POMAHNITALI ubojica Nermin Sulejmanović je u prijenosu uživo ubio svoju nevjenčanu suprugu Nizamu Hećimović, majku njihovog djeteta. Prenosio je ubojstvo na svom profilu na društvenim mrežama, snimku je u trenutku zločina gledalo skoro 15.000 ljudi, a dobivao je i poruke podrške od ljudi s imenom i prezimenom.

Autor ovog teksta je na svom profilu, na istoj mreži preko koje je ubojica prenosio svoj krvavi pir, objavio post u kojem upozorava na broj ljudi koji je gledao prijenos ubojstva uživo, osudio zločin i dodao da nismo zaštićeni, da sistem ne postoji i da se svatko od nas treba spasiti kako zna i može. Taj post Facebook je vrlo brzo izbrisao kao neprikladan sadržaj, mnogo prije nego li snimku ubojstva i iživljavanja uživo. 

Sustav se pokazao potpuno nemoćnim

Dok pišem ovaj tekst, snimka ubojstva se i dalje povremeno pojavljuje na mrežama. Iako je skinuta, ona naravno i dalje postoji i bit će nemoguće utjecati na to da je pogleda svatko tko želi. 

Sistem se pokazao potpuno nemoćnim, dok su ubojicu tražili po gradu, on je nastavio neometano ubijati. Nakon što je pretukao i ubio Nizanu, Nermin je ubio još dvoje ljudi, oca i sina, turske državljane Džengiza Ondera i Denisa Ondera. U krvavom piru je ranjena i majka i supruga ubijenih, kao i lokalni policajac koji mu je uspio pobjeći. 

Na koncu, kad ga je policija opkolila, ubojica je izvršio samoubojstvo, okončavši ovaj crni horor petak u Gradačcu. Supruga ga je, što je bio i razlog ubojstva, nekoliko dana ranije prijavila za obiteljsko nasilje, ali lokalna sutkinja nije smatrala da ima dovoljno razloga za zakonsko djelovanje, o čemu postoji pisani trag. 

Teret dokazivanja nasilja je na žrtvi, to je ogroman problem

Bizarno, ali teret dokazivanja nasilja je na žrtvi i jedan je od glavnih razloga zašto veliki broj nasilnika nikad ne bude ni prijavljen. Osvjedočeni nasilnik i kriminalac je sa slobode počinio ovaj teški zločin, pravdajući ga riječima da ga je žena prijavila samo zbog "par šamara". Mediji su danima nakon zločina vadili najbolje moguće fotografije nabildanog manijaka, objašnjavajući nam tko je on, mnogo manje se trudeći objasniti nam tko je ona, žena koju je ubio. 

Nekoliko dana prije, vlasnik hotela u Jablanici je brutalno pretukao radnicu s recepcije kada je tražila isplatu zaostale plaće. Pušten je na slobodu dan poslije ispitivanja i sada je slobodan čovjek. 

Mreže u BiH su proključale osudama nakon masakra u Gradačcu, jednako kao i nakon premlaćivanja radnice jablaničkog hotela. Jednako kao i svaki put kada se zaprepastimo zločinima koje su počinile osobe po nepisanom pravilu od ranije poznate policiji.

Entitetski definirano tugovanje

Da se ni oko tugovanja ne možemo dogovoriti, pobrinulo se Vijeće ministara, ne uspjevši donijeti zajedničku odluku da se proglasi dan žalosti na teritoriju cijele države, već je i tugovanje definirano entitetski. U medijima je procurio podatak da je protiv zajedničkog dana žalosti najviše bio aktualni ministar Staša Košarac, kojeg je i samog bivša supruga optužila za nasilje u obitelji. 

U Sarajevu je u tijeku najvažniji kulturni događaj u zemlji, Sarajevo Film Festival, otvoren u noći ubojstva. Stječe se dojam da se organizatori i pored najbolje volje nisu snašli i pravovremeno odgovorili na očekivanje šokirane javnosti da konkretno ustvrde da dijele bol sa svojim sugrađanima.

Stvorilo je to mučne prepiske i prebacivanja od sudionika, obožavatelja i organizatora festivala do onih koji su smatrali da je sramota slaviti i radovati se u ovom trenutku. 

Protiv nasilja marširali političari evidentirani zbog nasilja

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić nije došla na ceremoniju otvaranja, iz solidarnosti s obiteljima ožalošćenih. Objavila je to javno i pozvala nekoliko dana kasnije na prosvjede na kojima su joj se pridružili i članovi SDP-a, njene stranke.

Pored nje u prosvjednoj koloni hodao je federalni ministar policije, ranije evidentiran zbog nasilničkog ponašanja i pucnjave. Kantonalnog ministra kulture i sporta Kenana Magodu iz iste stranke supruga je optužila za ozbiljno fizičko nasilje. 

To je Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj je svaka druga žena, i do svoje 15. godine doživjela neki oblik nasilja, tako da i dok čitate ovaj post, mnoge trpe nasilje i plaćene su 46% manje od muškaraca. Nasilni muškarci su neometani od sistema nasilni prema ženama, a društvo većinom tolerira i opravdava nasilje.

Takvi ubojice vole samo sebe

Nasilje je sastavni dio ovdašnjeg života, tradicije, kulture.

Istovremeno, mediji vrlo često namjerno ili slučajno pokušavaju tumačiti nasilje objašnjavajući čitateljima da je ubojica ubio zbog neuzvraćene ljubavi - kako je to nesretno, nepromišljeno, brzopleto i glupo naslovljeno, okrutno prema ubijenoj, jer podrazumijeva da je, eto, u zaljubljenom ubojici tobože bilo toliko ljubavi na koju ubijena nije znala odgovoriti na isti način.

Da se razumijemo, ti dripci koji počine zločin u ime takve ljubavi vole samo sebe, nikoga drugog, pa bi onda, ako se već mora pisati, trebalo staviti da je ubio zbog prevelike ljubavi prema samom sebi.

Nizama nije dočekala ništa od onog što je priželjkivala

U objavi na mreži Nizama je napisala posvetu da će "beba učiniti ljubav jačom, dane kraćim, noći dužim, novac manjim, dom sretnijim, odjeću otrcanijom, prošlost zaboravljenom i budućnost za koju vrijedi živjeti".

Nije dočekala ništa od napisanog, bila je mlaćena, premlaćena, ubijena bezdušno metkom u glavu, zadnje riječi su joj bile da se boji za sebe i bebu. Ostat će zapisano pa i na tom strašnom videu da je nismo kao društvo uspjeli zaštititi i omogućiti joj da dočeka budućnost.

Zato, ako je išta preostalo od ovog društva, morat će preuzeti na sebe konkretnu brigu o budućnosti Nizamine bebe, bez da dopusti ovdašnjoj politici da se o tome dogovara, pregovara, glasa. Jer se neće dogovoriti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala