STATUS svjetske baštine može i manje poznate lokacije vinuti u globalnu slavu, no zašto se onda neka mjesta bore da ih se s tog prestižnog popisa ukloni? U planinama središnje Slovačke, slikovito srednjovjekovno selo Vlkolínec ima više kuća nego stanovnika.

Njih dvadesetak živi u 45 živopisnih kućica okupljenih oko zvonika iz 18. stoljeća. Zbog izvanredno očuvane arhitekture, UN je selo 1993. uvrstio na Popis svjetske baštine, nakon čega je broj posjetitelja premašio 100.000 godišnje. Neki mještani danas tvrde da im je taj status, zajedno s turizmom, donio više štete nego koristi te traže brisanje s popisa.

Sličan zahtjev dolazi i iz Tanzanije, gdje je udruga Maasai International Solidarity Alliance zatražila uklanjanje zaštićenog područja Ngorongoro, tvrdeći da su konzervatorske politike vezane za zaštićeni status dovele do protjerivanja lokalnog stanovništva s pašnjaka njihovih predaka, piše BBC.

Status UNESCO-a može osigurati međunarodna sredstva za očuvanje

Rastući Popis svjetske baštine, koji danas broji 1248 lokaliteta u 170 zemalja, nadzire UNESCO, agencija Ujedinjenih naroda zadužena za prepoznavanje i zaštitu mjesta "izvanredne kulturne ili prirodne važnosti za čovječanstvo".

Od prvih 12 upisa 1978. godine, popis se proširio i obuhvaća svjetski poznate znamenitosti poput Machu Picchua i Kineskog zida, ali i manje poznate dragulje kao što su drvene crkve u rumunjskom Maramureșu. Popis je nastao kao poslijeratni napor da se zaštite kulturno i ekološki značajna mjesta ugrožena sukobima, industrijalizacijom i modernim razvojem.

Status UNESCO-a može osigurati međunarodna sredstva za očuvanje, što ga čini jednim od najutjecajnijih alata za zaštitu baštine. Primjeri poput Sustava koraljnog grebena u Belizeu, koji je 2018. skinut s popisa ugrožene baštine zahvaljujući strožim mjerama zaštite, ili Angkor Wata u Kambodži, spašenog desetljećima restauracije, svjedoče o njegovoj važnosti.

"Posljedica do koje sigurno uvijek dođe je veći broj posjetitelja"

"Temeljno načelo UNESCO-a jest zajednička baština, njezino očuvanje, slavljenje i priznavanje kao dostignuća čovječanstva", ističe John H. Stubbs, specijalist za konzervaciju i bivši potpredsjednik Svjetskog fonda za spomenike. Međutim, uspon društvenih mreža pretvorio je UNESCO-ov status u moćan turistički mamac.

Greg Richards, istraživač koji se bavi kulturnim turizmom, uspoređuje ga s ocjenama u turističkim vodičima koje usmjeravaju posjetitelje na lokacije koje se "moraju vidjeti". "Mislim da se vodeći svjetski specijalisti slažu da status UNESCO-a može donijeti niz posljedica, ali jedina koja će se sigurno dogoditi jest povećan broj posjetitelja", kaže Richards.

Povijesno gledano, UNESCO-vi napori bili su usmjereni na zaštitu fizičkih struktura. Danas se, međutim, mnoga baštinska odredišta preklapaju sa zajednicama u kojima ljudi i dalje žive i rade. Venecija, koja je na popis uvrštena 1987., doživjela je takav porast turizma da je postala jedan od najzagušenijih gradova u Europi, zbog čega je sve više stanovnika napušta.

"Autentičnost je vrlo opasna riječ"

U kineskom Lijiangu turizam je eksplodirao nakon stjecanja statusa 1997., pretvarajući dijelove starog grada u niz pansiona i suvenirnica, što je, prema nekim istraživačima i stanovnicima, uništilo autentičan lokalni život. Rasprave o postupnoj transformaciji živih zajednica u prostore podređene posjetiteljima, postale su sve češće.

Iako su se mnoge povijesne zajednice i prije borile s ekonomskim promjenama, turizam potaknut statusom UNESCO-a često ubrzava negativne trendove. Rasprava postaje još složenija kada se dotaknemo pojmova autentičnosti i očuvanja.

"Autentičnost je vrlo opasna riječ jer se može tumačiti na razne načine", kaže Richards, objašnjavajući da ono što jedna skupina smatra autentičnim očuvanjem, druga može vidjeti kao umjetnu rekonstrukciju. Lokalitetima s UNESCO-ve liste nije zabranjena modernizacija, ali se od njih očekuje da očuvaju svoju "izvanrednu univerzalnu vrijednost".

Društvene mreže igraju ulogu u svemu

U praksi, to može stvoriti napetost između potreba za očuvanjem i suvremenog života. Richards dodaje da su društvene mreže poput TikToka i Instagrama znatno ubrzale stvaranje turističkog pritiska, jer turisti danas sve više prate druge turiste, a ne službene vodiče.

U UNESCO-u postaju sve svjesniji da su mjesta svjetske baštine podložna prekomjernom turizmu. "Svakako prepoznajemo da se turizam dramatično promijenio u posljednjih 10 do 15 godina", kaže Peter DeBrine, UNESCO-ov specijalist za održivi turizam.

Dodaje da UNESCO sada od lokacija traži izradu planova za upravljanje posjetiteljima kako bi se pripremile za rast turizma i smanjile pritisak na osjetljiva područja. "Nikako ne želimo obeshrabriti turizam, već pomoći da taj turizam podupre očuvanje i baštinu.

"Želimo da ljudi posjećuju mjesta svjetske baštine"

Mjesta svjetske baštine pripadaju svima, cijelom čovječanstvu. Želimo da ih ljudi posjećuju i dožive", kaže on. Taj pomak odražava širu evoluciju u pristupu UNESCO-a, koji danas turizam sve više vidi kao izazov, ali i priliku. Ipak, problemi iz Vlkolínca i Ngorongora izlaze izvan okvira djelovanja sustava svjetske baštine.

Na pitanje može li UNESCO intervenirati kada lokalno stanovništvo smatra da im turizam šteti, DeBrine je priznao da ne mogu. "Za to zapravo nemamo mehanizam", rekao je. Unatoč pozivima, ne očekuje se da će se o statusu ovih lokacija raspravljati na predstojećoj sjednici Odbora za svjetsku baštinu.

Do danas, UNESCO je s popisa uklonio samo tri lokacije, a u svakom je slučaju razlog bio vezan uz očuvanje. Svetište arapskog oriksa u Omanu postalo je 2007. prvo izbrisano mjesto nakon što je država drastično smanjila zaštićeno područje zbog planova za istraživanje nafte.

"Odgovor leži u pametnom planiranju"

Godine 2009. dolina Elbe u Dresdenu izgubila je status zbog izgradnje mosta koji je, prema UNESCO-u, narušio krajolik. Posljednji je s popisa 2021. skinut Liverpool, zbog sporova oko preuređenja obale. Zanimljivo, gubitak UNESCO-vog priznanja nije nužno doveo do dramatičnog pada turizma.

I Liverpool i Dresden ostali su popularna turistička odredišta. Stubbs smatra da uklanjanje s popisa vjerojatno ne bi donijelo značajne promjene ni za Vlkolínec i Ngorongoro. "Mislim da je sjajno što ovi pozivi ukazuju na problem prekomjernog turizma.

Ali što se tiče stvarnog rješenja koje će koristiti i mještanima i spomeniku, odgovor leži u pametnom planiranju očuvanja koje uzima u obzir sve, od ekonomije do lokalnog stanovništva", zaključio je Stubbs.