VIJEST da su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili svoj iznenadni izlazak iz Opec-a, Organizacije zemalja izvoznica nafte, vrlo je značajna. Emirati su bili članovi te organizacije čak i prije nego što su 1971. godine postali neovisna država, piše BBC.

Opec je organizacija, sastavljena uglavnom od zaljevskih izvoznica nafte, koja je desetljećima kontrolirala cijenu sirove nafte smanjivanjem ili povećavanjem proizvodnje te dodjeljivanjem kvota svojim članicama. Imao je ključnu ulogu u naftnim krizama 1970-ih, koje su preoblikovale globalnu energetsku politiku.

Dok proizvodnjom Opec-a dominira Saudijska Arabija, UAE je imao drugi najveći rezervni proizvodni kapacitet. Drugim riječima, bio je drugi najvažniji proizvođač koji je mogao prilagođavati proizvodnju i povećati je kako bi ublažio rast cijena.

Razlozi izlaska

Upravo je ta pozicija dovela do dugoročnog preispitivanja članstva UAE-a u organizaciji. Jednostavno rečeno, Emirati su željeli iskoristiti znatne proizvodne kapacitete u koje su ulagali.

Kvote Opec-a ograničavale su im proizvodnju na 3 do 3,5 milijuna barela dnevno. Teret članstva u Opec-u, u smislu izgubljenih prihoda, nerazmjerno su snosili upravo Ujedinjeni Arapski Emirati.

Posljedice rata i udarac za Opec

Međutim, trenutak u kojem je donesena ova odluka ukazuje na posljedice rata u Iranu. Napetosti u Zaljevu utjecale su na odnose UAE-a s Iranom, a mogle bi utjecati i na već zategnute odnose sa Saudijskom Arabijom.

Za Opec je ovo velik udarac u trenutku kada se postavlja pitanje njegove dugoročne opstojnosti.

Nije stvar samo u tome da će UAE, jednom kada u potpunosti vrati svoju naftu na tržište, vjerojatno ciljati na proizvodnju od 5 milijuna barela dnevno. Saudijska Arabija mogla bi odgovoriti ratom cijena nafte koji bi raznolikije gospodarstvo UAE-a moglo izdržati, ali siromašnije članice Opec-a vjerojatno ne bi, što će utjecati na cijene nafte.

Odgovor Saudijske Arabije i novi naftovodi

Mnogo toga ovisi o saudijskom odgovoru. Visoki emiratski dužnosnici govore o novim naftovodima iz naftnih polja u Abu Dhabiju koji bi zaobišli Hormuški tjesnac i vodili do luke Fujairah, čiji kapaciteti nisu u potpunosti iskorišteni.

Jedan naftovod već je danas u intenzivnoj upotrebi, no bit će potrebno znatno više kapaciteta kako bi se podržala povećana proizvodnja i trajno izmijenili tokovi i troškovi tankerskog prometa u Zaljevu.

Naravno, dok traje dvostruka blokada pomorskog prometa u Hormuškom tjesnacu, ovaj potez nije glavni događaj na naftnim tržištima koji utječe na cijene nafte, plina, benzina, plastike i hrane.

Ipak, dok je svijet razumljivo usredotočen na cijenu nafte od 110 dolara po barelu, ovo je razlog da se ne zanemari mogućnost da bi se cijena negdje sljedeće godine mogla približiti 50 dolara, ako se, primjerice, napetosti u Tjesnacu razriješe na vrijeme za američke međuizbore kasnije ove godine.

Svijet smanjene ovisnosti o nafti

Opec je danas manje važan za svjetska naftna tržišta nego što je bio 1970-ih. Tada je kontrolirao 85% međunarodno trgovane nafte, a danas je taj udio bliži 50%. Nafta je također manje ključna za svjetsko gospodarstvo. Opec sada ima utjecaj, ali ne i monopol. Ne može držati svijet kao taoca.

Čelnik Opec-a, bivši saudijski ministar nafte šeik Yamani, rekao: "Kameno doba nije završilo zato što je svijetu nestalo kamenja. Tako ni naftno doba neće završiti zato što će svijet ostati bez nafte." To predviđa svijet u kojem će ugljikovodici biti zamijenjeni drugim izvorima energije.

Jedan od načina tumačenja poteza UAE-a jest da on najavljuje takav svijet smanjene ovisnosti o nafti. Postoje i drugi pokazatelji u trenutnim previranjima: kineska ulaganja u elektrifikaciju pomogla su ublažiti ekonomski udarac rasta cijena nafte i plina.

Prema nekim izračunima, elektrifikacija kineskih automobila, kamiona i vlakova smanjila je potražnju za naftom u drugom najvećem svjetskom gospodarstvu za milijun barela dnevno. Globalna potražnja za naftom mogla bi stagnirati kako se ovaj trend bude ubrzavao diljem svijeta.

Utrka s vremenom i pritisak na Saudijce

S te točke gledišta, ima smisla unovčiti što više naftnih rezervi što je brže moguće, prije nego što potražnja drastično padne. UAE posjeduje financijsku moć i djelomično diverzificirano gospodarstvo, temeljeno na financijskim uslugama i turizmu.

Mnogo će ovisiti o tome što će postati novo normalno stanje jednom kada prestanu neprijateljstva u Zaljevu.

Izlazak UAE-a iz Opec-a mogao bi pokrenuti domino-efekt, a pritisak na Saudijsku Arabiju sada će biti znatan.

Kada tankeri ponovno prođu kroz Tjesnac, ili ako UAE uspije u namjeri da izgradi nove naftovode, emiratska nafta teći će kao nikada prije, neopterećena obvezama prema Opec-u. To neće imati velik utjecaj na trenutne blokade. Ali moglo bi promijeniti sve što slijedi nakon njih.