Vukovar i herojska obrana zaslužuju više od obljetničarskog podsjećanja svakog 18. studenog
Predratna snimka Vukovara, prije nego što je lijepi grad uništen u tromjesečnoj srpskoj opsadi
Screenshot: Youtube
BITKA ZA VUKOVAR počela je 24. kolovoza 1991. napadom aviona JNA na silos Đergaj. Završena je između 18. i 20. studenog predajom preostalih branitelja i ulaskom srpskih snaga u grad kojeg su potpuno uništile.
Kao i svake godine, na ovaj datum se sjetimo Vukovara, palimo svijeće, a političari se paradno uprizore na ključnim mjestima u "gradu-heroju". Ostala 364 dana u godini, Vukovar živi u medijskom zapećku, iz kojeg podijeljeni grad obnovljenih fasada, ali dubokih ratnih rana, iskoči samo kada se u njemu dogodi međunacionalni incident.
Prije nego što je postao razvalina i klaonica, bio je lijep i bogat grad
Grad na granici s Vojvodinom, uzavrio je već nakon prvih višestranačkih izbora u proljeće 1990., kada dolazi do nacionalnog svrstavanja u dotad idiličnoj i bogatoj multietničkoj sredini, a u proljeće '91. i do barikada i puškaranja. Vukovar, u kojem su Hrvati većina, je prema sjeveru i zapadu, dakle komunikaciji s Vinkovcima i Osijekom, okružen srpskim selima, u kojima se podižu barikade i u kojima se razmješta JNA, kako bi kada stigne naredba, izolirani grad stavila pod vatrenu kontrolu.
Prijelomnu točku označava masakr nad 12 hrvatskih policajaca u Borovu Selu 2. svibnja i masovni egzodus srpskih civila preko Dunava. Nakon toga predratna psihoza postepeno ustupa mjesto otvorenom ratu, koji eskalira krajem kolovoza, kada se JNA otvoreno stavlja na stranu srpskih pobunjenika. Dan nakon spomenutog zračnog napada u kolovozu, kreće prvi veliki kopneni napad. Po istom obrascu (zračni i topnički napad, nakon kojeg slijedi kombinirani pješačko-tenkovski), srpske snage će mrcvariti Vukovar sve do njegovog pada u drugoj polovici studenog.
Jedan dan. Toliko je komanda JNA predviđala da će Vukovar izdržati
Branitelji Vukovara su brojnošću, opremom, logistikom i položajem (u gradu koji je razvučen uz rijeku i nedovoljno širok, iznimno težak za obranu), bili neusporedivo inferiorniji napadačima, a od 30. rujna u potpunom okruženju, bez kontakta s hrvatskim snagama kod Nuštra i Vinkovaca, ali su ipak izdržali puno dulje od jednog dana, koliko je vrh JNA predviđao da će trebati vojsci da uđe u grad.
Kolika se sila od sručila na Vukovar u gotovo tri mjeseca opsade, govori podatak da je od kraja rujna do druge polovice studenog, oko grada u prosjeku bilo oko 60 tisuća srpskih vojnika, više od 500 artiljerijskih oruđa i tisuću oklopnjaka, kojima je otpor pružalo tek nešto više od 1500 hrvatskih branitelja. Gotovo svi oni, bili su bez ikakve vojne naobrazbe, osim one temeljne. Vukovar su branili obični ljudi "iz kvarta", Vukovarci, ali i Varaždinci, Čakovčani, Zagrepčani, Brođani, Imoćani, Hercegovci... dakle ljudi iz cijele Hrvatske.
Grad je od oklopne armije i vojske pljačkaša i ubojica, branila šačica vojnih obveznika i dragovoljaca
Nositelj napada na Vukovar bio je Novosadski korpus JNA, a krajem rujna, kada grad dolazi u potpuno okruženje, zapovjedništvo Armije osniva dvije Operativne Grupe: Jug, kojoj je cilj zauzimanje Vukovara i Sjever, sa zadaćom ovladavanja Borovim naseljem. Obje skupine bile su šarolikog sastava: Predvođene elitnim gardijskim motoriziranim brigadama (na jugu divizija), popunjavane su rezervistima, teritorijalnim jedinicama iz Srbije i lokalnim srpskim pobunjenicima.
Zločinima i pljačkom, posebno su se istaknule dobrovoljačke jedinice iz Srbije organizirane u paravojne formacije; Arkanovi tigrovi (Srpska dobrovoljačka garda), Šešeljevi četnici (organizirala ih je Srpska radikalna stranka), a obol agresiji na Vukovar dala je i Srpska narodna obnova, koja je također na ratište poslala svoje članove.
Padom Vukovara, kao što je poznato, srpski zločini nad stanovnicima i braniteljima Vukovara prelaze u novu fazu: Višemjesečna iživljavanja u koncentracijskim logorima i zatvorima na području Srbije i okupirane Slavonije, kroz koje je prošlo desetak tisuća Vukovaraca, dok je na poljoprivrednom dobru Ovčara, van grada, 200 ranjenika iz vukovarske bolnice nad rakom ubijano cijeli dan i noć.
Zašto je Vukovar "obranio Hrvatsku"?
Hrvatski vojnici (gardisti) i policajci u Vukovaru nisu samo produljili život svom gradu. Neočekivano žestokim otporom natjerali su JNA da uz grad veže ogroman broj ljudstva i tehnike i tako odustane od glavnog plana armijskog Generalštaba: Da oklopne kolone upućene na Vukovar (umjesto da ga se odsiječe i iscrpi manjim snagama opsade), nakon slamanja obrane grada, u dva pravca - Podravskom magistralom i Autoputom bratstva i jedinstva - krenu prema Zapadnoj Slavoniji, gdje bi u "sadejstvu" sa srpskim snagama oko Novske i Nove Gradiške, produljile prema Zagrebu i prisile Hrvatsku da odustane od tek proglašene neovisnosti.
Je li Vukovar izdan?
Mnogi Vukovarci, smatrajući kako su u svojoj brutalnoj borbi za opstanak ostavljeni od ostatka zemlje koju su pomogli obraniti, tvrde kako je državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom izdao Vukovar, a oni prepušteni sami sebi i na (ne)milost okupatorima. Dok će svi priznati velike zasluge potpukovnika Mile Dedakovića Jastreba za organizaciju obrane grada, kojoj je bio zapovjednik od 31. kolovoza, velik je broj onih koji mu zamjeraju što je 11. listopada, u jeku najjačih borbi za grad, neočekivano napustio Vukovar i otišao u Vinkovce, gdje je, kako je govorio, mogao bolje koordinirati napore u deblokadi grada.
Činjenica je da su pokušana dva loše organizirana proboja za deblokadu grada, s nedovoljno jakim snagama iz pravca Vinkovaca preko sela Marinci i Cerić; prvi 13. listopada, a drugi 12. studenog, ali oba pokušaja prodora do Vukovara završila su neuspjehom i teškim gubicima hrvatskih snaga. Pred sam pad grada, u noći 16. studenog, Vukovar je u proboju, preko 20-ak kilometara okupiranog terena punog agresorskih snaga, napustio posljednji zapovjednik grada, kapetan Branko Borković, koji je na tom položaju naslijedio Dedakovića. General Antun Tus, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, bio je užasnut što čelni ljudi obrane napuštaju grad, čiji branitelji su se predali kada su ostali bez streljiva, a otpor postao uzaludan.
Ratni Vukovar u brojkama:
Broj stanovnika u općini Vukovar 1991.: 84 189
Hrvati: 36 910
Srbi: 31 445
Jugoslaveni 6124
Rusini 2284
Grad Vukovar:
Hrvati 21 065
Srbi 14 425
Sukobljene strane:
Hrvatska 1500 pripadnika (ZNG i MUP) u gradu, 4000 van okruženja
Srpska 60 000 (JNA, lokalni Srbi, dragovoljci iz Srbije i Teritorijalna obrana)
Gubici
Hrvatski poginuli 1739
- 632 ZNG i MUP
- 97 Civilna zaštita
- 458 civili
- Ostali ne zna se status
Nestali: 349
- 178 ZNG i MUP
- 56 Civilna zaštita
- 115 civili
Srpski poginuli i materijalni gubici: Nema službenih podataka
Procjena Glavnog Stožera HV: Oko 8000
Uništeni tenkovi i oklopni transporteri: Oko 200