VELIKI interes javnosti u regiji izazvala je odluka vladajuće većine u Srbiji da značajno postroži tamošnji kazneni zakon i uvede kaznu doživotnog zatvora za niz teških kaznenih djela. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegovi suradnici su ovaj zakon nazvala “Tijanin zakon”, po 15-godišnjoj djevojci koja je prije nekoliko godinu okrutno silovana i ubijena i čiji je otac Igor Jurić pokrenuo kampanju da se u Srbiji uvede kazna doživotnog zatvora. Ubojica Tijane Jurić, Dragan Đurić, već je osuđen na dosad maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina.

Srbija je tako jučer nakon glasovanja u Skupštini ukinula kaznu zatvora od 30 do 40 godina i izmjenama kaznenog zakona uvela je doživotnu zatvorsku kaznu za najteža kaznena djela koja uključuju teško ubojstvo, ubojstvo djece, ratni zločin, genocid, silovanje, općenje s djetetom, trudnicom i nemoćnom osobom. 

Doživotna kazna i za "teška djela protiv ustavnog poretka i sigurnosti Srbije"

Zanimljivo je da je doživotna kazna proširena je i na sva druga kaznena djela za koja je prema važećem zakonu bila predviđena kazna od 30 do 40 godina. Riječ je o ubojstvima najviših državnih predstavnika, teška djela protiv ustavnog poretka i sigurnosti Srbije, udruživanje s ciljem izvršenja kaznenih djela, genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločin, terorizam itd.

Kritičari ovih promjena pak ističu da je Vučić zahvaljujući simpatijama javnosti za oca ubijene Tijane Jurić uspio u novi zakon progurati i neke vrlo zabrinjavajuće stvari. Naročito se tu ističe doživotna kazna zatvora za “teška djela protiv ustavnog poretka i sigurnosti Srbije”.

Upozorenja oporbe

Gostujući u emisiji Utisak nedjelje, oporbena političarka Sanda Rašković-Ivić izjavila je sljedeće: “Od početka sam se zalagala da se Tijanin zakon tiče djece, a ne nekakvog djela protiv ustavnog uređenja, koje je vlast podmetnula u taj zakon. Kao psihijatar s 39 godina staža, od kojih 29 u psihijatrijskim bolnicama s rešetkama, vidjela sam da su recidivirali monstrumi koji su pušteni na slobodu.”

S obzirom na to da je vlast Aleksandra Vučića već mjesecima suočena s iznimno neugodnim prosvjedima građana, ne bi bilo iznenađujuće da se “teška djela protiv ustavnog poretka i sigurnosti Srbije” počnu koristiti kako bi se pod prijetnjom doživotne kazne zatvora rastjeralo opozicionare koji žele srušiti Vučića s vlasti.

Za pojašnjenje onoga što se krije iza popularnog Tajaninog zakona obratili smo se beogradskom sociologu i političkom analitičaru Dariju Hajriću.

Stručna javnost protiv izmjena zakona

Kakve su reakcije u Srbiji na ponovno uvođenje kazne doživotnog zatvora, čemu je povod okrutno ubojstvo djevojke Tijane Jurić? Ima li kritičara ili je ovo nedvojbeni PR uspjeh Vučićeve vlasti, pitali smo Hajrića

“Kao i sve drugo što radi ova vlada, mišljenja su oštro podijeljena. S jedne strane imamo stručnu javnost koja se decidno i argumentirano protivi povratku doživotne kazne. S druge strane imamo vladu koja pokušava da ubere političke poene izigravajući čvrstu ruku, i to im prolazi. Razlog je jednostavan: građani su gladni pravde. Digli su ruke od očekivanja da korumpirani državni organi hapse jedni druge, i iskaljuju svoj gnjev na dozvoljenim metama. Ponovno uvođenje doživotne kazne je ventil za kolektivne frustracije i ne može biti zamjena za funkcionalan sistem za koga nisu nedodirljivi ni ljudi iz vrha vlasti, ni sprega kriminalnih grupa i sigurnosnih službi, ni ostatak parazitske političke klase”, odgovara Hajrić.

"Zakonska podloga za suzbijanje protesta protiv vlasti"

S obzirom na to da je kazna doživotnog zatvora predviđena sada i za “teško djelo protiv ustavnog poretka i sigurnosti države”, znači li to da je Vučić iskoristio Tijanin slučaj da bi stvorio zakonsku podlogu kojom može progoniti opozicijske proteste?

“Taj stavak zakona uveden je na mala vrata, i o njemu nije bilo ozbiljne rasprave. Dovoljno je da samo malo promislimo o tome na koje se sve načine mogu tumačiti te odredbe i postaje jasno da je u zakon ugrađen ogroman prostor za zloupotrebe. Primjera radi, trenutni predsjednik Republike konstantno prekoračuje svoja ustavna ovlaštenja i uzurpira sve tri grane vlasti: zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Sumnjam da će zbog toga završiti u zatvoru, pa se postavlja pitanje protiv koga točno je uperen taj član zakona. S obzirom na to tko ga predlaže, za očekivati je da predstavlja zakonsku podlogu za suzbijanje protesta protiv vlasti, naročito imajući u vidu da Vučiću predstoji priznanje nezavisnosti Kosova”, objašnjava ovaj analitičar.

Tipično ponašanje autoritarnih lidera

U Europskoj uniji velika većina članica nema kaznu doživotnog zatvora, a Europski sud za ljudska prava se također izjasnio protiv doživotne kazne. No ona može itekako biti popularna u javnosti, naročito kada je riječ o kažnjavanju zastrašujuće okrutnih zločina. 

Za kraj pitamo Hajrića što nam o Vučićevoj vlasti govori ta politika povećanja kazni i jačanja policije.

“U kaotičnim vremenima ljudi traže spasitelje koji će im pružiti sigurnost i stabilnost. Problem je u tome što efikasna prevencija kaznenih djela leži u izvjesnosti kazne, a ne u njenoj visini. Međutim, uvođenje oštrijih kazni je lako predstaviti kao "zavođenje reda", i to je jedan od uobičajenih alata autoritaraca koji teže da prošire svoja ovlaštenja. U nedostatku funkcionirajućeg sistema, pravosuđe se svodi na povremeni spektakl u kome se očekuje da budemo rulja koja kliče dok se glave kotrljaju. Vučić to zna koristiti”, zaključuje Dario Hajrić.