DOK HODA kućom, razrušenom i opustošenom u ratu, Igoru Koraču naviru sjećanja na djetinjstvo i djeda.

"Žive slike, vidim kako je tu sjedio, vidim kuhinju, baku u kuhinji, sebe tu na stolici, tu je televizor bio", prisjetio se za RTL.

S djedom je bio posebno povezan.

"Išli smo skupa na Dunavac pecati. Učio me prvim radnim navikama, do 16. godine sam ja bio s njim i vjerujem da bih, da nije bilo rata i svega, možda i ostao tu s njim", uvjeren je Igor.

Ali rat je prekinuo normalne živote. Ante Korač vjerovao je da mu se ništa loše neće dogoditi jer nikome ništa loše nije učinio, no iz svoje kuće nasilno je odveden u Negoslavce.

"Tukli su ga čime su stigli, motkama, lopatama, kundacima, nogama, rukama, svim živim", prepričava Igor.

Njegov djed i susjedi zatočeni u podrumu danima su proživljavali monstruozna iživljavanja i mučenja, a potom su ubijeni.

"U životu sam imao dvije želje - da postanem otac i pronađem djeda"

"Sve to su radili lokalni Srbi, dojučerašnji susjedi, poznanici, neki koji su nam i u kuću ulazili, tako da Negoslavci su jedno neistraženo leglo zla", ističe Igor.

"U životu sam imao dvije želje - da postanem otac i da pronađem djeda", priznaje.

Postavio je i veliki plakat s njegovom fotografijom kako bi potaknuo savjest onih koji znaju istinu da je podijele s obiteljima nestalih.

"Nas više ne zanima ni tko je kriv, ni zašto je kriv, ni zašto je to napravio, nas zanima ovo zadnje, da dobijemo kosti svojih najmilijih i da ih pokopamo", dodaje.

Obavio je niz razgovora, provjeravao sve informacije, a onda je otkrivena grobnica uz cestu na samom ulazu u Negoslavce. Nakon identifikacije djeda Igor priprema posljednje počivalište.

"Pričat ću mu o ocu, unučadi, praunučadi i tako. Žao mi je što otac to nije doživio, žao mi je što je završio tako kako je završio, i otac i djed, ali, nažalost, tako je kako je. Nadam se da je taj začarani krug smrti u obitelji sada zatvoren", govori kroz suze.