Bahati uhljebi valjda ne mogu vježbati ako im ne damo još našeg novca
DA JE NEKI od naših satiričnih portala objavio ono što je danas povodom Nacionalnog dana zaštite na radu rekla Iva Šušković, predsjednica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, komentari bi vjerojatno bili u stilu - ma dobro je ljudi, ali pretjerali ste. Usred krize smo, hrpa ljudi dobiva 4000 kuna, firme se gase jer su im cijela tržišta, poput turističkog, nestala, mnogi su u dugovima iz kojih ne znaju kako, a vi o tome da nemate dovoljno novca za bavljenje sportom. Jer, eto, šefica sindikata se na nacionalnoj televiziji žalila da službenici nemaju za sportsku opremu.
Činjenica je da su mnogi u državnoj i javnoj službi iznimno loše plaćeni. Nedavno, kada je podignut minimalac, dijelu namještenika, čistačicama, trebalo je "ručno" u sustavu podizati iznos plaće jer je izračun koeficijenta bio takav da je neto plaća bila ispod državnog minimalca. Govorimo o gospođama koje u ovakvim uvjetima i okolnostima pod maskama čiste naše zdravstvene i druge ustanove. Plaća policajca koji nema čin ili hrpu staža prijeđe 5000 kuna tek ako radi noćne i blagdane. Ako nemate fakultet, uglavnom ćete u državnoj službi dobivati ispod 5000 kuna. Napominjemo da razne državne firme ne spadaju u ovu kategoriju pa ćete tamo naći bitno izdašnije plaće.
Sistematski pregledi su zaista korisni - zašto svi ne bi imali to pravo?
Šušković je na HTV-u objasnila kako je poslodavac, prema odredbama kolektivnog ugovora, dužan radniku osigurati sistematski pregled, ali je dodala kako definirani iznos nije dovoljan da bi se obuhvatio niz potrebnih pregleda.
Slažemo se da nije svima lako doplatiti za sistematski, no na ovu priču bi se većina hrvatskih radnika samo nasmijala. Tko njih šalje na sistematski? Nitko. Kada žele ići, moraju sami platiti i još moliti poslodavca slobodan dan. Zar ne bi bilo bolje da je sindikat, koji ipak ima određeni utjecaj u vladi, rekao: "Hrvatski radnici (svi hrvatski radnici!) zaslužuju sistematski pregled, omogućite ga u sklopu zdravstvenog osiguranja!"
Naime, složit ćemo se s predsjednicom sindikata da su sistematski pregledi bitni, apsolutno jesu. No zašto ne postaviti stvar tako da na njih trebaju imati pravo svi? Zašto ne tražiti da se plaćaju od zdravstvenog osiguranja? Što bi poslodavac trebao imati s time? Radnici uredno plaćaju doprinose za zdravstveno, a u interesu i zdravstvenog osiguranja i zdravstvenog sustava bi trebalo biti da ljudi idu na preglede. Svi.
Za rekreativno bavljenje sportom dosta su vam tenisice
Nastavak priče već postaje urnebesan: "Njihov osobni dohodak u neto plaći iznosi između 3000 i 5500 kuna, govorim o našim članovima. Stoga im raspoloživi dohodak ne omogućuje aktivnije bavljenje sportom ili možda da si priušte bolju opremu", rekla je Šušković.
Postoje, istina, dosta skupi sportovi – kitesurfing je skup, skijaški skokovi su dosta skupi, jedrenje zna biti skupo, auto-moto sport nećemo ni spominjati, a tenis ili jahanje znaju koštati dosta novca, no reći da je novac prepreka da se čovjek rekreativno bavi sportom je krajnje bahato. Hrvatska je prepuna mjesta na kojima uz jedne nebrendirane tenisice ili gojzerice možete provesti vrlo ugodne sate i rekreirati se. Dosta je javiti se u prvo planinarsko društvo i naći će se pregršt zanimljivih izleta za malo ili ništa novca. A i o ishrani bi se dalo – kilo dobrih smrznutih srdela je niti 15 kuna. Nađe se i drugih povoljnih stvari, no što bi tek onda mogla reći cijela umirovljenička populacija u kojoj i ove skromne plaće mnogima predstavljaju zavidno visoke mirovine?
Spomenimo i kako ćete lako guglanjem pojma "office exercises" naći grafikone cijelog niza vježbi pogodnih za odraditi u uredu – što uredno imate pravo sukladno Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, a barem službenicima nitko neće prigovoriti ako koriste to pravo i naprave par kraćih pauza tijekom rada. Koristite to. Ne treba vam neka oprema.
Službenici sigurno nisu kategorija radnika najviše pogođena krizom
Uz nastup na radiju išlo je i pismo predsjedniku vlade, iz kojeg izdvajamo: "Povodom Dana zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, 28. travnja, obraćamo Vam se u ime naših članova koji velikim dijelom pripadaju skupini radnika izloženih dugotrajnom radu u sjedećem položaju i drugim specifičnim položajima."
Što bi na ovo trebao reći netko tko radi za blagajnom? Netko tko je ispred peći za pizzu? Netko tko radi na otvorenom? Netko tko vozi kamion ili radi dostavu namještaja na kat? Što bi rekli naši ribari ili pomorci? Svaki poslovi nose svoje probleme, a problemi uredskih radnika tu sigurno nisu na prvom mjestu. Stotine tisuća drugih se s ovakvim priopćenjem neće solidarizirati, već će se sprdati ili iznervirati.
To je sebično, jednodimenzionalno gledanje koje nam gotovo redovno serviraju sindikati državnih i javnih službi. Sindikati upravo onih radnika koji se zadnjih godinu dana pandemije ne moraju plašiti hoće li dobiti plaću na vrijeme i hoće li je dobiti uopće, kao ni da će im firma nestati u problemima ili da sutra neće imati za platiti režije i ručak.
Dodatno, ovako općenito "otvoreno pismo" premijeru, puno fancy izraza praznog značenja, ne pridonosi ničemu konkretnom osim formi da se nešto radi. Uostalom, pročitajte ga.
> Sindikat uhljeba: Previše sjedimo, ne možemo vježbati jer imamo premale plaće
Da, sve smo stariji i bolesniji, cijela nacija, ne samo službenici
Hrvati su sve stariji. Prosječan građanin ove zemlje je u godinama kada počinju razne kronične bolesti i drugi zdravstveni problemi. Dodatno, Hrvati se loše hrane, imaju višak kila, previše puše i premalo se kreću. To je karakteristika ovdašnje populacije i naših običaja, prilično čak i nevezana uz standard. Pojam dobrog ručka je često prepun stol s brojem kalorija kao da se cijelo popodne ide kopati. Dodatno, cigarete i alkohol se uvelike troše (ne mislim ovdje na čašu vina nakon ručka). Hrvati žive nezdravo, i da, imamo i male plaće. Međutim, ovakvi nastupi to neće promijeniti, osim što će iznervirati većinu onih koji financiraju sve te državne i javne službenike.
Ako će sindikati, ovi najjači, službenički, pokrenuti akciju prema premijeru – idemo omogućiti svim Hrvatima besplatan sistematski pregled (ne na račun poslodavca!), idemo tražiti da svaka lokalna samouprava radi i na rekreativnim sadržajima. E, onda bi to bili pravi potezi. Iziđite malo iz tog balona zajamčene plaće svaki mjesec pa ćete vidjeti da je prosječnom hrvatskom radniku problem skupe sportske opreme među zadnjima na pameti.
Ovakvim nastupima možda štitite svoje sindikalne plaće, ali ne pomažete nikom drugom osim možda vlasti u dijeljenju radničkog korpusa na nekoliko suprotstavljenih kategorija.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala