IBRAHIM-PAŠA Paržanin (Pargali Ibrahim Paša), poznat i kao Frenk Ibrahim-paša, Damat Ibrahim-paša, Makbul Ibrahim-paša (Omiljeni) te kasnije Maktul Ibrahim-paša (Pogubljeni), bio je jedan od najmoćnijih velikih vezira Osmanskog Carstva tijekom vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Rođen 1493. ili 1495. u Pargi (današnja Grčka, tada pod Mletačkom Republikom), a pogubljen 15. ožujka 1536. u Istanbulu, Ibrahim je ostavio neizbrisiv trag u osmanskoj povijesti svojim usponom, vojnim uspjesima i tragičnim padom. 

Podrijetlo i uspon

Ibrahim je rođen kao kršćanin, vjerojatno grčkog podrijetla, u obalnom gradu Pargi. Prema enciklopediji Britannici, u mladosti je zarobljen ili uzet putem osmanskog sustava "danka u krvi" (devşirme), kojim su kršćanski dječaci novačeni, preobraćani na islam i školovani za službu carstvu.

Prodali su ga kao roba u Manisu, gdje je upoznao mladog Sulejmana, tada guvernera tog grada. Njihovo prijateljstvo postalo je temelj Ibrahimova uspona. Nakon što je Sulejman postao sultan 1520., Ibrahim je brzo napredovao: od sokolara i upravitelja sultanovih odaja, 1523. postao je veliki vezir i beglerbeg Rumelije, prema podacima s engleske Wikipedije.

Kao veliki vezir, Ibrahim se istakao u vojnim i diplomatskim pothvatima. Sudjelovao je u osvajanju Beograda (1521.) i Rodosa (1522.-1523.), a kasnije je pregovarao s Mlečanima i sklopio značajan trgovački sporazum s Francuskom 1535. Njegov brak s Hatidže-sultanijom, Sulejmanovom sestrom (iako postoje nesuglasice je li to bila ona ili neka druga žena), dodatno je učvrstio njegov položaj.

Pad i smrt

Ibrahimov pad i smaknuće 1536. godine složena su priča o dvorskim intrigama, ambiciji i sukobu s moćnom sultanijom Hurem, Sulejmanovom suprugom. Prema enciklopediji Britannici, Ibrahim je uživao neviđenu naklonost sultana, koji mu je čak obećao da neće biti pogubljen dok je Sulejman na vlasti. Međutim, njegova moć i samopouzdanje izazvali su sumnje i neprijateljstvo.

Engleska Wikipedia navodi da je ključnu ulogu u Ibrahimovoj propasti imala Hurem, koja je favorizirala svoje sinove za nasljedstvo, dok je Ibrahim podržavao Mustafu, sina Mahidevran. Tijekom rata s Perzijom (1533.-1536.), Ibrahim je kao serasker (vrhovni zapovjednik) osvojio Bagdad, ali je optužen za preveliku ambiciju. Navodno pismo u kojem se potpisao kao "serasker-sultan" stiglo je do Sulejmana, što je protumačeno kao prijetnja sultanovoj vlasti, iako povjesničari raspravljaju o autentičnosti tog dokumenta.

Sulejman je, suočen s političkim pritiscima i Hureminim utjecajem, odlučio ukloniti svojeg dugogodišnjeg prijatelja. Kako bi zaobišao vlastito obećanje, osigurao je fetvu od šejh-ul-islama koja je opravdala smaknuće, a sagradio je i džamiju kao oblik iskupa.

Ibrahim je 14. ožujka 1536. pozvan na večeru u Topkapi palaču. Nakon obroka, u noći s 14. na 15. ožujka, zadavljen je svilenim konopcem, što su obavile sultanove nijeme sluge (dilsiz). To je bila uobičajena metoda za visoke dužnosnike kako bi se izbjeglo prolijevanje krvi. Britannica bilježi da je njegovo tijelo pronađeno sljedećeg jutra s tragovima borbe, što sugerira da se opirao. Pokopan je bez obilježja na groblju u Galati, čime je simbolično izbrisan iz javnog sjećanja.

Ibrahim-paša Paržanin ostao je upamćen kao briljantan administrator i vojskovođa čiji je pad bio posljedica dvorskih intriga i vlastite ambicije. Njegova smrt 15. ožujka 1536. simbolizira krhkost moći u osmanskom sustavu, gdje su čak i najvjerniji sluge mogli pasti žrtvom političkih igara.