Foto: Privatan album

U VRIJEME dok svi sele u Njemačku ili Irsku, 25-godišnji Zagrepčanin Luka zaposlio se na riječnom kruzeru koji plovi Rajnom kroz Njemačku, Belgiju i Nizozemsku.

Gosti na kruzeru pretežno su umirovljenici. O tome kako je dospio na brod i zašto je izabrao baš riječni kruzer, Luka je otkrio u razgovoru za Index.

Kao i svaki ugostitelj prvo je otišao odraditi sezonu na Jadranu, no nakon tog iskustva rekao je da ne bi više nikada. Tri mjeseca rada u Crikvenici donijela su mu istu zaradu kao i mjesec dana rada na brodu. Uz to, iskustvo s domaćim poslodavcem nije mu ostalo u najboljem sjećanju.

"Vlasnik restorana ostao mi je dužan novce. Prvo je rekao da ću na kraju sezone dobiti ekstra bonus na plaću, a na kraju mi nije isplatio ni ono što je trebao. Što je najgore od svega, morao sam ga moliti za novac koji sam zaradio", rekao nam je Luka.

Nakon lošeg iskustva u Crikvenici otišao je raditi na veliki kruzer u SAD. Tamo je odradio jednu sezonu, no kad je čuo da se na manjim brodovima može zaraditi bolja plaća, odlučio je nastaviti svoju karijeru na riječnom kruzeru gdje radi već četiri godine.

Što se tiče rada na velikom kruzeru, rekao nam je da bi zarada trebala biti bolja ako se u obzir uzme količina posla.

Iskustvo s velikog kruzera u SAD-u

"Brod na kojem su organizirana krstarenja u trajanju od 3 do 5 dana krstari na relaciji Florida-Karibi-Meksiko. Aranžmani za takva krstarenja poprilično su jeftini, pa su gosti većinom bili srednjoškolci koji su bili potpuno nekulturni te nisu ostavljali napojnice. Iz tog razloga se rad na tom brodu nije baš isplatio", rekao nam je Luka.

Poslije odrađene sezone vratio se u Europu te se zaposlio na riječnom brodu. Kaže da je za rad na takvom brodu potrebno biti u dobroj fizičkoj, ali i psihičkoj formi. Luka je vrlo brzo napredovao, pa je sad šef restorana.

"Radi se od 9 do 12 sati dnevno, nekad i više. I tako svaki dan. Prvo radim 5 mjeseci u komadu pa imam dva tjedna slobodno. Potom radim tri mjeseca i onda sam mjesec i pol na neplaćenom godišnjem. Ustvari kad ne radim, ne dobivam nikakve novce", rekao nam je Luka.

Što se tiče plaće, početna konobarska je oko 1100 eura plus napojnice, a za kuhare početna plaća iznosi 1600 eura. Prosječan konobar mjesečno može zaraditi i do 1600 eura, s tim da su mu smještaj i hrana osigurani.

Kuhari imaju bolje plaće, oni mjesečno zarade od 1600 eura nadalje. Luka je prvo radio kao konobar, ali ubrzo je napredovao do šefa restorana. Sada njegova plaća iznosi 2000 eura plus napojnice.

Uskoro odlazi

Na brodu radi s ljudima koji većinom dolaze s prostora bivše Jugoslavije te s Mađarima, Rumunjima i Indonežanima. Za potonje ima samo riječi hvale.

"Indonežani su najvrjedniji. I naši su vrijedni, odnosno kako koji. S druge strane, Mađari i Rumunji su jako loši radnici, lijeni su i pokvareni. Što se tiče gostiju, pretežno nam dolaze umirovljenici iz Njemačke koji su dobri gosti. Ovaj posao je dobar za stjecanje iskustva za daljnji rad u ugostiteljstvu", rekao nam je Luka.

Naime, na brodu nema slobodnog dana pa mu najteže pada nedostatak slobodnog vremena. I još mu je k tome svaki dan isti. A budući da brod ima kapacitet za svega 220 ljudi, na njemu nema mnogo sadržaja, kao što je slučaj na velikim kruzerima.

Luka uskoro počinje raditi na jednom skijalištu u Alpama, a posao je dobio upravo zahvaljujući iskustvu rada na brodu.

"Oduvijek sam želio raditi vani, a ne u Hrvatskoj. Kod nas se može zaraditi samo tijekom sezone, no i ta je zarada puno manja od ove vani. Također mi je bilo bitno da dokažem sam sebi da se mogu snaći u inozemstvu. Na brodu sam dosta toga naučio, što dokazuje činjenica da sam prije znao samo engleski, a sada super govorim i njemački. Ne znam hoću li se vratiti u Hrvatsku. Sad samo znam da želim raditi i zaraditi, što u Hrvatskoj trenutno ne mogu", rekao nam je Luka.