Foto: Luka Šangulin/Index

PRIJE više od dvije godine Zagrepčanki Jeleni dijagnosticiran je rak dojke. U godinu i pol bila je na pet operacija. Prošla je pet mjeseci kemoterapija i mjesec dana svakodnevnog zračenja od kojeg je zadobila i teške opekline.

U trenu kad joj je postavljena dijagnoza imala je 37 godina i bebu od devet mjeseci. Malena ju je tek naučila zvati mama. Ova hrabra mlada žena u razgovoru za Index otkrila je što joj je u tom trenu prolazilo kroz glavu, kako je teklo liječenje i kako danas živi.

Nitko u obitelji nije imao rak dojke

"Sjećam se točno tog dana, nikad ga neću zaboraviti. Bio je petak, dan kojemu se obično svi veselimo jer završavamo s poslom i počinje vikend. Uz to je bilo sunčano, baš divan dan. Otišla sam na Institut za tumore po nalaze punkcije dojke. Nedugo prije radila sam taj pregled jer sam napipala kvržicu u dojci. Nisam mislila da je išta ozbiljno ili zabrinjavajuće, s obzirom na to da sam nedugo prije prestala dojiti, pa sam vjerovala da kvržica ima veze s tim. No doktorica je svim pacijenticama dala nalaze u hodniku, a jedino je mene pozvala u ordinaciju.

Već mi je to bilo čudno. A onda je rekla: 'Jelena, vi imate rak'. Zauvijek ću pamtiti izraz njenog lica dok je izgovarala te riječi. Bila sam u nevjerici, nisam mislila da se to meni može dogoditi. U mojoj obitelji nitko nije imao rak dojke.

Rekla mi je tad da je rak invazivan i da moram hitno na operaciju. Uzela me za ruku i odvela ravno kirurgu.

Dok smo tako hodale hodnicima, stvorilo mi se 100 pitanja u glavi, hoću li umrijeti, hoću li doživjeti Božić, hoće li moje dijete ostati bez mame... I dok sam se to pitala, ona je djelovala. Osvijestila me. Rekla mi je da je i ona imala istu dijagnozu nekoliko godina ranije. Rekla je i da se s tim danas živi, samo da moramo brzo djelovati. Operirana sam u roku par dana. Rezultati biopsije su pokazali da je rak agresivan i da trebam kemoterapiju i zračenje. No imala sam sreću da se nije proširio, bio je lokaliziran", započela nam je priču Jelena.

"Beba me tek naučila zvati mama"

Njena doktorica Vesna Ramljak kojoj je, kaže, neizmjerno zahvalna, kao i svom medicinskom osoblju, osim što radi na Klinici za tumore ujedno je i predsjednica udruge Europa Donna. Udruge koja radi na podizanju svijesti žena Europe o raku dojke, promiče edukaciju, rano otkrivanje i optimalno liječenje ove teške bolesti.

Zahvaljujući redovitim pregledima Jelenina bolest je na vrijeme otkrivena. Naime, svakih šest mjeseci posljednjih 15 godina odlazila je na ultrazvuk dojki jer je imala fibroadenom, malu kvržicu na dojci koja je bila benigna, a liječnici su joj savjetovali da ga redovito prati.

Međutim, s 37 godina, u trenutku kad je njena beba imala svega 9 mjeseci, Jelena je osjetila novu kvržicu. Mislila je da ona ima veze s tim što je nedugo prije prestala dojiti. Ubrzo je otišla na pregled i liječnici su joj tad rekli da im je kvržica ipak sumnjiva te je poslali na punkciju.

Otkriva što joj je spasilo život

"Rekla bih da mi je to spasilo život. To što sam redovito odlazila na preglede. Svaka žena treba minimalno jednom godišnje ići na ultrazvuk dojki. Moja je bolest na vrijeme otkrivena. Da nisam išla redovno na pregled, ne znam bi li danas bila ovdje. Ova se bolest ne može predvidjeti niti spriječiti, no mora se djelovati preventivno. Redovito se treba pregledavati", rekla nam je Jelena.

"Taj trenutak kad sam dobila dijagnozu se ne može opisati. Nakon što sam obavila razgovor s kirurgom i sabrala se, nazvala sam muža. Nisam znala kako da mu kažem vijest pa sam samo rekla: 'Ej, čuj, ja imam rak'. Dojurio je odmah s posla, sjeli smo, zagrlili se i tješili. Rekao mi je da sve mora biti ok i već tada čvrsto smo u to počeli vjerovati. Podrška od njega i cijele obitelji bila mi je neizmjerno važna.

Nakon operacije krenule su kemoterapije koje su trajale skoro pola godine. To je vrijeme kad si dosta slab, a ja sam imala divnu podršku cijele obitelji i prijatelja. Nisam morala trošiti snagu na kuhanje ili kućanske poslove, kao što dosta žena koje prolaze kemoterapiju to, na žalost, moraju. Mogla sam se posvetiti sebi, igrati sa svojom djevojčicom i uživati koliko god sam mogla“, rekla nam je Jelena.

Od svakodnevnih zračenja zadobila je teške opekline

Iako je bila slaba, kaže kako je relativno dobro podnijela kemoterapije. Neki dani su bili teški, neki malo manje. Teško joj je bilo i kad je izgubila kosu, trepavice i obrve. "Odraz te ćelave glave u ogledalu te zapravo svaki dan podsjeća da si bolestan. Mislim da će svaki onkološki bolesnik to reći.

Nakon kemoterapija krenula sam na zračenja svaki dan, i to 25 do 30 dana za redom. Dobila sam opekline na prsima, a kako je bilo ljeto, krenule su vrućine pa mi je to dosta smetalo.
Umjesto da se svaki dan ide na zračenje, u inozemstvu se određena skupina žena oboljelih od raka dojke samo jednom ozrače, i to tijekom operacije. Na ovaj način se ženama uvelike olakša borba s ovom teškom bolešću. No Hrvatska nema taj aparat za intraoperativno zračenje, njegova cijena je oko 5 milijuna kuna, a udruga Europa Donna prikuplja novac za njegovu nabavu", rekla nam je Jelena.

"Nakon zračenja počela sam uzimati hormonsku terapiju koja nosi svakojake nezgodne nuspojave, između ostalog i  sindrom karpalnog kanala. Naticale su mi ruke, a po noći od bolova nisam mogla spavati. No otkad sam tri puta operirala ruke, zaista sam kao nova", ispričala nam je ova hrabra mlada žena.

Ono što je najbitnije je, kaže, da ne potoneš psihički. Tijelo svašta podnese, a ako je duh na visini, sve se, dodaje, još lakše podnosi. Njoj je utoliko bilo lakše jer je imala izvrsnu podršku obitelji, veliku ljubav su joj pružali muž i dijete koje ju je dizalo iz najtežih stanja.

"Mnoge žene odlaze na kemoterapije i nakon njih na posao, da ga ne izgube"

Iako bi ova podrška trebala biti dostupna svima, dodaje, kako na žalost, u praksi to često nije slučaj.

"Na Institutu sam upoznala puno žena s istom dijagnozom, a koje u cijelom tom kaosu nemaju podršku obitelji. Često ih muževi ostave jer, eto, njima je teško. Žena mu nema više kosu i muči se s terapijama, a njemu je muka to gledati pa se makne. Vidjela sam dosta žena koje se u borbi za život još moraju nositi s razvodom ili gubitkom posla jer poslodavac nema razumijevanja za njeno bolovanje. To je svakodnevica velikog broja žena. Mnoge odlaze na kemoterapije i nakon njih na posao, da ga ne izgube", ispričala je Jelena.

Danas, nakon što je prošlo više od dvije godine od dijagnoze, sretna je i uživa u svakom danu. Sretna je što živi.

"Sad drugačije cijenim život. Meni više nema ružnog dana, svaki dan mi je lijep, koliko god kišan ili tmuran bio. Stvarno sam sretna što živim. Na svima nama je da si svaki dan napravimo lijepim. Ja uživam u svakom danu i brojim. Brojim do 80. Toliko godina ću doživjeti. A ni tad neću umrijeti od ove bolesti. Vjerujem da će me srce, ili prije pamet, ostaviti", šali se na kraju našeg razgovora Jelena.