DOK SU SE Velika Britanija i Francuska obvezale na slanje kopnenih snaga u Ukrajinu, Njemačka u potencijalnoj mirovnoj operaciji zauzima znatno oprezniji stav. Njemački kancelar Friedrich Merz najavio je kako bi se Bundeswehr, njemačke oružane snage, rasporedio isključivo na teritorij NATO saveza koji okružuje Ukrajinu kako bi podržao primirje, piše The Telegraph.

"Sudjelovat ćemo u nadzoru prekida vatre i doprinijet ćemo jačanju Ukrajine. To bi moglo uključivati, na primjer, raspoređivanje snaga u Ukrajinu na susjednom teritoriju NATO-a nakon prekida vatre", izjavio je Merz ovog tjedna.

Drugim riječima, njemačke vojne čizme neće stupati ukrajinskim tlom uz britanske i francuske u hipotetskoj mirnodopskoj misiji. Takav je stav iznenađujuće suzdržan za kancelara koji je prethodno proglasio da se "Njemačka vratila" kao vodeća sigurnosna sila u Europi.

Pod Merzovim vodstvom, Njemačka je napustila desetljeća nedovoljnog ulaganja u vojsku i krenula u izgradnju "najjače konvencionalne vojske" na kontinentu.

Zašto oklijevanje?

Postavlja se pitanje zašto Merz, odlučni vođa Kršćansko-demokratske unije (CDU) koji je dosad dobivao pohvale za svoju "jastrebovsku" vanjsku politiku, sada pokazuje takvu suzdržanost. Odgovor leži djelomično u složenoj njemačkoj unutarnjoj politici te u ustavnim ograničenjima uvedenima nakon Drugog svjetskog rata.

Svako slanje njemačkih trupa u inozemstvo zahtijeva odobrenje Bundestaga, njemačkog parlamenta. Taj je mehanizam osmišljen kako bi spriječio da bilo koji njemački vođa samostalno donosi odluke o vojnim intervencijama.

S obzirom na to da kancelar Merz raspolaže tek tankom većinom u parlamentu, bilo kakav prijedlog o slanju vojske čak i blizu Ukrajine, a kamoli unutar njezinih granica, predstavlja ogroman politički rizik. Takav bi potez mogao dovesti do potpunog poniženja za kancelara, koji je prošlog svibnja doživio debakl na glasanju o povjerenju u Bundestagu kada su mu saveznici uskratili podršku, zbog čega je glasanje moralo biti ponovljeno - prvi put u njemačkoj povijesti.

Merz je bez sumnje oprezan kako bi izbjegao slično poniženje. To je najvjerojatniji razlog zašto se u ovoj fazi odlučio za blažu opciju - raspoređivanje mirovnih snaga u susjedne zemlje poput Poljske, umjesto u samu Ukrajinu.

Takav prijedlog ima veće šanse za prolazak u Bundestagu, pogotovo jer već postoji presedan s 5000 njemačkih vojnika stacioniranih u Litvi radi obrane NATO-ovih granica s Rusijom i Bjelorusijom.

Povijesno breme i politički otpor

Iako su njemačke snage sudjelovale u misijama u Afganistanu, na Kosovu i nedavno u Crvenom moru, ponovni odlazak njemačkih vojnika prema Kijevu - ovaj put kao mirotvoraca, a ne osvajača - nosi golemu povijesnu težinu. U slučaju da Vladimir Putin prekrši primirje i pokrene novu invaziju, njemački vojnici morali bi se boriti protiv ruskih snaga.

Zbog toga bi zahtjev za slanje trupa u Ukrajinu gotovo sigurno doživio katastrofalan poraz u Bundestagu. Merz bi se suočio sa žestokim otporom ne samo krajnje ljevice (Die Linke) i krajnje desnice (AfD), već i ključnog koalicijskog partnera, Socijaldemokrata (SPD).

Zastupnici SPD-a znatno su oprezniji prema provociranju Rusije i tradicionalno su pacifistički nastrojeni. Nedavno su se usprotivili i Merzovim prijedlozima o vraćanju obveznog vojnog roka, koji je na kraju odbačen u korist znatno blaže verzije dobrovoljnog služenja.

S obzirom na to da je ruski predsjednik više puta naglasio kako je prisutnost NATO trupa u Ukrajini "crvena linija", gotovo je nezamislivo da bi SPD pristao na takav potez. Čak i unutar Merzovog CDU-a postoje struje koje, unatoč podršci Ukrajini, ne žele riskirati Treći svjetski rat. Sve to dovodi do još jednog razloga zašto se Merz, poznat i kao "Der Außenkanzler" (kancelar za vanjsku politiku), suzdržava od simboličnog slanja trupa.

Sumnje u američki mirovni plan

Riječ je o raširenoj sumnji diljem Europe, pa tako i u Berlinu, da se mirovni plan koji predvodi SAD u sadašnjem obliku ionako neće ostvariti. Europski čelnici, predvođeni Britanijom i Francuskom, smatraju da Putin nije iskren u pregovorima te čekaju da američki predsjednik Donald Trump to i sam shvati.

Europska strategija svodi se na ispunjavanje forme i nuđenje trupa kako bi se umirio Trump, s nadom da će on na kraju uvidjeti da ga Putin "zavlači". Nadaju se da će se Trump tada okrenuti protiv ruskog čelnika, uvesti Moskvi sveobuhvatne sankcije i pružiti punu američku vojnu potporu Kijevu. No, mnogi se pribojavaju da je takav scenarij samo pusta želja.