ZBOG čega je Ruska Federacija odlučila izvršiti invaziju na Ukrajinu? Nekoliko je ključnih razloga.

Geopolitika i sigurnost

Prvi je, svakako najzanimljiviji globalnoj javnosti, i oko toga se vodi najveća polemika, geopolitička borba između Rusije i kolektivnog Zapada. Glavni razlog u tom aspektu jest inzistiranje na vojnoj neutralnosti Ukrajine, kao i sprječavanje da Ukrajina postane dio zapadnog svijeta ulaskom u EU.

Iako EU nikad nije spominjana kao razlog, upravo zbog pregovora s EU jest krenuo Majdan i sve ostalo. Drugi aspekt jest povezan s time, a to je sigurnosno-obrambeni. Naime, kako je Rusija kroz povijest napadana sa Zapada upravo preko Ukrajine, taj prostor je zadnjih 200 godina od iznimne važnosti za vojnu sigurnost tako ogromne zemlje kao što je Rusija.

Društveno-povijesni kontekst

Treći aspekt je povijesno-društveni. Ruska kolijevka kulture, kao i ukrajinska te bjeloruska, jest grad Kijev. Kroz stoljeća se upravo u Ukrajini razvijao identitet rus'stva (rus'ki ne brkati s ruskim) koji je karakterističan za sva tri istočno slavenska naroda. Velik dio tog identiteta je za vrijeme Ruske Imperije postajao služben.

S druge strane, upravo u Ruskoj Imperiji se razvijao službeni identitet koji je, iako je koristio elemente koji su se isključivo razvijali na teritoriju Ukrajine, ustvari često gušio sve različitosti i nije dozvoljavao da se drugi identiteti razvijaju. Zbog toga je Ukrajina do 2013. godine bila, grubo rečeno, "dvoidentitetska" zemlja. 

Nakon 2013. godine Ukrajina je, moglo bi se reći, krenula u objedinjavanje identiteta, odnosno u izgradnju jedinstvenog identiteta – ukrajinskog. Kremlj je osjetio da tu bitku gubi, odnosno da im Ukrajina nepovratno "klizi iz ruku".

Stanovništvo

Na to se može dodati još jedan aspekt, a to je slavensko stanovništvo. Rusija se, slično kao i zapadne zemlje, bori s natalitetom, odnosno priraštajem i, slično kao i zapadne zemlje, gubi tu bitku. S druge strane, kavkaski dio Rusije raste i povećava se udio tih naroda u zemlji.

Također sve više ulaze strani radnici, mahom iz zemalja Centralne Azije, također neslavensko stanovništvo. Postoje procjene, koje, ruku na srce, treba uzeti s rezervom, kako će u Rusiji do 2035. godine trećina stanovništva biti muslimanska.

To bi znatno moglo promijeniti karakter zemlje. Iako Ruska Federacija više ili manje uvažava muslimansko stanovništvo te nema otvorenog međureligijskog sukoba, vidljivo je da u političkom vrhu zemlje nema predstavnika ruskog islamskog svijeta. 

Pripadnici političke elite su uglavnom etnički Slaveni. Aneksijom dijela Ukrajine, preko noći se povećao broj slavenskog stanovništva u Rusiji. Iako se Rusiju ne smije gledati isključivo kao zemlju etničkih Rusa, već kao zemlju u kojoj ima elemenata građanske države, kao i elemenata države-civilizacije koja ima određen civilizacijski kontinuitet na određenom prostoru, Rusija radi svog opstanka mora zadržati slavenski karakter.

Upravo uvođenjem nekoliko milijuna stanovnika s područja Ukrajine se zadržava takav karakter. Grubo rečeno, puno je lakše od Ukrajinaca "napraviti" Ruse nego od Tadžika. U budućnosti nije nerealno da Rusija krene u integraciju Bjelorusije, kada "presuši ukrajinski bazen". No to je sad sfera spekulacije.

Gospodarstvo i energetika

Idući je aspekt svakako nezanemariv, a to je gospodarsko-energetski aspekt. Upravo ovih dana moguće je svjedočiti trgovanju ukrajinskim mineralima i resursima između ukrajinskog i američkog predsjednika. Isto tako, upravo najveća postojeća nalazišta minerala i energenata jesu upravo u Donbasu, gdje se odvijaju najveće bitke. Osim toga, nije slučajno ruska vojska u prvim danima invazije zauzela NE Energodar u Zaporoškoj oblasti te pokušala zauzeti NE Južnoukrajinsk.

Još jedan ključan razlog

Iako su gore nabrojani razlozi više ili manje poznati široj javnosti, jedan od glavnih razloga svakako nije dovoljno protumačen. Taj razlog je Volodimir Zelenski, odnosno predsjednik Volodimir Zelenski. Zašto bi se Kremlj osjećao ugroženim od strane ukrajinskog predsjednika koji nije imao nikakvog iskustva u politici?

Pogotovo se to pitanje može postaviti kada je Zelenski pobijedio "antiruski" nastrojenog Porošenka, koji je stvarao dojam kao da želi sutra započeti rat s Rusijom. Upravo suprotno, Zelenski je pozivao na suradnju, na dogovor, na pomirbu s Rusijom. U tome upravo leži problem.

"Antiruski" Porošenko

Prvo treba "secirati" bivšeg predsjednika da bi se razumio razlog. Porošenko je osoba koja je na glasu kao oligarh, vlasnik je kompanije Roshen koja se bavi proizvodnjom slastica, a kolokvijalno ga se naziva "kraljem čokolade", iako kontrolira i mnoge druge tvrtke. Drugo, on je karijerni političar. Dugi niz godina je gradio političku karijeru obnašajući razne funkcije, između ostalog bio je: zastupnik u Radi, predsjednik središnje banke, ministar vanjskih poslova, ministar za gospodarski razvoj itd.

Izabran za predsjednika, naslijedio je rat u Donbasu. Za vrijeme njegove vlasti, vučeni su izričito "antiruski" potezi. Osim što se opravdano ojačavala vojska, proganjani su "proruski" zastupnici, radikalno je smanjena svaka suradnja s Rusijom, odbačena je većina ruskih kulturnih i jezičnih elemenata iz društva, rehabilitirao je Banderu i UPA-u, znatno podignuo autonomiju ukrajinskih crkvenih organizacija, nauštrb onih koje su povezane s Moskvom, vrlo otvoreno se zalagao za integraciju u NATO, uveo je čak to i u Ustav zemlje itd. itd.

Zelenski upalio alarm u Kremlju

Pa ipak, Kremlj se najaktivnije počeo pripremati na rat nakon što je Porošenko izgubio izbore od Zelenskog 2019. godine. Razlog leži upravo u Zelenskom. Sam Zelenski je dotad bio glumac, zabavljač. Imao je jako veliku popularnost u narodu i, što je još zanimljivije, imao je veliku popularnost u Rusiji.

Na vlast je došao zbog izrazito popularne serije Sluga narodu, kojom je na karikaturalan način prikazao politički sustav u Ukrajini. Kako je politički sustav na sličnim postavkama i u Rusiji, jasno je da se serija i tamo dobro primila. Jednostavno, prosječni gledatelj se mogao povezati s time. I u Rusiji i u Ukrajini se politička karijera gradi iz rane mladosti. Jako je teško upasti u politiku ako osoba nije prošla kroz cijeli sustav.

Izbio je Kremlji sve adute iz ruku

Suprotno od, recimo, SAD-a ili nekih drugih zapadnih zemalja, gdje se ponekad politika pretvori u svojevrsni showbizz, u zemljama poput Ukrajine, Rusije ili Bjelorusije to nije bilo moguće. Upravo je to Zelenski narušio. On je kao osoba koja nije proizašla iz političkog sustava došao "prečacem" do pozicije predsjednika. 

Još kada se doda da je počeo pozivati predsjednika Putina s iste razine na razgovor, tražeći miran izlaz iz krize u Donbasu, u Kremlju se upalio crveni alarm. Jednostavno se preko noći "otopio" sav onaj animozitet između građana Ukrajine i građana Rusije koji se gradio pod Porošenkom.

Kada je došla na vlast osoba koja je imala veliku popularnost u Rusiji, koja pruža ruku svim građanima Rusije, osoba koja nema "pedigre nacističkog saveznika" i koja ima židovsko porijeklo, izbijen je Kremlju svaki adut. 

Strah od nekontroliranog

S druge strane, pojavio se strah od nekontroliranog političkog procesa, odnosno strah kako bi se takva mogućnost dolaska na vlast osobe koja je iznimno popularna, a nema političku karijeru iza sebe, mogla preliti i na teritorij Ruske Federacije. S tim u vezi, Kremlj je morao pokazati kako takva politika nema šanse i kako je to osuđeno na propast.

Također, ne tako davno u Rusiji je politički vrlo aktivan bio i vjerojatno najpopularniji šahist ikada – Gari Kasparov. Političke elite unutar Rusije su do te mjere minirale njegov politički angažman da je na kraju Kasparov bio prinuđen napustiti zemlju. U tom kontekstu, vrlo vjerojatno je netko računao da će se predsjednik Zelenski povući s pozicije predsjednika jednom kada Rusija krene u invaziju ili da će prokazati sve svoje mane i političko neiskustvo. 

Pokušaj smjene Zelenskog

Na kraju krajeva, zbog toga sada Kremlj i inzistira na novim izborima u Ukrajini, smatrajući Zelenskog nelegitimnim predsjednikom. Na tu priču se izvrsno nadovezao i američki predsjednik posljednjom izjavom kako je predsjednik Zelenski "diktator", bez obzira na to što pregovore dogovara s predsjednikom Ruske Federacije koji tu funkciju obnaša preko dvadeset godina (prekinuto četverogodišnjim mandatom Medvedeva) i koji će vjerojatno do smrti ili nekog prevrata ostati na toj funkciji.

Jednostavno, za političke elite u Kremlju, slučaj Zelenski se ne smije ponoviti. Uz to, sve je očitije da u tom smjeru inzistiranja na smjeni ukrajinskog predsjednika (iako iz sasvim drugih razloga) ide i američki predsjednik. 

S druge strane, jasno je da se nakon Zelenskog u Ukrajini takva osoba niti ne nazire. Svi eventualni protukandidati u Ukrajini će biti ili iz spomenute političke elite ili eventualno vojne. U tom smislu, novim izborima u Ukrajini, ako ih Zelenski izgubi, najveći pobjednik bio bi upravo Kremlj, bez obzira na kakvim postavkama novi predsjednik bio. Ipak, iako su i Washington i Moskva vrlo otvoreno protiv aktualnog predsjednika Ukrajine.

Zelenski i dalje popularan

Sam Zelenski po trenutnim anketama ne stoji toliko loše. Naravno, iz raznoraznih razloga, podrška u narodu mu nije kao u prvim mjesecima rata, kada je sigurno bila najviša moguća, ali i dalje se radi o velikoj podršci. Osim toga, zaista se ne nazire pravi politički protivnik koji ima realne šanse pobijediti Zelenskog.

Bivši predsjednik Porošenko jest najizgledniji protivnik, ali radi se o osobi koja je opterećena raznoraznim aferama i sudskim procesima. Tu su još gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko, a spominjao se dugo vremena i general Zalužni. Kličko vrlo vjerojatno nema dovoljno veliku infrastrukturu niti stranku za takvu borbu, a i previše je zaokupljen Kijevom da bi se upustio u pravu političku borbu sa Zelenskim.

Zalužni je pak sve dalje od mogućnosti da postane protukandidat, pogotovo nakon novih sudskih procesa koji se tiču mnogih visokih dužnosnika u vojsci. Naravno, uvijek je moguće da netko novi iskoči i podržan od strane Washingtona i/ili Moskve dobije na snazi. I upravo zbog toga će idući predsjednički izbori u Ukrajini biti ključni za određivanje daljnjeg smjera zemlje.