništvo može onda gađati od jednog sata do nekoliko sati… Za prvom skupinom slijedi druga, također osam ljudi, ali s puno lakšom opremom. Zadatak im je uskočiti na položaje čim topništvo završi svoj posao", tvrdi ovaj anonimni izvor, navodno iz samog Wagnera.
"Grupe od 8 ljudi idu u valovima - obično se pripremaju 4 vala za napad. Ali bilo je slučajeva u Soledaru da je trebalo 14 valova da se zauzme jedno područje. Naravno da je bilo preživjelih, ali žrtava je bilo stotinjak ili više. To je samo za jednu sekciju (bojišta)", dodaje izvor i tvrdi da je to zbog temeljito pripremljene ukrajinske obrane bila jedina moguća taktika.
Ruse iza Bahmuta čekaju daleko teži ciljevi
Prema nekim izvorima, većina od desetak tisuća vojnika, koliko ih je navodno ostalo u Bahmutu, već se povukla na zapadnu stranu rijeke Bahmutke. Manji dio grada s istočne obale zasigurno će pasti, a budućnost zapadnog dijela ovisi o tome hoće li zadržati liniju opskrbe ili ne.
Strateška važnost Bahmuta je tema oko koje mišljenja jako variraju. Dok je ukrajinska strana umanjuje, ruska, očekivano, uvećava je. S obzirom na to koliko im je vremena i ljudskih žrtava trebalo, a još ga nisu osvojili, iduća ovakva bitka mogla bi dokrajčiti ruski ofenzivni potencijal.
Pogotovo jer će se vjerojatno voditi za Kramatorsk i Slovjansk, gradove blizance koji zajedno imaju više od 160 tisuća stanovnika. A čak i ako su Rusima ljudstvo i streljivo neograničeni resursi, kako zasad izgleda, vrijeme nije.
Moraju ostvariti značajniji prodor prije proljetne sezone kiše i takozvane rasputice i prije dolaska zapadnih tenkova i druge moćne opreme u Ukrajinu, kao i povratka tisuća ukrajinskih vojnika s obuke po NATO-ovim standardima. Ovim tempom šanse nisu na ruskoj strani.