VELIKI val prosvjeda francuskih srednjoškolaca zbog problema u obrazovnom sustavu otvorio je nekoliko ključnih pitanja među kojima se posebno ističu dva: omogućuje li obrazovanje još uvijek društveni napredak te koliko uspjeh ovisi o obiteljskom podrijetlu?

Buntu učenika posljednjih su se dana pridružili i odrasli koji su već duže nezadovoljni troškovima života koje ne prati porast primanja.

Prenapučeni razredi i dotrajale škole

Latica Ihlen, Hrvatica koja živi u Strasbourgu, donedavno je predavala francuski izbjeglicama. Sada pohađa studij engleskog na Sorboni, nakon kojeg planira predavati u školama. Ona nezadovoljstvo učenika povezuje s konkretnim problemima u obrazovnom sustavu.

"U razredima je ponekad 35 do 40 učenika. Škole imaju problema s grijanjem, infrastruktura je u lošem stanju, negdje otpadaju ploče i urušavaju se dijelovi zidova. O klimatizaciji ljeti da i ne govorimo. Osnovni materijalni uvjeti nisu zadovoljeni", kaže.

Nedostaje i informatičke opreme i nastavnih materijala, pa mnogi profesori od kuće donose što mogu. Odsutne nastavnike često nema tko zamijeniti pa je manjak nastavnika također kroničan problem.

"U osnovnim i srednjim školama profesor mora biti odsutan 15 dana da bi škola uopće dobila dozvolu za zapošljavanje zamjene. U strukovnim školama uvjeti su često još lošiji."

"Ako ti obitelj ne može pomoći, snađi se"

Posebno ističe nezadovoljstvo platformom Parcoursup, preko koje se učenici prijavljuju na fakultete.

"Lakše se snađu oni čiji su roditelji obrazovaniji i mogu im pomoći. Mladi nemaju osjećaj da je selekcija transparentna, ne znaju točno što trebaju zadovoljiti, kako odabrati fakultet i gdje tražiti informacije. Ako ti obitelj ne može pomoći, poruka je: snađi se. A mnogi se ne znaju snaći", govori.

Školarina na javnom fakultetu nije nužno velika prepreka; Ihlen je vlastiti ovogodišnji upis platila oko 200 eura. No preseljenje i život u drugom gradu znatno povećavaju troškove.

"Francuska se hvali time da svatko tko radi može uspjeti, čak i ako dolazi iz siromašne obitelji. No mladi vide da im obrazovanje i mogućnosti nisu jednako dostupni. Imaju osjećaj da su u rupi iz koje ne mogu izaći."

Sociolog Camille Peugny u Le Mondeu opisuje proturječnu poruku mladima: "Uspjet ćeš svojim radom i zaslugama, ali ne računaj na nas da ti osiguramo sredstva." Upozorava da mladi prerano moraju donositi odluke o obrazovnom putu koje imaju dugoročne posljedice. Što ranije odlučuju i što više ovise o pomoći obitelji, to se snažnije reproduciraju društvene nejednakosti.

Krolo: Jednakost i meritokracija samo na papiru

Sociolog dr. sc. Krešimir Krolo, izvanredni profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru, smatra da je gubitak povjerenja u obećanje da obrazovanje i rad omogućuju bolji život jedan od razloga bunta.

"Očito je i to jedan od razloga bunta, uz činjenicu da su materijalni i nematerijalni uvjeti u obrazovanju u lošem stanju i da su sve vidljivije pukotine po klasnoj i rasnoj liniji, usprkos obećanju koje proizlazi iz ustavnih i identitetskih vrednota francuskog društva o slobodi, bratstvu i jednakosti", kaže Krolo.

Podsjeća da problem nejednakih prilika u francuskom obrazovanju nije nov.

"Francuski sociolog Pierre Bourdieu još je 1960-ih i 1970-ih na temelju istraživanja zaključio kako je francusko društvo egalitarno i ‘meritokratsko’ samo na papiru te da postojeći sustav samo reproducira postojeće elite, dok otvara znatno manje prostora učenicima i studentima iz nižih klasa da ostvare društvenu pokretljivost prema višem statusu", objašnjava.

Školski bunt i obiteljske brige

Američki predsjednik Donald Trump prosvjede je pripisao imigraciji i islamu, iako francuske vlasti nisu potvrdile takvo objašnjenje nereda.

Ihlen pokret vidi prvenstveno kao socijalni, a odbacuje tumačenje da je riječ o imigrantima koji su znali sudjelovati u nekim drugim, prijašnjim prosvjedima.

Učenicima su se, kaže, pridružili radnici i Žuti prsluci, nezadovoljni cijenama koje plaće ne prate.

"Nama jedno tankanje goriva stoji 130 eura. Zamislite što to znači obitelji u kojoj oba roditelja rade za malu plaću. Ljudi su poprilično očajni."

Sociologinja i politologinja Anne Muxel u Le Mondeu piše da razmjeri učeničkog pokreta odgovaraju nezadovoljstvu koje se svakodnevno izražava u obiteljima. Mladi dijele njihove financijske teškoće i strahove, a roditelji pak podržavaju prosvjede zato što dijele zahtjeve svoje djece.

Strah od rata i nesigurne budućnosti

Robi Morder u Politisu nezadovoljstvo francuskih učenika smješta u širi kontekst: "Tome se pridružuju klimatska kriza i sjena rata." Ističe da učenici uspoređuju politiku štednje s rastom vojnih proračuna te upozorava na jačanje krajnje desnice, koje dio mladih, osobito migrantskog podrijetla, doživljava kao prijetnju.

Sociolozi François Dubet i Marie Duru-Bellat u AOC-u upozoravaju da prosvjeduju i učenici škola s boljim uvjetima. Iza materijalnih zahtjeva vide dublje pitanje: "Kakav smisao dati svom školovanju?" Ističu inflaciju diploma i meritokraciju koju dio mladih doživljava kao poniženje. Samo povećanje sredstava zato ne smatraju dovoljnim odgovorom na krizu.

Konačno, u prosvjedima se javlja i strah od AI-ja, iako nije u fokusu. Primjerice, Le Dauphiné prenosi francuskog studenta zabrinutog zbog nestajanja zanimanja i mogućnosti zaposlenja nakon dugog studiranja.

Krolo smatra da se nesigurnost rada i obrazovanja, razvoj AI-ja, ratovi i klimatske prijetnje međusobno pojačavaju.

"Dovoljna je i jedna od navedenih stavki da pobudi osjećaj nesigurnosti i straha kod mladih Francuza, a mi govorimo o ‘savršenoj oluji’ paralelnih kriza koje ozbiljno drmaju postojeći društveni poredak, s teško predvidivim i potencijalno nesagledivim posljedicama za njihovu budućnost", upozorava.

Tko može politički usmjeriti bunt?

Iako prosvjednike povezuju socijalni zahtjevi, to ne znači da njihov bunt nema političku dimenziju. Krolo ističe da zajednička ideja ne mora odmah imati stranačko ili ideološko uporište.

"Svaki veći društveni bunt vođen je političkom idejom, samo što ta ideja ne mora nužno biti artikulirana s neke konkretne pozicije na političkom spektru ljevice ili desnice. Kako prosvjed ili bunt sve više dobiva konkretne konture i sve veću prisutnost u javnom prostoru, politički akteri nastojat će profitirati od nezadovoljstva kako bi svoje programe povezali s nezadovoljstvom prosvjednika ili reakcijama šire javnosti", kaže.

Smjer političkog djelovanja, dodaje, ovisit će o procjeni interesa i birača kojima se pojedine opcije obraćaju.

"Desnica će iskorištavati uništavanje imovine i nasilje upućivanjem na problem nekontrolirane migracije, dok će ljevica upozoravati na probleme vezane za strukturne nejednakosti i iracionalnu raspodjelu javnih sredstava za društvene potrebe", smatra Krolo.

Upozorava i na mogućnost da postojeće podjele iskoriste akteri izvan Francuske.

"Treći akteri ne moraju biti s domaće političke scene, već mogu predstavljati interese drugih zemalja kojima slika kaosa i sukoba odgovara kako bi se oslabila unutarnja društvena kohezija i rasplamsali unutarnji politički sukobi. Podijeljeno društvo puno se teže nosi s vanjskim pritiscima", zaključuje.

"U subotu smo ostali kod kuće"

Ihlen razumije nezadovoljstvo izraženo u prosvjedima, no zabrinjava je razaranje gradova poput njezinog Strasbourga.

"U subotu smo ostali kod kuće. Uništene su brojne trgovine, centar je išaran, čak su i po katedrali ispisali grafite. To je uništavanje radi uništavanja. Nažalost, u takvim prosvjedima uvijek ima takvih pojedinaca", poručuje.